U ovim danima kada nam je korona virus ograničio  kretanje i kontakte, u satima  kada smo sami sa sobom ,  mnogi  se , vjerovatno, presabiraju i samoanaliziraju .Nadam se da taj „dijalog sa  sobom“  vodi i gospodin Amfilohije i možda odluči da se pokaje .Da svojim primjerom pokaže , da zna da prihvati greške i pokaje se zbog njih . A, znamo ima se zbog čega kajati :  podsticao je  na  nasilje, vrijeđao, negirao, kleo, saopštavao neistine, manipulisao i sl. samo toliko koliko se moglo vidjeti i čuti u filmu ,,Svjedok božije ljubavi“, i mnogo više... 

Piše : Stevan Radunović

Kada govorimo o aktuelnoj političkoj situaciji u Crnoj Gori, da bi je bolje razumjeli i da stvari zovemo pravim imenom, moramo biti svjesni da se radi o djelovanju velikosrpskog nacionalizma, s tim što to djelovanje ne traje samo ova dva i po mjeseca niti dvije godine, već traje blizu dva vijeka i više od toga. Mijenjao je forme djelovanja, izvođače i intezitet, ali uvijek je prisutan kao potencijalna ili vrlo direktna opasnost po Crnu Goru i njenu samostalnost.Djelovao je  po modelu definisanom Načartanijem, kao idejnom osnovom za stvaranje Velike Srbije u granicama Dušanovog carstva, a čiji dio treba da bude i Crna Gora. Moglo bi se ustvrditi da su se svi srpski režimi u svojoj politici prema Crnoj Gori, manje ili više, prikriveno ili javno, upravljali po tom dokumentu. Za realizaciju toga plana uvijek se nastojalo da se neposredni izvršioci regrutuju upravo sa ovoga prostora. U tom cilju kotišćeno je plasiranje Kosovskog mita i kulta Svetoga Save kao i poistovjećivanje pravoslavlja sa srpstvom. Uz to, Crna Gora je, vrlo sračunato, nazivana Srpskom Spartom kako bi se to bolje dopalo Crnogorcima i kako bi oni tako lakše prihvatili tezu ako su prvi i najbolji, pa onda mogu biti i Srbi. Valja potsjetiti i da je Crna Gora u XIX vijeku, u nastojanju da stvara modernu državu, a u nedostatku školovanih kadrova, bila prinuđena da dovodi ljude sa strane, kao i da šalje svoje na školovanje u druge zemlje. Neki od tih izvanjaca su veoma predano radili i ostavili najsvjetliji trag u oblastima kojima su se bavili, dok su drugi zloupotrijebili gostoprimstvo da bi širili velikosrpsku propagandu, falsifikovali dokumenta i čitava djela, odnosili iz Crne Gore mnogo inkunabula i dokumenata i još mnogo toga, a sve na štetu Crne Gore. Isto tako, među onima koji su se školovali na strani, neki su  stečeno znanje stavili u funkciju svoje domovine Crne Gore, ali, nažalost bilo je i  pojedinaca    koji su prihvatili da služe interesima druge države, pa uz to, neki čak postali i mrzitelji svoje otadžbine. Mnogo je primjera što je sve plasirano i sprovedeno u Crnoj Gori u cilju njenog negiranja i prisajedinjenja, da bi sve to kulminiralo 1918. godine kada smo izgubili državu i 1920. kada smo izgubili crkvu.

I nažalost, sve to su u najvećoj mjeri izveli upravo ljudi iz Crne Gore. Mnogi od njih su se vrlo brzo razočarali u svoje djelo kad su uvidjeli da su samo  iskorišćeni za jednokratnu upotrebu i nakon obavljena posla odbačeni od nalogodavca. To kajanje je bilo kasno i za njih i za Crnu Goru, ali, da je sreće, ne bi trebalo da je kasno ,kao nauk,  za naredne generacije.

Trebalo je da, poučeni tim iskustvom, ne dozvole da se takve greške ponavljaju. Međutim, ništa od toga, već i sada imamo slični scenario. Sada se kao neposredni izvođač javlja SPC, vjerovatno iz slijedećih razloga. Prvi, što se kao neposredni povod koristi usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kojim je navodno SPC ugrožena i diskriminisana, a što je apsolutno netačno i bez osnova. Ipak ona u tome izmišljenome razlogu nalazi opravdanje da pozove vjernike da stanu u odbranu njenih, navodno ugroženih prava. Drugi razlog je u tome što se dosadašnji izvođači velikosrpskog projekta nijesu pokazali kao sposobni da obave zadatak, i  trebalo  ga je  povjeriti nekome ko ima veći  uticaj. Uz sve, kreatori te politike su svjesni da im je sada vjerovatno posljednja prilika da ozbiljnije ugroze Crnu Goru, njenu samostalnost i njen proevropski put.

Svjedoci smo da se u tome naumu ne biraju sredstva. Širi se jedna neviđena propaganda. U tome besomučno i neprimjereno, vrlo aktivno učestvuju   mediji kao i crkveni i državni zvaničnici iz Srbije. Plasiraju se poluistine ili potpune neistine, a čak i otvorene prijetnje i prizivanje nemira. Zloupotrebljavaju se vjerska osjećanja i neinformisanost građana. Nijesu pošteđeni ni mladi , čak ni djeca. Organizuju se nazovi vjerska, a ustvari politička ili politikanska okupljanja i šetnje, kojima se, pod firmom očuvanja navodno ugroženih prava, u stvari želi blokirati normalni život i uz to se ugrožavaju prava i slobode drugih. Vrši se žestoki pritisak na vlast u Crnoj Gori kako bi se iznudilo povlačenje legitimno i legalno donešenoga zakona. Zakon se ocjenjuje neustavnim i diskriminatorskim a ne preduzimaju se propisane mjere da se to i dokaže pred nadležnim organima jer im je jasno da za osporavanje nema valjanog osnova. U stvari želi se sačuvati potpuno neosnovano prigrabljeni monopol i imovina a uz sve to dokazati da država Crna Gora nije sposobna i nema snage da to spriječi, dakle ni da postoji. Svjesni sada pokazane odlučnosti vlasti da se ponaša u skladu sa propisima i istraje u tome, SPC prihvata pregovaranje, ali ni pored toga ne odustaje od vaninstitucionalnog djelovanja i pritiska. Drže konferenciju za štampu na kojoj, kao i mnogo puta ranije, optužuju, kleveću, vrijeđaju, saopštavaju netačne informacije .

No, što se drugo može i očekivati od eksponenata i kreatora velikosrpske politike koji se nikako ne mogu pomiriti sa činjenicom da je Crna Gora samostalna država koja sama uređuje svoju organizaciju i bira svoj put? Međutim, mi moramo biti svjesni da država ne može nastajati i opstajati na pretpostavci da niko neće biti i djelovati protiv nje, spolja i iznutra. Postojanje takvoga djelovanja je prisutno i sa njim se mora računati. S toga država mora da prepozna opasnosti koje joj prijete i da izgradi mehanizme za odbranu od njih.

Kada je u pitanju velikosrpski nacionalizam, vidjeli smo da već dugo postoji i djeluje i nije realno očekivati da u dogledno vrijeme nestane. On ništa dobro nije i neće donijeti ni Srbiji ni srpskom narodu, što mi je, uzgred budi rečeno, iskreno žao. Na to uporno ukazuje veliki broj istaknutih intelektualaca iz Srbije, ali taj glas nažalost, ne može bitno da utiče na njihovu zvaničnu politiku. Za Crnu Goru je on velika opasnost i prijetnja. Oficijelna politika u Crnoj Gori je, kroz lice vodećih ličnosti, čvrsto opredijeljena da se radi na očuvanju njenog identiteta i to mora da bude prisutno u djelovanju svih organa i institucija po svim linijama i nivoima. No, nijesam siguran da je tako bilo do sada, jer da jeste, ne bi bilo moguće nezakonito prisvajanje tolike imovine niti toliko nezakonitih intervencija i devastacija na spomenicima kulture. Čak i sada, kad su organizovani napadi na Crnu Goru, spolja i iznutra, poprimili vrlo široke razmjere, ima se utisak da među onima čije djelovanje bi trebalo da se vidi ili čiji glas ćute ,prave se nevješti . Kao da čekaju rasplet događaja i zadržavaju mogućnost da se nakon svega, figurativno rečeno, pridruže pobjedničkom kolu, ko god ga činio. Mora se znati da ovo vrijeme traži od svih, a posebno od organa i institucija na kojima počiva država, da imaju jasan bezrezervan stav i opredjeljenje.

Ipak , dobro  je  što su počeli pregovori ekspertskih timova države i crkve. Bilo bi posebno dobro da se na taj način dođe do saglasja, uz uslov da to bude dogovor koji ne znači odustajanje od zakona. Ne bi se smio prihvatiti dogovor koji ostavlja nogućnost SPC da i dalje ima monopol niti da bude izvan i iznad pravnog sistema , ni da bude vlasnik imovine koja izvjesno treba da pripada narodu tj. državi a koja je nekada nezakonito prenijeta na crkvu. Nadam se da ekspertski tim države nema takav mandat, a ne bi smjela da ga ima čak ni Vlada. Da li će crkva odustati od svojih zahtjeva i prihvatiti dogovor, pitanje je.  Ali da se nadamo da bi i oni konačno mogli da shvate da u Crnoj Gori, i oni i svi drugi , moraju poštovati propise koje je donijela država. U ostalom, kao što, bez protivljenja, poštuju propise svih drugih država na čijim teritorijama djeluju.Trebalo bi da gospodin Amfilohije, kao što poziva druge da prihvate svoje greške i pokaju se zbog njih, isto to da pokaže i ličnim primjerom. A ima se zbog čega kajati. Da je podsticao na nasilje, vrijeđao, negirao, kleo, saopštavao netačnosti, manipulisao i sl. Da je to činio samo onoliko  koliko se moglo vidjeti i čuti u filmu ,,Svjedok božije ljubavi“, a jest mnogo više, bilo bi premnogo i tražilo bi dugo kajanje i puno bogougodnih djela da bi se mogao iskupiti pred Bogom i narodom. Da li on to želi i može, ostaje da se vidi. 

Mi u Crnogorskom zboru ćemo, podržavati i pomagati svima koji rade u interesu očuvanja crnogorskog identiteta, ali i ukazivati na pojave suprotnog djelovanja. Uz to, radićemo, na širenju pravih informacija o istorijskim i aktuelnim činjenicama vezano za pitanje crnogorskog identiteta. Mi smatramo da, nažalost ne rijetko, ne znamo o tome dovoljno i nemamo pravih informacija. A tamo đe ne postoji dovoljno znanja, postoji pogodan prostor za dezinformacije i manipulisanje. Takođe, nije dobro da bilo ko od nas smatra da će se to sve i bez nas riješiti i da ostane kao posmatrač. Ovo vrijeme traži aktivan odnos. Pored ostalog, trebalo bi u razgovoru sa ljudima iz svoga okruženja, nastojati da im pomognemo da shvate suštinu ovih događanja i da ne dozvole da njihovo vjersko ili neko drugo opredjeljenje bude zloupotrijebljeno, već da stanu na stranu svoje države Crne Gore. Sve će se ovo završiti i siguran sam da će se Crna Gora odbraniti od prijetnje po njenu samostalnost, ali će nakon svega, ostati zapamćeno ko je branio i odbranio, a ko je bio pasivni posmatrač, ili čak radio protiv nje. Neće Crna Gora nikoga kažnjavati zbog toga, već će kao majka prihvatiti sve, ali će onima koji nijesu bili na njenoj strani, a pogotovo onima koji su radili protiv nje, čak i njihovim potomcima, ostati dosta teška hipoteka. Pokušajmo pomoći  svojim prijateljima da ne dozvole sebi takvu poziciju. Da shvate i prihvate  : SVETINJA JE CRNA GORA...biće vječna.

(Autor je jedan od osnivača Crnogorskog zbora)