Politika

Trenutak preispitivanja EU perspektive Zapadnog Balkana

(15 riječi)

Za 20 godina trajanja procesa integracija u Evropsku uniju samo dvije države nastale raspadom bivše Jugoslavije stekle su članstvo, Slovenija i Hrvatska.

Da li je to porazan rezultat ili izraz maksimalnih mogućnosti za ostale države koje sada pripadaju regionu Zapadnog Balkana?

Kandidatski status stekle su Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Srbija i Albanija, dok Bosna i Hercegovina i Kosovo spadaju u kategoriju potencijalnih kandidata.

Da stvar bude složenija poslije invazije Rusije na Ukrajinu, važnost Zapadnog Balkana u zebnji od ruskog uticaja je značajno podignuta, što je samo po sebi nametnulo nužnost preispitivanja onoga što je do sada učinjeno u eurointegracijskim procesima.

Prošlogodišnji izvještaj o napretku ka Evropskoj uniji (EU), najvažnijem dokumentu za države koje nastoje da se jednog dana priključe bloku, prikazao je sivu sliku stanja. Na vladavini prava, borbi protiv organizovanog kriminala i korupciji, odnosu među država regije i međunarodnoj politici, stanju medijskih sloboda i ljudskih prava, između ostalog, treba i dalje raditi.

Izvještaj koji jednom godišnje sačinjavaju eksperti Evropske komisije (EK) obično se objavljuje tokom mjeseca oktobra. Od prošlog oktobra turbulencije u svijetu koje je izazvala Rusija invazijom na Ukrajinu nisu zaobišle Zapadni Balkan.

Motivisanje država Zapadnog Balkana da pokažu jedinstvo i prate vođstvo Brisela u sankcijama nametnutim Rusiji zbog agresije na Ukrajinu nije se pokazalo pretjerano učinkovito. Beograd odbija uvođenje sankcija koje nije uvela ni Bosna i Hercegovina zbog tročlanog Predsjedništva u kojem je srpski član Milorad Dodik stavio veto na sve kaznene mjere protiv Rusije.

Potreba za zaštitom interesa Unije u novonastalim okolnostima rata u Ukrajini, jedan je od razloga za organizaciju sastanka sa protagonistima civilnog društva Zapadnog Balkana 8. i 9. septembra u Pragu.

Okrugli sto koji je organizovalo Ministarstvo inostranih poslova Češke Republike koja trenutno, po sistemu rotacije, predsjedava sastancima EU sa suorganizatorima Institutom za pravne inicijative u centralnoj i istočnoj Evropi (CEELI Institute) i Fondacijom Forum 2000, bavio se izazovima integracija Zapadnog Balkana.

Dokle se stiglo, a čemu se nadalo?

U posljednjih 15 godina nemamo Evropsku uniju na onom putu koji je obećala 2003. kada je otvorena mogućnost za zemlje Zapadnog Balkana da postanu članice, kaže Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, jedna od učesnica skupa, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Iskoraci koji su učinjeni na polju približavanja država Zapadnog Balkana EU, daleko su od onog čemu se nadalo početkom 2000-ih kada je uticaj Brisela u ovoj regiji bio najjači.

Prva je za članstvo aplicirala Sjeverna Makedonija 2004., Crna Gora 2008., zatim Albanija i Srbija 2009. dok je BiH to učinila 2016.

U međuvremenu su samo Slovenija i Hrvatska postale članice a Zapadni Balkan je ostao u zapećku, napominje Biserko, dodajući da je zapravo proces aproksimacije jako usporen samim tim “što se i EU dezangažovala od 2008., a Amerika i ranije”.

Biserko kaže da je angažman EU na Zapadnom Balkanu bio “više neka vrsta simulacije”.

“Jeste da su otvoreni fondovi, međutim, monitoring i implementacija za sve te zemlje, sve što se očekivalo na tranzicionom putu nije se adekvatno procenjivalo. Mislim da su izveštaji o napretku pisani benevolentno bez pravog definisanja problema i da se nije učestvovalo u monitoringu kako se ti fondovi raspoređuju i troše.”

Biserko ističe da je agresija Rusije na Ukrajinu “ponovo otvorila pitanje Zapadnog Balkana kao najfragilnijeg i najosetljivijeg”. “Razne teze o mogućnosti otvaranja novog fronta vratilo je i NATO i EU i Ameriku u region.”

Smjena generacija, ista politička elita

Oko toga koliko civilno društvo može da učini uz novi poticaj EU na ubrzavanju integracija Biserko iznosi zapažanje da je od početka 2000-ih došlo i do smjene generacija “koje imaju i drugi doživljaj svega što se dešavalo”, a da su političke elite ostale iste.

“Nemaju istu percepciju i istu emociju za ono što se dešavalo 1990-ih. Što je naravno normalno, ali to u svakom slučaju ima uticaj i na to kako se, recimo, proces normalizacije i suočavanja dešava u regionu”, kaže Biserko.

“Pri tom i dalje na vlasti imamo etnocentrične političke elite koje su, pre svega, fokusirane na svoju dobrobit a ne na javno dobro”, podvlači ona.

Ratni zločini dovedeni u pitanje

“Svi su razvili narativ o vlastitoj žrtvi, nema objektivizacije o onome što se dešavalo 1990-ih. Posebno u Srbiji koja negira involviranost u ratove, koja negira bilo kakve zločine i glorifikuje sve te razne zločince koji izlaze iz tih evropskih ‘kazamata’, kako oni kažu. I oni postaju javne ličnosti koje u medijskom i javnom prostoru sugerišu ovakvu ili onakvu interpretaciju”, rekla je Biserko.

Biserko podsjeća da je Haški tribunal (ICTY) bio osmišljen i formiran da bi se spriječila nekažnjivost ratnih zločinaca i da bi se zemljama pomoglo da prevaziđu “to violentno vreme i kršenje ljudskih prava” što bi značilo tranziciju u civilizovano društvo “koje ima određene vrednosti koje su ugrađene u ustav u zakone”, ali navodi da za implementaciju toga nema političke volje.

Primjerom je ovo potkrijepila Vesna Teršelič, direktorica Dokumenta, Centra za suočavanje s prošlošću iz Zagreba koja je rekla da je regionalna saradnja loša i da nazaduje.

“Posebno između Hrvatske i Srbije teme procesuiranja ratnih zločina, rješavanja sudbine nestalih bivaju vrlo bolne i predmet su spora”, rekla je Teršelič.

“Dokumenta prati suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj u 2020. i 2021. kada je postotak suđenja u odsutnosti dosegao 70 posto. I kako je za Evropsku uniju vladavina prava stvarno centralna mora se postaviti pitanje kakve veze s vladavinom prava imaju suđenja u odsutnosti”, rekla je Teršelič.

Predmet za Petrovačku cestu i Svodni, za raketiranje izbjegličke kolone koje se dogodilo u avgustu 1995. vodi se i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i u Srbiji. Teršelič kaže da je “Srbija dogurala do potvrđene optužnice i da je najavljeno ročište za početak postupka i očito je da će to biti još jedan predmet u odsutnosti”.

“Svjedoci većinom žive u Srbiji. Dokumentacija u vezi naredbi koje su piloti dobili i sve što se tiče tih letova su u Hrvatskoj – kakav će to postupak biti?”, pita Teršelič.

“Za javnost je vjerovatno najpoznatije da se dovodi u pitanje genocid u Srebrenici ili zločini u Vukovaru, ali niz je zločina u kojima je ili Tribunal ili domaći sudovi donijeli pravomoćnu presudu uz činjenice o tim zločinima. Čak iako se niko ne slaže sa dosuđenim kaznama, počiniteljima, za činjenice koje su utvrđene u postupku izvan razumne sumnje nema poštovanja”, kaže Teršelič.

“To zapravo znači da nema poštovanja za žrtve i Evropska unija ni sama nema konzistentne politike pamćenja. Nešto se ipak dogovorilo za pamćenje zločina iz Drugog svjetskog rata i zločine vezane uz socijalistički period, političko nasilje u vrijeme socijalizma. Međutim, to nije neki set konzistentnih politika”, navodi Teršelič i napominje da taj teret sasvim sigurno puno više osjećaju države koje nisu članice EU.

EU je usvojila Direktivu o pravima žrtava kaznenih djela, “ali se ta Direktiva ne interpretira u vezi suđenja za ratne zločine koja su ili okončana ili u toku” rekla je Teršelič navodeći da je veliki problem u svim post-jugoslavenskim društvima da se pravomoćno presuđeni predmeti i činjenice koje su utvrđene ne poštuju i dovode se u pitanje.

Dugi proces suočavanja s prošlošću

Teršelič ističe da EU mora djelovati jer “Rusija djeluje kroz agresiju u Ukraniji”.

“Evropske politike pamćenja i evropsko razumijevanje vladavine prava trebalo bi biti takvo da uključuje i ono vrijeme koje zemlje nažalost provode u ratu kao sad Ukrajina i postratni period u kojem je proces izgradnje povjerenja jako spor i jako teško postižemo pomirenje”.

Velma Sarić, direktorica Centra za postkonfliktna istraživanja iz Sarajeva istakla je da je najveći problem Bosne i Hercegovine to što su “nacionalističke političke elite, usko vezane za sam proces suočavanju s prošlošću, usko vezane uz korupciju”.

Bosnu i Hercegovinu početkom oktobra očekuju izbori a “sva izborna retorika je koncipirana na ratno-huškačkoj retorici”, kaže Sarić koja navodi da je “ruska agresija na Ukrajinu najvjerovatnije zaustavila novi konflikt u BiH”.

“Postojale su ozbiljne prijetnje i jaka podrška Rusije i Srbije u smislu otcjepljenja bh. entiteta Republike Srpske. Jako puno priča o zamjeni teritorija između Kosova i BiH. A s druge strane, imali smo grandiozno najavljivanje obnove tužbe BiH protiv Srbije. Sve vam to govori da se ratna retorika i ratna prošlost koristi kao jedan od glavnih alata i za političke kampanje.”

Glavni razlog za odliv mozgova iz Bosne i Hercegovine je korupcija, kaže Sarić, koja navodi podatak da je BiH država koja ima 186 ministarstava na svim nivoima vlasti od kantonalnog, entitetskog pa do državnog, a nema državno ministarstvo za obrazovanje i omladinske politike ili da ima 58 škola koje rade po sistemu dvije škole pod jednim krovom u kojima su djeca odvoje nastavnim programima ali i fizički te da nemaju priliku za interakciju.

Sarić ističe da je važna konsolidacija civilnog društva “ne samo u vrijeme krize” .

“Potrebno da EU podrži dijalog između nas i naših političkih lidera jer, nažalost mi imamo vrlo rijetko priliku da sjedimo za istim stolom s njima i da budemo saslušani”, istakla je Sarić u smislu stvaranja ambijenta za balansiranje između implementacije reformi koje su često u suprotnosti s ličnim interesima političkih elita i ubrzanja procesa integracija.

Jačanje “nekontrolisanih elemenata”

Nataša Kandić, osnivačica Fonda za humanitarno pravo u Srbiji kaže da je u odnosu na trenutnu situaciju u vezi sa Europrajdom postalo jasnije koliko su u Srbiji “ojačali tzv. nekontrolisani elementi”.

Vlasti Srbije najavile su da će ta manifestacija biti otkazana ili odložena uz obrazloženje da za njeno održavanje “ne postoje bezbjednosni uslovi”.

Pod motom “odbrane porodičnih vrijednosti” okupljena je desničarska scena što, kako kaže Kandić, pokazuje da trenutna vlast, odnosno predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije u stanju da kontroliše situaciju.

“U djelovanju Boška Obradovića (lider parlamentarnog pokreta Dveri) prepoznaje se podrška Srpske pravoslavne crkve (SPC) i podrška Rusije kao i jak ruski stav” koji je, kako kaže Kandić, “tek jedna manipulacija u vezi sa Kosovom”.

Na pitanje o prognozi kakve ocjene će Srbija dobiti u ovogodišnjem izvještaju o napretku, Kandić je rekla da je Joseph Borrell, evropski komesar za inostranu politiku i bezbjednost, učinio više od prethodnika i da mu treba dati podršku da vodi taj proces.

Naime, Srbija i Kosovo su postigli dogovor o spornom pitanju ličnih dokumenata kada je, na pregovorima u Briselu krajem avgusta, Srbija pristala da ukine dokumenta za vlasnike ličnih karata iz Kosova, dok je Kosovo pristalo da ih ne uvodi za vlasnike ličnih karata iz Srbije. Na stolu je još ostalo pitanje regulacije registarskih tablica.

“Nema dovoljno vremena da dođe do nekog pozitivnog rezultata u dogovoru oko registracije vozila zbog roka od oko dva meseca, pre toga će izaći izveštaj EK, ali očekujem da bude vrlo oštra kritika na račun potpunog udaljavanja Srbije od obaveza za jačanje demokratskih institucija”, navela je Kandić.

Propuštena šansa

Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje iz Podgorice kaže da je propuštena šansa za ubrzani put ka EU.

“Ne vjerujem da je taj takozvani ubrzani put prema Evropskoj uniji više moguć. Čini mi se da smo neku šansu, makar Crna Gora, propustili. Taj prozor je bio djelimično otvoren tokom ljeta, ali naše vlasti prosto nisu uspjeli neke male, uslovno rečeno, tehničke zadatke da obave. Govorimo o deblokadi pravosudnog sistema kroz izbor nosilaca pravosudnih funkcija konkretno u pravosudnom savjetu i Ustavnom sudu.”

Skupština Crne Gore na vanrednoj sjednici 17. avgusta nije izabrala članove Sudskog savjeta, za šta je bila neophodna podrška dvije trećine poslanika (54) od ukupno 81, koliko ih ima u parlamentu. Početak zatvaranja pregovaračkih poglavlja sa EU zavisi od postizanja širokog političkog konsenzusa o izboru čelnika pravosudnih institucija, kako bi sudstvo, tužilaštvo i Ustavni sud profunkcionisali u punom kapacitetu.

Na pitanje o raspoloženju crnogorske javnosti prema priključenju EU, Uljarević je istakla da sva istraživanja javnog mnijenja u Crnoj Gori ukazuju na ogromnu podršku procesu integracija od strane građana i građanki, koja se kreće, zavisno od istraživanja, između 70 i 80 odsto.

U odnosu na stav u političkim institucijama Crne Gore “malo je parlamentarnih struktura koje se otvoreno tome protive, međutim, treba praviti razliku između onoga što je taj deklarativni nivo kada govorimo o donosiocima odluka na političkom nivou, a šta je ono što oni rade”, navela je Uljarević.

“Na drugoj strani imamo i jedan dio političkih struktura koje su otvoreno proruski orijentisane i na koje snažan uticaj ostvaruje Srpska pravoslavna crkva, ali koja je suštinski samo medijum onoga što su politički interesi srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Mislim da je jasno svima da njemu nije u interesu da Crna Gora ubrzano napreduje ka Evropskoj uniji. Tako da je situacija vrlo složena jer mislim da postoje mnogi u političkom spektrumu koji iz različitih razloga usporavaju taj put ma šta oni javno govorili, koliko se deklarativno zalagali za to”, kaže Uljarević.

Kompromisi i izbor prave strane istorije

Iz iskustva Sjeverne Makedonije koja je prva aplicirala za članstvo 2004. godine, Ljupčo Petkovski, aktivista i politolog iz Skoplja na pitanje RSE o potrebi zdravog pragmatizma kaže da se “stekao utisak da neće biti napretka bez obzira šta da se uradi”.

S obzirom da je Sjeverna Makedonija prošla kroz zaustavljanje procesa od strane Grčke i Bugarske, Petkovski ukazuje na veliko nezadovoljstvo zbog toga kako se proces odvijao i kakvi kompromisi su učinjeni. Jedan od najvećih svakako je promjena imena u Sjevernu Makedoniju što je dogovoreno 2018. a stupilo na snagu 2019., što je otklonilo prepreke koje je postavljala Grčka.

Nakon godina čekanja, Sjeverna Makedonija je na Skupštini usvojila takozvani francuski prijedlog kojim se omogućilo ukidanje veta Bugarske za pristup EU, a pregovori su otvoreni 19. jula. 2022.

Dok je u Skupštini trajala rasprava o Informaciji o sadržaju Prijedloga-pregovaračkog okvira, građani su protestovali protiv francuskog prijedloga ispred zgrade parlamenta.

“Ali sa druge strane, Makedonija je država članica NATO-a, Makedonija je izabrala svoj put. Ona je malo komplikovanija od drugih država u region koje su nacionalne države, Makedonija nije nacionalna država u kojoj se vlada na osnovu kompleksnog sporazuma o podjeli vlasti između zajednica, prvenstveno Makedonaca i Albanaca”, kaže Petkovski.

“Mi na Balkanu svi imamo osećaj neke nepravde, da nam je nanešena nekakva nepravda od istorije od komšija, ali kad god dozvolimo da nas povede taj osećaj nepravde i krivice onda se to ne završi dobro. Imamo takva iskustva na Balkanu. Nekad je bolje biti pragmatičan iako to nije lako. (…) Situacija je krhka, ali mislim da će Makedonci opet da se izbore, da će opet da stanu na pravu stranu istorije”, zaključio je Petkovski.

EU nema alternativu

Istorijski odnosi su zbog veza Češke Republike i nekadašnje Čehoslovačke sa državama bivše Jugoslavije, prema riječima Petra Muche, iz Fondacije Forum 2000, koja u svom radu održava zaostavštinu prvog češkog predsjednika Vaclava Haleva, jedan od razloga zašto je češki interes veliki da se ove države priključe EU.

Drugi razlog je geopolitičke i strateške prirode. “Ruska retorika je otvoreno revizionistička, što znači da bi ona htjela da proširi svoje teritorijalne interese na bivše komunističke države”, rekao je za RSE Mucha.

Jedan od prioriteta češkog predsjedavanja EU je odupiranje tendencijama uticaja Rusije, što je nešto što nema alternativu ni za Zapadni Balkan, ali ni za EU, naglasio je Mucha.

Češka Republika koja predsjedava EU za moto svog predsjedavanja uzela je naslov jednog govora Vaclava Havela, “Evropa kao zadatak”. Tokom svog predsjedničkog mandata Vaclav Havel se bavio pitanjima organizacije Evrope od perioda pada totalitarnog režima pa sve do okončanja priprema Češke za priključenje Evropskoj uniji, dok nije 2004. postala punopravna članica.

“Evropa kao zadatak” značila je Havelov poziv za preuzimanje odgovornosti, što bi u slučaju integracija Zapadnog Balkana značilo posvećenost s obje uključene strane.

Izvor: Radio Slobodna Evropa



0 Komentara

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.