(Ne)objavljeni intervju
Srce nije ispoštovalo termin
7.decembra 2006. godine, boravio sam u kući Jovana-Joza Pejovića u Petrovcu i ugovorio za ponedjeljak(11.12.) snimanje TV emisje "Sportski veterani". Srce je na žalost izdržalo samo još tri dana i ostale su zabilješke kao priprema za tu(nerealizovanu) emisiju.
No, takav as, trostruki pojedinačni i ekipni šampion Jugoslavije zaslužuje da se i 14 godina kasnije to objavi.
Autor Budimir
Bućin
Imali
ste 10 godina kada je osnovan Kajakaški klub "Jablan". Sada vam je
71. Vratite nas sjećanjima na taj period.
Nije
se lako sjetiti onoga što je bilo prije 60 godina. Trojica radnika
Fabrike namještaja "Marko Radović"-Marko Stajkić, moj brat Ivo
Pejović i Branko Gajović, bili su veliki zaljubljenici u kajak, a kako su bili
i stolari, napravili su drvene kajake za "nemirnu" Moraču od
Vezirovog mosta pa nadalje. Zanimljivo da je tada kajakaški sport u Crnoj Gori
imao tradiciju, ali na mirnim vodama. Ovo je znači početak tog sporta na divljim
vodama."Jablan" je brzo porastao do preko 100 članova. Nije ni čudo
Morača je bila izazovna, mi mladi željni vratolomija. Ja sam 1952. godine
postao član "Jablana", prisjetit ću se nekih imena: Bane Andrijević,
Ljubo Vukčević, Bato Radonjić, Gojko Damjanović, Božo Vukčević.... Strah me
preskočio sam mnoge. Neka mi oproste.
Kad
počinju prva značajnija takmičenja?
Prošle su dvije godine od mog učlanjenja i stigao je poziv za savezno takmičenje-državno prvenstvo. Bilo je to na Savi Bohinjki. Mislim da nas je otišlo 20 iz Titograda. Imali smo od "Elana" nove gumene kajake, sa takozvanim rebrima. I na iznenadjenje ja debitant, oko sebe sve veliki asovi, u spustu osvajam prvo mjesto. Da ne zaboravim Brodarski savez Crne Gore nas je opremio za to takmičenje.
To
kako ste se vi razvijali u kajaku je nešto nevjerovatno ?
Može
se tako zaista reći. Znači sa 14 godina biti prvak države nije mala stvar. I ta
ista ekipa u sastavu: Bane Andrijević, Miodrag Čukić i ja osvaja u spustu prvo
mjesto na Ibru kod Kraljeva. Nakon toga odlazim na odsluženje vojnog roka. I što
je bilo interesantno kada sam skinuo uniformu nijesam otputovao kući već u
Radovljicu, kao član reprezentacije Jugoslavije. Iz Titograda išli su još
Miodrag Čukić i Božo Vukčević.
I
slijedi Svjetsko prvenstvo u Ljubljani ?
Jeste, ubzo nakon Radovljice. Taj rezultat koji sam postigao je negdje bio, a ne mogu reć razočarenje, ali manje od očekivanog. U ukupnom plasmanu bio sam sedmi. No, nije sport samo satkan od uspjeha.
I
evo nas na domaćem terenu, tu se čovjek lakše osjeća?
Da,
državno prvenstvo u Titogradu. Bila su dva "terena", da ih tako
nazovemo. U Platijama je bio spust, a slalom na Vranjskim njivama. Tu je već
bio dobar rezultat. Ekipno smo prvi u pojedinačnoj konkurenciji u slalomu sam takodje prvi, a drugi u
spustu.
Ipak,najbolji
rezultat ste ostvarili u inostranstvu?
To
bi se moglo reći da je kruna moje karijere. Bila je to 1961. godina. Država
Belgija, rijeka Mesju Tada sam osvojio srebrnu medalju. Još sam nekoliko godina
bio takmičar, ali vrijeme čini svoje. Osjećam da se treba povući. Tada
preuzimam ulogu trenera. Ali znate i sami kajak je mali sport, nema sredstava,
entuzijzam nije dovoljan, "Jablan" se gasi, ostaju lijepe uspomene. Kada
bih vam pričao kako smo putovali, ne bi vjerovali. Kupovali smo po kacu sira, i
usput hleba i tako do povraka, rasporedjivali smo to što imamo. Ovaj sport
zahtijeva mnogo više od onoga što smo imali. A ja sam sa malo džema ili kisjele
"vozio" od Titograda do Virpazara, pa nazad do Rijeke Crnojevića i Titograda.
Ta
vaša kondicija sa Morače, pomogla vam je da se nakon kajaka oprobate i u drugom
sportu. I tu ste bili uspješni. Vlasnici ste dva crnogorska i jugoslovenska
rekorda?
Kada ste u sportu teško vam pada rastanak. Pa tražite neke druge mogućnosti da se iskažete. Oprobao sam se u ronjenju, ali bez boce sa kiseonikom. Izdržao sam na dah pod vodom dubinu 30 metara, oko 2 i po minuta. Imam te titule o kojima govorite, ali kajak je u srcu.
Kajak, ronjenje
i još nešto ?
Jeste
to su tužne i srećne priče. Koliko sam puta skočio u Moraču da vadim
davljenike. Skakao sam i odjeven, smatrao sam dok se skinem, možda će to
biti kasno. Bitno je da ste spasili nečiji život.
Rastali
smo se riječima "Jozo vidimo se u ponedjeljak". Rekao je da će ta tri
dana provesti na moru da ulovi, najneobičnije ribe, (a bio je vrstan ribolovac)
da ugosti tv ekipu.
Ponedjeljak
je došao, ali nije bilo Joza. Ono o čemu smo pričali, evo ugledalo je
svjetlost dana 14 godina kasnije.
2 Komentara
feXvLi Postavljeno 04-08-2023 13:19:01
The chemotherapy benefit for invasive disease free survival varied with the combination of recurrence score and age P 0 priligy tablet No significant change in the levels of these proteins or doxorubicin accumulation was observed in 17 ОІ estradiol treated MDA MB 231 cells
Odgovori ⇾Fruinly Postavljeno 17-05-2023 09:48:25
45USD ml Paclitaxel 30 mg 5 ml vial 3 tadalafil cialis
Odgovori ⇾