Kultura

Predstavljanje: TOMISLAV MARIJAN BILOSNIĆ

Jun 08, 2020 5 Komentara

(15 riječi)

U sklopu Crnogorsko-Hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima (Art Akademija Zagreb) dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam

 TOMISLAV MARIJAN BILOSNIĆ

  TIGAR U SNIJEGU

 Bijeli plaštevi u kreč su pretvorili planine

svjetlost pahulja zasjenila je duboke šume

od bjeline oluja se sledila

samo se tigar šutnjom prvosvećenika

oslikava u svetkovini snijega

kao njegov pokrivač pun suncokreta

kao zadnja rumen na ovome svijetu

Tigar razbluđuje snijeg

Tigar razbluđuje stidne dijelove leda

opružen po njemu poput saga u dubokome snu

Snijeg je najavio njegovu prisutnost

snijeg je prihvatio skitnicu

što se zrcali u njemu

kao jedini topli grm

gunj koji će oviti one što se još imaju

nevini roditi

Iz zbirke Tigar (2004.)

 

IZMEĐU GODINA KOJE NAS DIJELE

 

„Pjesma započeta u ovom raspoloženju rijetko kad

uspijeva“1*

Između prolaznih riječi nezadrživi su osjećaji.

Tužna je nježnost koja umije samo pjevati

nepomična između godina koje nas dijele

vodom hladnijom od ponornice.

Bijeli i modri grozd dio su neba na tvome tijelu

1*

 Leonard Cohen

36

dok s ruba sumraka na tvoje usne pada vjetar.

Kad kažeš da su se oblaci spustili na Velebit poput sna

ti budiš moje slutnje i tjeskobe

govoriš mi koliko sam ljubio, imao i izgubio.

Prateći mjesec poput Vergila

poput ratara s rukama punim zemlje

umjesto kamena u mojoj je praćki ptica.

Ona će umnožiti moje poljupce čim te dotaknu

iznenada kad iz tvojih očiju izraste ruža.

Pjesma pisana u ovom raspoloženju

ne priznaje da ičeg na zemlji ima osim nas.

Iz zbirke Odisejeve pjesme (2007.)

 

ODISEJ

 

Ako me ne očisti ovaj put

ako me ne očisti lutanje do smrti

što će me iskupiti

Grabio sam sve što je žudnja stvorila

i more samo žvakao

da bih ovladao znanjem

A sad ne znam

što se to sve bliže ukazuje preda mnom

Bog ili provalija

ili grčka vedrina koja se poslije toliko stoljeća mrači

Bijedni, slijepi moreplovac

čija se izgubljenost zove putovanjem

Ako me ova sjedinjenost s morem

ne učini vrijednim soli

ako me daljina

koju ne umijem ni imenovati ni odrediti

ne nauči pjevati

da mi se u pjesmi vrati Itaka

nitko i neće znati da sam živio

Iz zbirke Odisej ( 2013.)

 

CRNCA UČE SADITI PAMUK

 

Crnca uče saditi pamuk

pamuk je bijel

Crnca uče brati pamuk

pamuk je bijel

Crnca uče presti pamuk

pamuk je bijel

Crnca uče sašiti

bijelu košulju

od pamučnog platna

Crnac zna kako biti gol

Iz zbirke Afrika (2011.)

STARA HAVANA

(Željka i ja)

 

1.

Sve ima svoje vrijeme

ono prođe

dođe novo

Samo se klupe mijenjaju uza zid

što Havanu dijeli od Oceana

od Floride

Samo Isus na brdu čuje otjecanje vode

iz kule

iz čijega sna

izlijeću bijeli konji i crni orlovi

Španjolski mač i afrički bubanj

na tajnom putu krvi

zajedno završavaju u nebu

Između onoga što se već zbilo

i onoga što nikada neće doći

srce je šaka praha

i usta puna slave

Karipsko oko Havane

oko je ribe zaspale

i zviježđa nejasnog

što krije se u moru

Hodamo rubom ulice

kao u crtankama

U razrovane dijelove pločnika

poput okova

komadići su neba utisnuti

Ima li još onih koji se sjećaju

i govore o prošlosti

o hrani, piću i knjigama

Ima li onih koji poput labudova plove arhipelagom

morem gušćim od tinte

Ili je Havana samo predosjećaj

života kojega zajedno nemamo

 

2.

Uzimam sve što grad mi pruža

i tajne i čula

nestalnost bolnu

i obamrlost

koja će poletjeti u svježu noć

Povjerljivost grada među mojim zubima

košnica pčela u utrobi

i mrmorenje vode u tišini

topovi na vodi

voda u vječnom kamenu

sve kao da je sačinjeno

za otkriće platonsko

Ništa dati ne mogu

a tražim

sve utvare, snove i leptire grada

igračke koje opjevavam

uz tek jednu utješnu bocu vina

U ovaj grad nisam trebao doći star

ni sam

 

to je učinio Hemingway

Grad je labirint koji je istrošila bjelina

grudi mi pritišće

poput žene poslušne

3.

U Karibe Noina arka pristiže svakodnevno

Ovdje je pijesak jedini

koji se pomiče

Ne znam je li to lagani podnevni vjetar

ili mòra koja me pritišće

U Havani sve je poezija

od izlaza do zalaza sunce je na krilima anđela

zajedno s pticama nevidljivim u oblacima

Ne zna se što je stvoreno

od zemlje

što od mora

a što od neba

Sjaj rose oživljava svaki jezik

svaki zagrljaj pučine,

sve vraća siromaštvu svome

trajno nezasitnoj ljubavi

4.

U staroj Havani križevi

tisuće knjiga i zajednički stol

Novo je doba

a dani se i noći uvrću

kako se ništa ne bi mijenjalo

Sklopi ruke, moli se

dok beskorisna stvarnost izvire

iz onoga što nismo stvorili

I u bijedi i u obilju

Havana podučava pristojnosti života

jedinstvenosti slične drugima

Teške trublje i bubnjevi laki

 

bogovi Angole i Indijanaca

predio po kojemu se kreću tigrovi

Crkvene zvonike poput koplja

po cijeli dan miluje zora

i sunce

ono ulazi i ostaje u njima

kao tjeskobno oko

5.

Stara Havana s prekriženim rukama na prsima

lutajuće duše nestalih

u spletenom listu duhana

u kosturu šećerne trske

Dolasci i odlasci

bjegovi što se ponavljaju kao

vječnost

poput mora

U skladu s domorodačkim genima

ljudi pod čijom kožom treperi tama

razgovaraju s mliječno bijelim Isusom

Slavuju u sunovratima

i ružama

među bodežima

i pročeljima

slični koži svojih umrlih vlasnika

Stara je Havana vrela poput starih čuvstava

riječ koja klizi niz jezik

poput valova utiskujući se u okrvavljeni zid

vraćajući se na pučinu

Riječ ispunjena ribama i željama

onih koji su nestali

Iz zbirke Havana blues (2019.)

 Tomislav Marijan Bilosnić (Zemunik, 1947.) hrvatski je književnik, slikar, umjetnički fotograf,publicist i novinar, autor više od sto knjiga proze, poezije, kritika, feljtona i putopisa. Priredio jei osamdesetak samostalnih izložbi slika u zemlji iinozemstvu. Knjige ili njihovi izbori prevedeni sumu na engleski, španjolski, talijanski, njemački,portugalski, francuski, albanski, turski i na druge jezike. Samo njegova kultna knjiga pjesama „Tigar“prevedena je na četrnaest svjetskih jezika, s velikom književnom recepcijom u svijetu. Uređivao je više novina, časopisa, zbornika i biblioteka. Član jeDruštva hrvatskih književnika. Nagrađen je najprestižnijom hrvatskom pjesničkom nagradom „Tin Ujević“ i ovjenčan međunarodnim književnim nagradama u Albaniji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, te u dva navrata počasnim diplomama Mainichi haiku festivala u Japanu. Uvršten je u više svjetskihhaiku antologija, japanska državna televizija snimila je o njemu film „Stazama hrvatskog haiku“.Dobitnik je nagrada i za slikarstvo i fotografiju teza umjetničku i društvenu djelatnost. Živi i radi uZadru i Zemuniku.