OGLED: Filozofija prava u opusu dr Sekule Drljevića (IX)
Ne daje ugled čovjeku položaj nego obrnuto
Knjazu Nikoli je bilo jasno da crnogorski građanski zakon ne može biti drugo do kodifikacija crnogorskoga običajnoga prava. On ne može biti ni prepis ni prerada tuđih zakona. On mora biti samo crnogorski i ničiji više. Tako ogromnom poslu nije dorastao svaki profesor građanskoga prava. Mora se tražiti pravni genij. Pa ni on mu nije dorastao, ako njegov pogled na sviet nije srodan gotovo identičan s crnogorskim pogledom na sviet. Mora osjećati Lovćen i djela njegova, da bi mogao iz crnogorskih pravnih običaja stvoriti zakonski sistem, koji će pronieti Europom slavu svoga stvaraoca i biti ponos Crne Gore
Piše: Borislav Cimeša
Crnogorski
idealizam u pravu je potpuna apstrakcija materijalizma i koristoljublja. O tome
Drljević govori:
„Crnogorci
su ponavljali s oduševljenjem knjaževu krilaticu: Tko ne dođe preda me za
šesticu, ne vriedi šestice'. Nije moguće snažnije izraziti crnogorski idealizam
u pravu. Nije moguće jače naglasiti, da se u parnici ne radi toliko o
ekonomskom interesu, koji je njom doveden u pitanje, koliko o pravu, za koje se
parnicom bori. Ovo iznosim, da se vidi, odkuda je knjazu bilo jasno, da
crnogorski građanski zakon ne može biti drugo do kodifikacija crnogorskoga
običajnoga prava. On ne može biti ni prepis ni prerada tuđih zakona. On mora
biti samo crnogorski i ničiji više. Tako ogromnom poslu nije dorastao svaki
profesor građanskoga prava. Mora se tražiti pravni genij. Pa ni on mu nije
dorastao, ako njegov pogled na sviet nije srodan gotovo identičan s crnogorskim
pogledom na sviet. Mora osjećati Lovćen i djela njegova, da bi mogao iz
crnogorskih pravnih običaja stvoriti zakonski sistem, koji će pronieti Europom
slavu svoga stvaraoca i biti ponos Crne Gore. To je bila misao knjaza Nikole.
Tražio je čovjeka, pozvana za stvaranje velikih djela i našao ga je u gniezdu
velikana, u Dubrovniku, u osobi Dr. Baltazara Bogišića, javnoga redovitoga
profesora na pravnom fakultetu sveučilišta u Odesi i ruskog pravnog državnog
savjetnika."[1]
Unutrašnja
državna organizacija Crne Gore stoljećima se razvijala na atipičnom i
specifičnom institutu plemena koje se ne smije redukovati na prvobitnu rodovsku
krvnu organizaciju već je znatno kompleksniji fenomen administrativno-upravnog,
teritorijalnog i vojnog karaktera i konstituensa državnog života. Po Drljeviću
plemenski separatizam i autarhičnost bila je opreka bržem razvoju centralne
dražavne vlasti Crne Gore koja je stoga predstavljala konfederaciju plemena.
Snaga i ugled plemena, bratstva i pojedinca mjerio se iz njihovih krvavih doprinosa
intaktnoj slobodi i žrtava za slobodu i dobro Crne Gore. Čitav život ovih
strukturnih elemenata crnogorske države, naroda, nacije i društva proticao je u
međusobnom agonu, čestim konfliktima, ali i saradnji i koegzistenciji. Ujedno i
u slavi kao i u teretu sramote. U Crnoj Gori ovi su instituti davali značaj
pojedincu. Ali je važila i dogma: ne daje ugled čovjeku položaj nego obrnuto.
„Kontrolirani
su i pojedinac i bratstvo i pleme. I pojedinac i bratstvo i pleme kontroliraju
druge. -Samo stoljeća i borba za samoodržanje, ta dva najgenialnija
zakonodavca, udruženi s rasom, koja je sposobna za više i najviše oblike
ljudske zajednice, kadri su izgraditi takav sistem kontrole. Taj sistem je
omogućio, da naoružani narod, kao što je prije spomenuto, bude jedina oružana
sila u službi pravnoga poredka.
Takvu
je organizaciju naroda i države zatekao knjaz Nikola i zadržao ju je kroz
cijelo vrijeme svoje vladavine.
I
dobro je uradio, jer nije moguće ni zamisliti pravni poredak sigurniji od
onoga, koji čuva cio naoružani narod. Za cijelo vrijeme vladavine knjaza Nikole
u Crnoj Gori nije bilo ubojstva iz koristoljublja. Zar je moguće jači dokaz za
moralnu snagu pravnoga poredka?
Vjernost
naroda svojim pravnim običajima izazivala je divljenje knjaza Nikole i pokazala
put njegovoj vladavini. On je s ponosom izticao svoju vjernost pravcu, koji su
dala stoljeća crnogorskom narodnom i državnom uređenju".[2]
(Nastaviće
se)
0 Komentara