Kultura

Ad gloriam, ad honorem i salvo respectum

SJAJ ONTIČKIH VISOVA POETIKE I NAUKE

Mar 21, 2020 3 Komentara

(15 riječi)

(88. godine života i 70 godina stvaralačkog rada velikog crnogorskog književnika, dramskog pisca, znanstvenika, teatrologa, pjesnika, književnog i pozorišnog kritičara, povjesničara, kulturologa, prevodioca, leksikografa, enciklopediste, antologičara i publiciste – akademika Sretena Perovića)

        Vulkani izbačuju lavu, a društvene prekretnice - velike ljude, velikane, odnosno ljude-okeane

(V. Igo).

           

            Dok pišem ove riječi, ,,ośećam se kao dijete na velikoj pučini obale dok ispred sebe posmatram veliki okean istine“ (Isak Njutn), jer takvi velikani, kao ukrasi ljudskog roda, što iskrsavaju u svim presudnim krizama čovječanstva koji na istorijskim raskršćima ukazuju narodima na puteve slobode i ljudske sreće, puteve u mirne luke jer oni su - veliki ljudi, kormilari na pučini bez kojih se lađa o bregove lomi. U takve ljude - okeane, velikane crnogorske nauke, kulture, umjetnosti, književnosti kolosalnog predstavnika sveukupne crnogorske povijesti kao izraz njenog moralnog stabla je i naš akademik Sreten Perović.

            Visoke jele rastu u predjelu oluja, pa su veliki ljudi poput visokih planina čiji vrhovi ostaju nenaseljeni, ali ti vrhovi nadvisuju horizonte. Zato su naše oči prikovane za te najviše tačke duhovnog svijeta, za te ljude - planine sa čijih vrhova blistaju zraci vjekova (V.Igo), pa su oni, kao što je naš ljudski i duhovni gorostas Sreten Perović (Gornja Gorica, Podgorica, 15.02.1932.), ne samo umni ljudi, nego i mudraci - a to su oni ljudi što putem idu i u vjekove gledaju.

            Društveno pitanje svakoga vremena traži da bude okrenuto ka ljudskom dostojanstvu. Čovjek nije sredstvo, nego cilj. Političko pitanje treba zamijeniti pitanjem čovječnosti, a civilizaciju prožeti svjetlošću „da se bezdne mračne osvijetle“ jer „kad svi kraji zaplamte svjetlošću / tad će opšti tvorac počinuti“ (Njegoš). Razum, nauka i znanje putevi su budućnosti što vode slobodi i pravdi.

            Prosvijetliti narod znači učiniti ga boljim. Svaka se dogma liječi na blagoj vatri literature - poezije, književnosti, teatrologije i književne kritike - humaniores litterae - humanija književnost. I narod treba da prođe kroz škole u kojima se postaje čovjek. Civilizacija traži poredak znanja, sposobnosti, srca i čovječnosti. Veliki ljudi su, kao naš Sreten Perović - emancipatori, oni civilizaciju prožimaju svjetlošću, oni ruše predrasude i zablude, zauzdavaju poroke, optužuju nepravedne zakone, otvaraju škole, ukidaju represije, obuzdavaju zločine, ruše zidove neznanja, proklamuju jednakost ljudi, traže bolju hranu za um i srce - žedni da piju, gladni da jedu, a bosonogi da dobiju cipele. Jer, ljudskost je posvećenost drugome. Bivstvo - to je drugi (Fichte). Ljubav je odgovornost za drugoga.

            Veliki ljudi traže da se izgradi jedno temeljno znanje i prosvijećenost bez kojih svaka filozofska i naučna spoznaja postaje izlišna. Naraštajima što dolaze treba udahnuti dah Platonovih dijaloga, Aristotelovske metafizike, Heraklitove i Hegelove dijalektike, Kantove etike i uzvišene Marksove humanističke filozofije - jer treba osvijetliti čitavo ljudsko ponašanje, jer je cjelokupni čovjek - ontologija, a istina ne postoji zbog čovjeka, nego zbog čovječnosti te se humanističke nauke ne zovu zbog toga tim imenom što proučavaju čovjeka, nego što izučavaju čovječnost. To je humanitas heroica montenegrina - najljepši dar i najdragocjeniji biser u sveukupnoj ljudskoj istoriji, moralno i jurističko stablo crnogorskog čovjeka kroz vjekove.

            Veliki ljudi, kao što je Sreten Perović – prosvjećuju, jer „bez prosvjete čovjek ničim na čojka ne liči, prosvjeta je duša ljudska bez koje je čovjek mrtav umom vječno“ (Njegoš).  „Prosvijećenost je zadatak čovječanstva - bez toga svijet bi bio pustinja“ (Kant).

          Sloboda nije dar od Boga, nego čovjekova istinska dužnost da se za nju stalno bori - „jer samo je onaj čovjek dostojan slobode koji svakodnevno mora da je osvaja“ (Kaufman). A tajna slobode počiva u hrabrosti (Perikle). Crnogorski velikan Sreten Perović svoj vita contemplativa i svoj vis creativa posvjećuje samoj ontologiji ljudskog bića – slobodi, kao conditio sine qua non njegove opstojnosti i dostojanstva .

            Ljudski duh je u stalnoj mijeni. On podliježe vremenu i vječnosti. A od svih oruđa vremena najveći je i najteži ljudski pijuk - on sve potkopa, bilo da gradi, bilo da ruši, bilo da preobražava. „A tek kakav je pijuk samo vrijeme - ono je stravilo i svemogućem nebu a kamo li kukavnoj zemlji đe sve na slabome temelju stoji“

 (Njegoš).

            Ko je akademik Sreten Perović?

            Pjesnik, dramski pisac, književni kritičar, teatrolog, antologičar, istoričar umjetnosti i kulture, priređivač, povjesničar, publicista, enciklopedist i leksikograf. Gorostas crnogorske nauke, kulture, umjetnosti i književnosti. Velikan poezije, polihistor i polemah. Završio Višu realnu Gimnaziju u Titogradu 1950., a jugoslovensku i svjetsku književnost završio na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1956. Znanstveni istraživač, naučni savjetnik, glavni urednik i direktor Leksikografskog zavoda Crne Gore, tvorac i kritički analitičar tokova i tekovina crnogorske istorije, uzvišeni borac i zaštitnik od procesa negacije i asimilacije samoga bića crnogorske kulture, crnogorskog jezika i crnogorske etničke samobitnosti. Neustrašivi zastupnik prava crnogorskog naroda i crnogorskog društva na samoopredjeljenje i obnovu crnogorske državne nezavisnosti, istinski apologet multikulturalnosti i multivjerskog izraza crnogorskog društva kao njenog ontološkog diverziteta i  najljepšem biseru u crnogorskom đerdanu. Profesor književnosti i lingvistike, autor preko 70 knjiga, od čega preko 25 knjiga zbirki poezije, tri dramska djela, pet antologijskih izbora crnogorske poezije, kapitalnog djela „Savremena drama i pozorište u Crnoj Gori“ sve sabrano u šest velikih tomova njegovih izabranih djela, rukovodilac na izradi Enciklopedije Crne Gore i njenog alfabetara od 12000 enciklopedijskih jedinica i 3500 stranica u svojstvu glavnog urednika i redaktora novih enciklopedijskih jedinica pod egidom DANU-a, pisac, urednik, glavni redaktor kapitalnog djela crnogorske nauke, istorije i književnosti „Dukljanski knez sveti Vladimir“, dobitnik brojnih nagrada i priznanja među kojima se ističu dvije Trinaestojulske nagrade (1961. – za knjigu poezije Žedni sat, 1971. – za ediciju Luča), dobitnik nagrade „Risto Ratković“  za književnost (1976.), koje se odrekao 1993. godine zato što je došla u ruke jednog ratnog zločinca. Pisac istorijskih vodiča (Vodič kroz crnogorsku istoriju, 2001.) i priručnika, urednik legendarne biblioteke „Luča“, preveden na 30 svjetskih jezika, urednik i direktor Leksikografskog zavoda Crne Gore, redovni član, potpredsjednik i predsjednik DANU-a, dobitnik Decembarske nagrade oslobođenja Titograda (1986.), član Makedonske akademije nauka i umjetnosti, počasni član Internacionalne akademije „Mihai Eminesku“, član Evropske akademije nauka, umjetnosti i književnosti u Parizu, doctor honoris causa Univerziteta „Konstantin Stere“ u Kišinjevu, počasni član Društva makedonskih pisaca, počasni pisac i građanin Skoplja, nosilac Ordena rada sa zlatnim vijencem (1981.), nosilac crnogorskog državnog priznanja „Istaknuti kulturni stvaralac“, nominovani kandidat od strane Internacionalne akademije „Mihail Eminesku“ za Nobelovu nagradu za književnost (2013.). On je član sedam evropskih – međunarodnih i nacionalnih akademija, kakvo veliko naučno priznanje ne uživa nijedan živi evropski stvaralac.

           Njegov naučno-stvaralački i pjesnički opus slikovito je predstavljen u ediciji Fondacije ,,Prijateljstvo“ ,,Na kućnom pragu“ (2016.), što su je priredili Dragoljub Rašović i Čedomir Perović. Za ljubitelje poezije ovdje ističemo legendarnu Perovićevu poetiku Gladno oko za koju je dobio nagradu UKCG za knjigu godine (1977.).

            Primordijalni agon, izraz i otkrića velikog istraživačkog polja, teško je breme zadaće koje je Sreten Perović uzvišeno i s lakoćom iznio, kroz sve mijene, društveno-istorijske tokove, velike istorijske i socijalne prekretnice u kojima se održava crnogorsko biće kao veliko kretanje svjetsko-istorijskog duha ka ideji slobode, što je temeljna vrlina crnogorskog čovjeka i njegovog društva držeći se postulata koji izrasta iz njegove nepokolebljive moralne prirode i čvrstine ljudskog karaktera. Svojim djelom i stvaralaštvom obilježio je drugu polovinu XX vijeka i prve decenije XXI vijeka - on je u isto vrijeme i čedo i stvaralac te epohe (R. Rotković). On je čovjek tvorac i stvaralac, poeticum humanus, što je srećno i skladno ujedinio estetsko i poetičko sa naučnim i moralnim vrlinama i vrijednostima, potvrda gnoseološke teze da ljepota iz srca izvire i stava filozofije umjetnosti da je estetika majka etike, jer lijepo i dobro prethode ružnome i lošem. On je univerzalni mudrac što istinski potvrđuje aksiologiju i teleologiju duhovnog stvaralaštva u značenju: čemu književnost, poezija i umjetnost ako ne služe narodu, jer ako nauka ne može spasiti svijet onda je to dužna umjetnost i poezija afirmišući do najvišeg stepena blagorodnu i ljekovitu hermeneutičku otvorenost za drugoga i drugačije mišljenje i pogled na svijet, u čemu nema druga ni uzora jer poput Sokrata neposredno podstiče ljude na kritički odnos prema stvarnosti, da iskažu svoju intelektualnu zrelost na mnoge enigme i skepse ljudskoga bivstva i upitne pojave duha kako bi se sveukupne kulturne vrijednosti kao brana sačuvale od bezvrijednih nasrtaja na samu kulturološku suštinu čime se sprečava atak novih varvara na relativizaciju svih vrijednosti i obesmišljavanju kritičke misli. „Pjesnik, naučnik, književnik i umjetnik ne služe ničemu ako ne služe čovjeku i čovječnosti“ (I. Andrić).

          Kao misaoni – refleksivni pjesnik i nadahnuti versifikator, on potvrđuje misao Šopenhauera da veliki pjesnici ne otkrivaju samo fenomene nego suštinu fenomena. Njegova lirika izražava kosmopolitski romantizam i filantropiju. Njegov poetski rječnik je veliki rudnik crnogorskog jezičkog blaga. 

            Istorija ima njegov lik - lik Sretena Perovića, a poezija ima njegovu dušu, dušu poetskog velikana Sretena. Njegova veličina je u suzdržanosti, a ljepota u jednostavnosti (dr M. Drugovac). On širi radost, zrači dobrotom i ljudskošću, sjaji svjetlošću. On je sama pozlata sudbine, ljepotu čini ljepšom, zato je on krajni izraz ljudske uljuđenosti, zbog čega njegova blizina grije, prisustvo svijetli, a kad prođe pored nas osjetimo duševni mir i blagorođe. On je zora u ljudskom obliku, on je sunce u mračnim i hladnim predjelima.

            Za velikana Sretena Perovića možemo reći:

            „Na bučnome razboju vremena i prostranstva / on tka živu odoru božanstva“ (Gete). On je onaj mornar iz poezije Viktora Igoa „što plovi morem preko burnih voda / pa svijet sa svijetom spaja tankim tragom broda“

(V. Igo).

            Uviđajući otvorene sisteme i nasrtaje negacije i destrukcije crnogorskog subjektiviteta i crnogorskog kulturološkog identiteta Sreten Perović još u mladim godinama počinje da naliči na Džojsovog junaka iz romana „Portret umjetnika u mladosti“: „Ja idem da se po milioniti put suočim sa stvarnošću i da u kovačnici svoje duše iskujem samoniklu svijest svoga naroda“.

           

          Životni i naučno-umjetnički agon Sretena Perovića može se poetski izraziti:

            „Samo je jedan život / I ja neću koračati po njemu, pažljivo, kao po žici / Raširiću ruke i mislima i snazi / Dati onoliko koliko su široki vidici.“

 (R. Vešović)

 

            Svi narodi imaju svoje Velike ljude kao što je Naš Sreten Perović, koji svoj – crnogorski narod, crnogorsko multikulturno društvo i državu Crnu Goru čini – Velikim. Za njega možemo slobodno reći da je natus imperio et scientium at poeticum – za gospodstvo, nauku i poeziju, rođen.

 

            Vivat Veliki Pjesniče – dobro zdravlje, mnogo godina i stvaralačkih plodova.