Piše: Slavko Mandić

Nije mi jasno u čemu je problem? Što su se toliko pojedini mediji navranili na brata Abaza, pa mu krv piju svakoga dana? A da pravde ima u ovoj zemlji, kako reče odlazeći prvi čimbenik vlasti, oni bi davno bili zabravljeni, a njihovi vajni urednici ne bi iz Spuža izlazili. Pa neka tamo pišu i organizuju zidne novine za ličnu upotrebu. I za one koji su ih načinili da njega, kako nečesovi Vučko reče, najboljega od svih premijera u potonjih nekoliko desetljeća, blate i sramote. Valjda ljut što ga čačkaju, i što to ne izgleda baš ni malo naivno, odlazeći je odlučio da i dalje ne odgovara ni na jedno postavljeno pitanje. Važan je napad, a za argumente će pokušat da se pobrine naknadno.

Blijed i ni malo raspoložen, sa aktovkom koja do sad nije izlazila u javnost, pojavio se na ulazu Specijalnog tužilašta. Nije bilo uobičajnog mlataranja rukama, ni vike, ni dreke. Evropsko ponašanje, i to ono dvorsko, valjda savladano baš na dvoru njegovog srbijanskog mentora. To druženje u trouglu Vučim, Rama, Abazović dalo je rezultat. Budeš miran a zboriš svašta za onoga ko ti smeta.

Istina, kazao je brat Dritan medijima što o njima misli. I što bi trebalo da im se desi u perspektivi. Tu je pobrojao još jedan uži krug „kriminalaca“ i „švercera cigaretama“ koje je on spriječio u daljem djelovanju i saopoštio javnosti da je sve to lijepo ispričao tamo okle je izašao na svjetlost dana.
A i pitaju ga brate novinari svašta. Ka da on može da popamti s kim je sve bio i ko mu je sve prilazio. Jer on je narodni čoek, pa oće svakome da udovolji. Da mu se ne naljute i ne dignu nos, jer ne mogu oni razumjeti koje su obaveze pred jednom takvom ličnošću. Biće da mu je tako prišao i kriminalac Bojan Lopičić da mu nešto pokaže na telefonu. Ko će znat je li to bio kriptovani ili onaj kakav i on ima. On je s njim prozborio za kažanskim stolom, ali nije ni prirodno da se śeti o čemu se radilo.

Jedino je mali problem što je brat Abaz bio šef svih bezbjednosnih službi i što je morao znati kriminalce u Crnoj Gori. Posebno ove iz klanova. Ali eto nije. I što sad? Ništa, jer ćute službe čija je rabota da ispitaju o čemu se radi. A kako će one učinjet bilo što kad im on ništa nije reka? Njegovo je sad da crta mete po određenim medijima koje ne može da kontroliše. Mada on ne kontroliše skoro ni jedan jedini. To čini njegov gazda, pa se valjda ponekad nesvjesno i on zaigra da pokaže vlastitu važnost.

Ko će ga znati da li se incident na Cetinju, kad je iz Cetinjskog manastira istrčao raspojasani pop i nasrnuo poput sotone na ekipu Gradske tv, desio prije ili nakon davanja izjave za medije odlazećeg ispred Specijalnog tužilaštva? Jer ako jeste, moglo bi to da znači da se pop osokolio izjavom brata Abaza, pa veli – ajde da i on malo udari po medijima. Bukvalno, a ne figurativno. Jer mu za to niko neće ništa.

Možda se pop, za koga je ustanovljeno da je u civilu bio kriminalac sa podebelim dosijeom, a u službu ga primio sam Amfilohije, popravio od kad je postao pop, ali zašto bi onda preśednik države kazao za ovu organizaciju da nije vjerska već kriminalizovana, paramilitantna, paravojna organizacija. Teške riječi, ali preśednik reče da je vrijeme da se do kraja ogoli karakter crkve Srbije. Jer, kako je kazao, nije riječ o vjerskoj organizaciji već o jednoj kriminalizovanoj strukturi, o jednoj paravojnoj strukutri koja, zaklonjena vjerom ljudi u boga i zlupotrebljavajući njihova vjerska ubjeđenja, služi najmračnijim ideologijama sadašnjice.

Da li ovo ovako može u 21. vijeku, u državi koja je članica NATO saveza i bila najozbiljniji kandidat za ulazak u Evropsku Uniju? Izgleda da može i da tu ni naši EU saveznici a ni oni iz Sjedinjenih država ne vide, ili neće da vide što se dešava u Crnoj Gori. Ni slova Vučiću za jurišanja na crnogorski suverenitet i integritet, miješanja u funkcionisanje državnog aparata. Da ga makar opomenu da u Crnoj Gori nema što da traži, kao nekad što je Klinton poručio Miloševiću što će mu se dogoditi ako krene armadom na našu zemlju. Ovi danas ćute i gledaju put Kosova. Tamo država funkcioniše. Kosovo je Srbija, pomamljeni srpski nacionalisti barjače po cio dan, ali je njihova premijerka juče pokazala da mora da poštuje pravila od kojih premijer Aljbin Kurti ne ostupa. Ona je došla u pośetu nevoljnicima u Śevernoj Mitrovici, ali je morala da prekrije, kao i svi građani Srbije koji ulaze na Kosovo automobilima, oznake države Srbije na registarskim tablicama. Tako to rade ozbiljne države. Ako oćeš da uđeš, moraš da poštuješ državu. I srbijanska premijerka je do demonstrirala na licu mjesta. Pa vi procijenite sami je li Kosovo nezavisna država, ili nije?

A Brnabićka, koja je izučila Vučićev zanat, nasmijala je mnoge. Na pitanje novinara kako se ośećala kada je prešla granicu odgovorila: “Kako sam se osjećala kada sam prešla administrativnu liniju? Najiskrenije da vam kažem osjećala sam se kao ”svoj na svome'” rekla je ona. Pa ako dolazi na svoje zašto je tražila dozvolu da uđe? To bi značilo da i u Beogradu, kad dolazi doma, mora zatražiti dozvolu da uđe. Možda je tako. Ko će ti ga znati kad su oni u pitanju. Ali zašto onda mora da pokrije grb i zastavu Srbije ako je na svome? Nešto se tu ipak ne slaže, koliko god da vjerujemo premijerki, prvenstveno zbog vlastite pristojnosti.

Vraćajući se na temu napada na novinare od strane odlazećeg i njegove prijetnje koje mediji nijesu prepoznali kao šalu, pa poslije i ove freške od juče kad je rukomlat pomenuo čak i glavnog urednika dnevnog lista Pobjeda imenom i prezimnom, vidi se da brat Abaz ne trpi one koji ga kritikuju. A i zašto bi? On je vlast. Skrojio je po mjeri institucije koje odlučuju što će se kome dogoditi, posebno kad je pravosuđe u pitanju. U zatvor će oni na koje prstom upre. On zna ko je kriv, iako dokaza nema, a i ne mora ih bit jer nećemo valjda o nebitnim stvarima dok čistimo zemlju od organizovanog kriminala.

A brat Abaz, jasno je iz prepiske sa kriptovanih telefona mafije, po njegovim riječima nije taj koji se pominje. Ko zna koji je to? Možda onaj kome je neko, a ne zna se ko, ponudio 21 milion da promijeni stranu. Ali, on je karakter. Nema prodaje ni za tolike novce, pokazano je na djelu.

Samo još da ovaj mandat u tehničkom mandatu posluži da ućera Crnu Goru u Vučićeve čeljusti kroz Otvoreni Balkan, i da posvršava još po nešto što je Prletu obećao, i kriptovanoj braći, pa će biti jasno kako je formiran ovaj, ni malo slučajan brat Abaz projekat.

Crna Gora je na ivici ambisa. Ekonomskog, zdravstvenog, ponajprije civilizacijskog.

Bože što joj učinješe bašibozuci!