Piše: Slavko Mandić:

Da li je sve namjerno urađeno sa ugovorom koji je sa crkvom Srbije premijer Abazović htio pošto poto, silu na sramotu da potpiše mimo volje Crnogoraca, ali i Evropske unije, koja je konačno pročitala zli naum Vučića i njegove kamarile? I mimo Ustava, što navodi na pomisao da se možda radi o prodaji crnogorskih državnih interesa drugoj državi, u ovom slučaju Srbiji, što po objašnjenjima autoriteta  pravne nauke predstavlja klasičan čin veleizdaje. Ali, iz nekog razloga to je trebalo da se dogodi upravo prikazanim scenarijom i dnevnim redom koji je definisao odlučnost premijera u namjeri, bez obzira na sve posljedice koje mogu kasnije da uslijede. I opet nagađanja da je cijena obećanja Aleksandru Vučiću zajam za vraćanje i da Dritan mora da mu da dio Crne Gore ako želi da brat ima velelepnu zdravstvenu ustanovu u kojoj bi istraživao genetiku i tamo proizvodio reptile iz široke političke lepeze Srbije i njihovih produženih ruku u Crnoj Gori. Pa možda će, ukoliko je svjetski uspješan kako ga brat opisuje, početi serijski da proizvodi nekoliko Vulina, par Dodika, čuvenoga Đuku, premijerku Anu i njenu partnerku u projektu koji je zasigurno zavrijedio Nobela. Sa proizvodne trake izlazio bi i po neki Selaković, serija ratnih zločinaca iz svih ratova, a Bogu hvala ima ih, a obavezno bi se proizvodili i Marići, Sarape, zelene Jelene, kvazi istoričari Antići, Rakovići, zabludjeli Bećković i još po neko sa palete potrebne za vještačko oplođene primjerke drugoga reda. Prvi bi bio neprikosnoveni Vučić, i niko blizu njega. Popovi se ne bi proizvodili jer je komisija za proizvodnju tih rabota ustanovila da ih je preko svake mjere i da ni jedan više nije potreban Srbiji. Zato ih šilju u Crnu Goru da ovamo zagađuju i prirodna i neprirodna bogatstva i da čerupaju sve čega se dofate. Uz parastos raznim zlikovcima, što im je  omiljeni zadatak, nazivajući koljače antifašistima. Ali, od njih je to potpuno prirodna reakcija, jer oni jesu popovi ali nikada hrišćani, humanisti, vjerujući u Gospoda Boga. Oni vjeruju najviše punom špagu i svim zemaljskim ugođajima koje je  vaistinu puno narodno blagoutrobije. A u njega trpaju svašta. Jer, ko zna što se može śutra desiti i đe će morat odit da blagosiljaju krv i kasapnicu, kako im je u sistematizaciji zapisano.

Ali događaji potonjeg dana nagovijeste da u ovoj priči možda postoji i neka manja pričica? Svako će vam reći da je Dritan zakasnio sa tom inicijativom oko razgovora struke i intelektualaca i da sada nije potreban društveni dijalog o Ugovoru sa SPC. Da je to trebalo obezbijediti prije glasanja na Vladi. Ali, što ako nije tako?

Možda Abazović zaista nije mogao da se odupre Vučiću, a ni „braći“ Rusima, što je značilo da mora do kraja, pa kud puklo da puklo. Potpiše zapisnik,zadovolji sve a od  potpisivanja ugovora nema ništa. Navodno pod žestokim pritiskom javnosti, premijer zatraži prijem kod preśednika države i tako se rodi solomonsko rješenje.
Dakle, neće se potpisati temeljac dok struka ne kaže je li tek usaglašen sa zakonom i Ustavom zemlje. To će trajati jer sad treba formirati stručni tim i naći eksperte koji znaju da čitaju napisano. Pa da oni śednu i čestito odrade rabotu. Njihova ekspertiza možda neće obavezivati Abazovića, ali nije isto kada ti 13 političara, mimo struke i nauke, ministara samo zato što su članovi pojedinih partija, dignu ruku za rasprodaju Crne Gore ili ti ljudi od autoriteta pravno ukažu na greške i propuste koje će ispaštati i Crna Gora i njeni građani. Pa i oni koji sad misle da su Vučićevi, kad ih ovaj u datom trenutku, kako je radio i do sada, šutne kao isluženu kanavacu.

Formiranje ekspertske grupe koju će činiti univerzitetski profesori, istaknuti pravnici i predstavnici civilnog društa, predstavnici Crnogorske akademije nauka i umjetnosti(ukoliko se konačno probude), kulturni i javni radnici i građani  posredstvom javnih rasprava, trajaće najmanje mjesec. A po pravilu i mnogo više. Za to vrijeme će se odraditi one stvari koje su nam neophodne za brži ulazak u Evropsku uniju. I niko se neće buniti. Nađeno je solomonsko rješenje, a Dritan će Prletu kazati da je ovo morao da umiri domaće nacionaliste, jer Crnogorci za njega to jesu, a narod mu na to kaže: Tako obraza imaˊ.

No ipak, ako je ovo smišljeno, mada teško u njegovoj glavi, ali u nečijoj svakako jeste, nije loše. Mi smo inače društvo koje brzo sve zaboravlja, pa ćemo i da treba potpisati temeljac. Ko se još śeća što je bilo prije mjesec dana? Niko živi.

A dolazi septembar i svetkovanje Belvedera. Valja pośećati ove što su činjeli svome narodu. To se nikad ne smije zaboraviti. Pa i najnovija dešavanja iste matrice u Nikšiću, đe jedino dio vlasti ne vidi ono što je očigledno, kako se fašistima policija sklanja da krenu u obračun  za Crnogorcima koji mirno i dostojanstveno proslavljaju svoj Dan Državnosti.
A fašisti nekakvog Tvrdoša iz Republikje Srpske, dovedeni ciljano da izazovu haos.
Nijesu mogli jer za razliku od njih, mi imamo glavu.
Zato oni nemaju nikakvu šansu.
Koliko god da ih je.