Je li premijeru konačno završio mandat lutke na koncu?
Piše: Slavko Mandić
– Ne može me Spajić smijeniti, reče prije nekoliko domaćih ministara odbrane. Na nišanu je premijeru, koji je, vjerovati je nezvaničnim izvorima, sve to što je prvo puštio u javnost kao probni balon, unaprijed se dogovorio. Jer je dara prevršila mjeru, koliko god to zajaukaloj partiji uvreda i kleveta izgledalo nemoguće. Zato što se uzdao u Milojkovu nemoć, koja je bila toliko izražena od nastanka Vlade do dana današnjeg, da se vjerovalo (s pravom) da njome drugi rukovodi. Ko će ga znati? Možda i jeste tako bilo. Danas izgleda da se ipak sve mrvu pomjerilo. Neko je razumio, pa makar to bio i premijer, da ovako više neće moći. Para je sve manje, što njega jedino istinski rasol. Ništa pod bog ne funkcioniše. Narod je iscrpljen pa se od njega više ne može skupiti. Pored Emirate, novac za nas, kakvi smo gođ, još uvijek ima Evropu, kakva je gođ. Zato valja poslušati sugestiju, istina prilično mlitavu, jer ako ona zavrne slavinu, puće bruka. Tada se ni konačan epilog ne bi mogao izbjeći, a on je poput onog stiha „…a sad adio, i ko zna gde i ko zna kad…“ Znaju iz vlasti dobro, niđe i nikad više! Zato je rekonstrukcija, odnosno podilaženje naručiocima, au suštini će sve ostati isto. Mada opet, teško da može biti grđe od ovih jedinstvenih likova.
Možda ministar vojni uistinu nije znao da mu je predsjednik Vlade premijer? Pa je zato kazao da ga on ne može smijeniti, jer ga nije ni postavio. Ministre je birao neko drugi, a (ne)jednaki među njima samo ovjerio što mu je dato u amanet. Vjerovao je da on ne može biti predmet bilo kakvog kompromisa, jer je do sad više puta zalužio da se o njegovom statusu makar porazmisli. Da ne zborim o potrebi da mu se reče da prekine sa provociranjem suseda raznim glupostima, jer to nije dobro za crnogorski put u Evropu? Za koji je upitno koliko ga iskreno žele mnogi iz vladajuće kaste.
Sigurno da to ne bi se ništa promijenilo i da se dogodilo, ali bi ostavilo kakav takav utisak bolji od ove opšte gorčine, od koje se odavno muči normalno. Ali eto se nije dogodilo, pa je možda ministar zaboravio da je premijer taj koji sastavlja i rastavlja svoj tim, uz prethodnu saglasnost sa političkim partijama koje čine vlast. Što će reći da se sa ovim, ako se dogodi, ušto mnogi sumnjaju s razlogom, složio se i našao partijski vrh njegove partijske postrojbe, kome bi trebalo da pripada i on sam. Pa kako onda ovo može, pitaše se mnogi? Nema odgovora, ukoliko i on sam (ministar) nije digao ruku na sebe, odnosno protiv sebe. Pa se složio, kao što se svi za sve slažu, potpuno nezainteresovani da makar vide o čemu se na telefonskim susretima zbori. Ljeto je. Više je veći izazov. Čuje se tamo i ona čuvena Bijelog dugmeta iz 1986. godine:
…Na vrh mi je glave i kupanja, sunčanja ,gnjavaže
Sačuvaj me, Bože, sačuvaj me, Bože, naročito plaže
A ona voli plažu jer se tada nose malene gaćice
Svaki džukac vidi guzu moje curice
I nikom nije ljepše neg je
svaki dan samo da je v
E tako je to bilo tada, ai sad je za mnoge iz porodice šefa raštimovanog orkestra. Koji su viđeni i slikani neskriveni po plažama i vlastitim plovnim objektima dok je gorjela Crna Gora na sve bande. Nema težeg rada od nerada , poslovica je nepoznatog porijekla, ali za svakoga umnoga s jasnom porukom. Teško da je razumjela ova četa o kojoj je riječ, ali ako jeste, onda je jasno da je prikupljala po plažama energiju za predstojeći okršaj sa vlastitim snagama. Mada opet, ako se vlast izgubi sad, pa dođu neki novi „oslobodioci“, sadašnji trubaduri su trajno završili rad.
Probni balon, o kome se sad više ne zbori iz nekog razloga, nije sadržao samo ministra vojnog. Možda se zaista premijer osmjelio dovoljno da krene u akciju? A možda mu je konačno završio mandat lutke na koncu? Možda? Tek, u istom paket aranžmanu su i znamenite ličnosti aktuelne vladajuće politike. Na okupu su našli ministar policije, ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (ako u međuvremenu ne oslobodi zloglasnog „UNESCO-a), ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera turizma, kulture i medija, poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, pomorstva, te ministra bez portfelja. Ministar bi ukinuo Ministarstvo regionalnog razvoja i dva potpredsjednička mjesta. rekonstrukcije Vlade u pretpostavci „Sjaši Kurta da uzjaše Murta“, što će reći da će jedni da se miču, a drugi da zasednu, što suštinski neće značiti ništa, niti će biti bilo kakvog boljeg. Osim za premijera, koji na ovaj način kupuje još vremena za demoNstraciju omiljene mu paf-paf ideologije.
Sažeto s početka, ministar vojni se nada da će skupštinska većina reći NE premijeru i da će tako ostati i dalje ono što je tužno. Mada je teško u vjerovati, jer ako se presjednik Vlade na taj potez predijelio, nije to napamet odlučio. Mada, znajući ga, može biti i da jest. Jer je teško vjerovati da će se Demokrate u stalnom opadanju tako lako odreći svojih kadrova, od kojih, za ovo što čine, nema šanse da se bolje nađe. Zato ova priča nosi onu dozu sumnje, ili bolje neizvjesnosti koja zbunjuje i ministarstvo ali i sve one iz vlasti, pa i dijela (ne)aktivne opozicije koji bi leđa da im vide. Da se mogu pofaliti ničim izazvani da su čvrsto na evropskom putu antifašizma, dok im iz Đurđevih stupova maše ratni zlikovac, koljač i ubica, četnički vojvoda Pavle Đurišić.
0 Komentara