Shvativši da je Sveti Sava time što je osamostalio crkvu u Srbiji, napravio ''mašinu'' za pravljenje Srba, lideri (novo)srpske elite su nametnuli svojim podanicima da ga moraju poštovati, slaviti i praznovati. Tako je Sava polovinom 19. vijeka importovan u Crnu Goru, a do tada su za njega znali samo monasi u manastirima. I do prije dvadesetak godina Sveti Sava nije imao nikakvu važnost u Crnoj Gori, nije kod nas u narodu postojao bilo kakav Savin kult. Danas Crkva Srbije desetinama hiljada erua i propagandom pravi lažibajku o vjekovnoj ljubavi Crnogoraca prema Savi.
Istina, država nije otišla posve i zauvijek, ali je do te mjere obesmišljena i degradirana, da nije potreban suviše jak vjetar da je oduva sa mape suverenih i međunarodno priznatih. No, možda je to i logično, budući da su na braniku nezavisnosti u momentu kada je pala, stajali nezasiti, vječito gladni plijena, olinjali branitelji ničega, koji su naivno vjerovali da će džinovska zastava na mostu Moračica i nešto manja na zgradi Bemaxa, biti dovoljni za još jednu rutinu izborne pobjede.
Naravno samozvani stihoklepac duboko uronjen u svoje mitove i vjerovanja zaboravlja kakva je bila i teška i slavna istorija Ukrajine i Kijivske Rusi iz koje je proistekla i Rusija, a ne obrnuto. Ta ista Rusija odnosno da budem preciznji Moskovsko carstvo poznato je bilo po svojoj imperijalnoj politici okupiranja, negacije, asimilacije i proganjanja naroda sa slovneskih teritorija
Velikani filozofske misli u početku su se protivili ovoj inicijativi, jer im je dosadilo da ih stalno koristimo za rješavanje dnevnopolitičkih trivijalnosti. Ipak su pritekli u pomoć kada su čuli da se radi o osobi kojoj se mjesecima znoje dlanovi jer je od pozicije glavnog isljednika, došao u ulogu izlapjelog penzionera sumnjive prošlosti koji čeka svoj red da ga pozovu na saslušanje.
Da li su i pregolemom, široko raširenih ruku dočekanom doseljenom stanovništvu, devedesetih, u Herceg Novom, takođe stavovi: ,,Ko vas je terao da nas primite?!'' Ako jesu - onda ne čudi ovakva vrsta zahvalnosti.
