Dušan Ičević
Njegoš svjedoči II ...
U Njegoševim pismima nalazi se dovoljno oznaka za
narodnosno/nacionalno prepoznavanje Crnogoraca i Srba. Istovremeno je
povremenom upotrebom pojmova naš narod, Slavenosrbi, slavenosrpski narod zamućivao etničku pripadnost.[1]
Dovoljno je navodio Crnogorce i crnogorski narod da se mogu smatrati
narodnosnom/nacionalnom posebnošću. Potpisuje se u zvanju černogorskoga i
crnogorskoga arhimandrita (u početku), poglavito vladike. Srbe spominje 71 put,
Srbiju 13 puta. Najčešće u pismima Milošu Obrenoviću, Aleksandru Karađorđeviću,
Iliji Garašaninu, pa Simu Milutinoviću, Vuku Stefanoviću Karadžiću itd. (U šest
pisama Aleksandru Karađorđeviću čestita
stupanje na knjaževski prijesto, opštu radost srpskoga naroda, i njegovu lično,
„jedinoplemene meni Srbije“, „uzdajući se u Vaše čisto srpsko i nerazrušimo
prijateljstvo“, i kakav će to Srbin biti koji „neće vas ljubiti“. Želi da
Aleksandar i Srbija potpomognu da se krene srpska sila u Bosni potiv Turaka. U
julu 1851. godine jada se što srpski rod nije jednodušan, no sovjetnici dične
Srbije trče k neprijateljima da špijaju i izdaju što se u Sovjetu radi, što je
grdna raka svakom dobromislećem Srbinu. Da nije ove nesreće, Crna Gora ne bi
bila Srbiji polusestra, „no cijela i rodna sestra“.) Mnogo ranije želi Milošu
Obrenoviću dobro zdravlje u svoje i u ime čitavoga
crnogorskoga naroda. Bila bi mu neograničena radost da svi Slaveno-srbi, a osobeno
Srbi i Crnogorci utvrde jedno pravilo knjigopečatanja.
U pismima Garašaninu najviše ispoljava svoje srpsko osjećanje, pa
zahvaljuje što se „ako i katkada“,
srpski knjaz i gospodar i Garašanin sjete „ovoga srpskoga krša“, pa hvali
Garašanina koji više od svih posluje za Srpstvo, „i nema jednoga Srbina koji
Vas više od mene ljubi i počituje“. /Primijetiću: Garašanin je svojim spisom o
Velikoj Srbiji priljubio Crnu Goru,
ne znam da li je uzvratio na Njegoševu – ljubav?!/ Nazvao je tada Crnogorce
„ovaj narodac mali, neobrazovan,
no vojinstveni i silni srcem i
duhom“.(moj kurziv, D. I) (U jednome pismu Simu Milutinoviću ističe tvrdi i
krvavi kraj, srpski od iskona, i moli ga da preporuči knjazu i praviteljstvu
„naš narod koji se iseljava iz Crne Gore u Srbiju, da budu kao braća Srblji
primljeni...“. Sestrića Petra Perovića Cucu savjetuje: „Nemoj ime crnogorsko posramiti među mladijem
naraštajem jedinoplemenika“.
U pismu J. A. Turskome razlikuje Crnogorce,
Srbe i Hrvate. Pati što se Južni Sloveni nijesu ujedinili da zbace jaram
ropstva, što Jugosloveni sile svoje ne poznaju (Medu Puciću). Crnu Goru naziva Slovenskom Spartom. Jada se Jeremiji M.
Gagiću što za podvige i borbu Crne Gore
i Crnogoraca za slobodu, za slovensko ime, za hristjanstvo ne ima
blagorodne simpatije. U pismu od 14. oktobra 1832. godine pak ljutito uzvraća
na riječi jednoga austrijskoga zvaničnika koji Crnogorce turskom rajom naziva: da Crnogorci nikada
raja nijesu bili niti će biti. „Crnogorac kad izgubi svoju slobodu i
nezavisnost, on više svoj život ne iščitava...“ Bitno je za razumijevanje
cjelovitoga poimanja nastajanja, oblikovanja i razvoja crnogorske nacije što se
u vrijeme burne 1848. godine obraća
Bokeljima, i kazuje jedinstvo Crne Gore i Boke. „Boka je i Crna Gora tako spojena kao duša i tijelo, jedan narod i duh,
jedan običaj i jezik, i jedan bez drugoga ne može živjeti ni umrijeti, i
zato vas ja u srcu ne razlikujem od Crnogoraca
i gotov sam vazda s vama zlo i dobro dijeliti“. (moj kurziv, D. I.)
Za one koji hoće Njegoša da striktno etnički
imenuju ili uzmu za svjedoka da su Crnogorci čisti Srbi, i da je sam Njegoš
oličenje Srpstva, svakako je najčudnija njegova misao iz pisma Osman-paši
Skopljaku o tome ko sve spada u „naš narod“. Naime, kada se spori sa
Osman-pašom koji Crnogorce naziva hajducima, Njegoš kaže da nimalo nije sramota
biti hajduk, pošto znači chevalier
(Ritter). U kavaljere hajduke uvršćuje Marka Kraljevića, Relju Omučevića,
Gergelez Aliju, Tala Oraščanina, Skenderbega, Stojana Jankovića, Iliju
Smiljanića, Baja Pivljanina, vojvode Draška Popovića, Vuka Mićunovića i Veljka
Petrovića, Crnca Karamahmuta, Karađorđa, i trojicu koji su tada bili još u
životu: Abdelkadera, Šamila i vojvodu Mića Moračkoga. Zajedno su raznolike
rase, etničke i narodnosne skupine. Istina, Njegoš nije dao ime „našem narodu“,
ali je dovoljno rastegljivo da se opovrgnu svakakve etničke isključivosti.
Vrijednosno se može tumačiti da Njegoš za mjerilo uzima odnos prema pravu i
slobodi ljudi i naroda. Jer, neobuzdna i divlja turska sila pretvara ljude u hajduke
i sabija narod u gore odsvukud zatvorene. I kada paša s njim govori kao „moj
brat, Bošnjak, ja sam tvoj brat, tvoj prijatelj, ali kad govoriš kao tuđin, kao
Azijatin, kao neprijatelj našega plemena i imena, meni je to protivno...“
Naravno, poeta nije svakad pouzdan za
„prepoznavanje“ naciona.
U Posveti...
Zna Dušana rodit Srpka (u prvome
izdanju Srbka)/stih 35/ Majka mu je,
zna se, bila – Bugarka. Ako:
Mićunović
i zbori i tvori
Srpkinja
ga jošt rađala nije
Od
Kosova a ni pređe njega...[2], može da se tumači da vjerovatno nije,
pošto ga je rodila – Crnogorka! Jer, Vuk
Mićunović za pogibloga Batrića Perovića veli:
Onakvoga
sivoga sokola
Crnogorka
jošt rađala nije![3]
Iz istoga su plemena.
Njegoš narodnosti
pridaje moralne i prosvjećujuće vrline. U pjesmi Pozdrav rodu na Novo ljeto želi rodu svome da obnovi umne sile, da
u prosvjeti i narodnosti cvjeta, s narodnošću život je duševni, a gdje nije –
„bez duše kipina“. U istoj su pjesmi i stihovi: „Lipo, ljepo, lepo i lijepo“,
koji su cvjetići u jedan pupolj odnjihaju, i „Ne pita se ko se kako krsti...“.[4]
Za svaku „priču“ o Njegoševome nacionalnome pripadništvu vjerovatno najrečitije govori i činjenica da se uvijek potpisivao kao arhimandrit crnogorski (u početku), najčešće vladika crnogorski, rijetko vladika crnogorski i brdski/brcki. Za sebe je kazao da je Prirodni Crnogorac!
Nikada
sebe nije nazvao srpskim imenom, što je svakako „neobično“ ako je Crna Gora srpska zemlja, a Njegoš srpski
vladika srpske crkve.
Crnogorski pasoš je izdavao 1840. godine
sa naznakom imaoca da je Crnogorac. U
pismima, kako je navedeno, i na naslovnoj strani Gorskoga
vijenca iz 1847. godine potpisuje se P. P. N. vladika crnogorski. U Testamentu
nema – Srba, dvaput pominje narod crnogorski i jedanput narod crnogorski i brdski, drugih
„nasljednika“ nema. (Njegošev Testamenat,
Djela, isto, str. 881-882) I pred smrtnu uru razlikuje Crnogorce i Srbe. A na samrti, blagosiljao je i zaklinjao:
„I neka Bog vama, svakom Crnogorcu i
Srbinu, đe god koji bio, blagoslovi i umnoži svaku dobru rabotu... Ne
zaboravite na moje riječi: Ljubite Crnu Goru i sirotinji činite pravdu“. Obraća
se i Bogu: „O, Veliki Samostvoritelju, pomozi jadnome, no junačkome crnogorskom narodu, održi ga u slozi i
viteškom poštenju“.(moji kurzivi, D. I.)
Kako god ga ko tumačio, crnogorski narod i Crna Gora za njega su
bili svetinje. Zanimljivo je da
nikada nije posjetio Srbiju, radije je putovao na Zapad. Nije mu se ispunila
želja da posjeti Francusku.
Dodajem da su takozvanu Njegoševu obuzetost srpstvom i najčešću upotrebu imena Srbin, „prebrojila“ tri srpska
autora dr Predrag Janičić, Aleksandar Lazić i Aleksandar Gogić na sajtu o
Njegošu u saopštenju “P. P. Njegoš, Sabrana dela”. Utvrdili su najčešće riječi
(osobna imena) u cjelokupnim Njegoševim delima: Turčin/Turci 1788 puta, Bog
652, Crnogorac/Crnogorci 650 i Srbin/Srbi 286 puta. (Radovan Šturanović, Polemički o Njegošu, Politika, 5. 9.
2005)
Veliku smutnju u razumijevanje i vrjednovanje Njegoševa djela i shvatanja
unose tvrdnje i iskazi da su Srbi narod
najstariji, Srbi svi i svuda, Srbi nebeski narod, Bog je Srbin... Sve je
S/srpsko, pa je i Njegoš srpski genije, genije zato što je – Srbin.
[1] U pismima (njih 223
odabrana) koje sam pregledao (Petar II
Petrović Njegoš, Izabrana pisma,
Djela, CID, Podgorica 1998, 791-880), Crnogorci,
crnogorski narod itd. spominju se 147 puta, jednom zajedno Crnogorci i Brđani, a Crna Gora 67 puta. Kada se bavi
praktičnim potrebama svojih sunarodnika, interesima crnogorske države, odnosima
s Turskom i sl. sasvim izričito pominje Crnogorce
i Crnu Goru.
[2] Gorski vijenac, stihovi 393-395
[3] Isto, stihovi 1979
[4] Isto, str. 557- 558
2 Komentara
WMoAKJ Postavljeno 25-07-2023 20:00:38
However, these are not the brand name version, Celebrex viagra and diabetes When I went in and met Dr
Odgovori ⇾floache Postavljeno 09-05-2023 08:22:00
Extubation group IE EE vs levitra en connexion Consuming dairy products
Odgovori ⇾