Mnogo je primjera ''Čojstva i junaštva''. Ali ne znam državu koja se ne ponosi njima. U suštini razmišljem đe ste vi rasli g. Konataru? Đe ste učili školu? Vi želite da se ne načinju teme koje ''stvaraju podjele'', čime abolirate one koji su devedesetih pravili krvoproliće po bivšoj Jugi ali što je važnije zaboravljate one naše, i Crnogorce, a i sve ljude koji pripadaju kodeksu časti Admirala Barovića, svih navedenih, na sve četiri strane svijeta.

Kad se Ljubo Čupić nasmijao sekund prije nego će biti strijeljan, sjaj toga osmijeh je odnio pobjedu kojom se ponosimo. Naravno, nama koji se ponosimo njome.

Odnio je taj osmijeh pobjedu na simboličkoj ravni.

Kad je helikopter VJ odnio limenu crkvu na Rumiju, odnio je pobjedu. Na simboličkoj ravni. Za račun čega i koga, kasnije.

Kad je onomad pucano na Stari most u Mostaru, prije 28 godina, srušen je. Onaj koji je pucao na most nije pucao na most. On je pucao na simboliku koju STARI most nosi sa sobom. Most su djelimično oštetili VRS i JNA a presudni hitac je opalio HVO. Reklo bi se da je svima smetao.

Na simboličkoj ravni oni koji su pucali u njega su poraženi.

Boško i Admira. Mladi par ubijen na ničijoj zemlji, simboli su rata u BIH. Voljeli su se i to je bio njihov jedini grijeh. Pokušali su pobjeći  iz Sarajeva 1993. godine, ali su ubijeni sa leđa snajperskim hicima na mostu Vrbanja. Prvi metak je pogodio Boška i usmrtio ga. Zatim je pogođena Admira koja je iako smrtno ranjena dopuzala do njega, zagrlila ga i tako izdahnula.

Njihova tijela su ležala na mostu čak sedam dana.

Sahranjeni su zajedno, imali su 25 godina.

Što li ovo ima reći na simboličkoj ravni? Ko je taj što je ubio ljubav sa leđa?

Admiral Vladimir Barović, ubio se 29. septembra 1991. godine, na Visu, na dan kad je preuzeo dužnost komandanta „Vojnopomorskog sektora Boka“. U oproštajnom pismu je naveo da je agresija JNA na Hrvatsku suprotna crnogorkoj časti, pa time izražava neslaganje sa vrhovnom komandom JNA. Vjerujem da ga ova bratija koja sa vama dijeli vlast smatra izdajnikom. Što li njegove riječi simbolizuju?

Kralj Nikola je 1879. godine, po oslobođenju Bara napisao pjesmu posvećenu Selim-begu. Zove se „Turčin“.

Odlomak:

„…Žao mi je što te ruže, premda si mi krvnik stari, pitam:

U boj ko to može da se s tobom barabari – do nas šaka siromaha.“

Što reći o simbolici ove pjesme, u kojoj se pjeva o Sultanu Turske, vjekovnom neprijatelju Crne Gore?

Mnogo je primjera „Čojstva i junaštva“. Ali ne znam državu koja se ne ponosi njima. U suštini razmišljem đe ste vi rasli g. Konataru? Đe ste učili školu? Vi želite da se ne načinju teme koje „stvaraju podjele“, čime abolirate one koji su devedesetih pravili krvoproliće po bivšoj Jugi ali što je važnije zaboravljate one naše, i Crnogorce, a i sve ljude koji pripadaju kodeksu časti Admirala Barovića, svih navedenih, na sve četiri strane svijeta. Vi želite da napravite robotizovane praznoglavce koji će imati dobru platu da bi imali da zoblju. Na simboličkoj ravni – koritare. Time nastave svoju jedinu misiju, jer ko pristaje na taj plan ima samo jednu namjenu, na simboličkoj ravni: Da prerađuje hranu u govna.

I da se vratim temi:

Limena crkva na Rumiji?

Po sred mjesta đe se iznosi krst Vladimira Dukljanskog? Sve tri vjere zajedno? Da, Risto Radović je bio majstor obmane i laži, znao je on što ta crkva radi na simboličkoj ravni. Isto što i ona krstionica na moru, sagrađena mimo volje „snage države“ koju je trebalo oburdati.

Nije Vam jasno ko su komite a uz to vas i ne interesuje zbog bolje plate?

Nepoznata Vam je činjenica da je 1918. godine ukinuta i crnogorska država i crkva?

Ne osjećate potrebu da se ta istorijska nepravda ispravi?

Logično Vam je da snagom trojstva demokratije, sile i suzavca, patrijarh crkve Srbije mora da zapiša Cetinjski Manastir? Zapitaste li se što ne zapiša onaj omiljeni njihov, kad je trebalo da bude hirotonisan u Peći u pećkoj patrijarhiji, pa ne sleće tamo helikopterom nego pješke, pravo u Beograd?

Kakva li je tu simbolika u pitanju?

„Junaštvo je štititi sebe od drugoga a čojstvo – drugoga od sebe“ rekao je jedan, Vama očigleno nebitan lik.

Napisao je i knjigu „Primjeri čojstva i junaštva“.

Znate li zašto? Zato što ih je bilo malo!

Mnogo više je slijepaca ili sljedbenika filozofije „kuku tome od koga smo jači“, nego ovih drugih. Među kojima su i komite…

Pa ti primjeri služe da se uče, da bi potomci tih velikana, a i ostali kroz simboliku njihovih postupaka, znali kojim putem dalje. Da više nikad ne osvanu u – mraku.

Da poentiram: Neznanje je car zla svakojega…

Danilo Brajović

Cetinje, 11. decembar 2021.