Društvo

Zašto je važno da Hrvati u Crnoj Gori sačuvaju svoj kulturni i istorijski identitet

Maj 15, 2022 1 Komentara

(15 riječi)

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

 

Hrvatska nacionalna zajednica vjekovima je u Crnoj Gori najviše rasprostranjena na području Crnogorskog primorja. Vjekovna prisutnost na obalama Jadranskog mora oblikovala je njihovu kulturu, jezik, običaje, identitet i integritet. Vjekovi su prolazili mijenjali su se oni koji su gospodarili Jadranom pa i Bokom od Venecije, preko Austro-ugarske monarhije do Italije. Svaka od ovih država je i ostavila tragove svoje materijalne ali i kulturne baštine. Kako se u Jugoslaviji interpretiralo pitanje Boke kotorske najbolje ilustruje sljedeći citat izknjige Zorana Lakića(Narodna vlast u Crnoj Gori 1941-1945., Cetinje-Beograd, 1981., str. 108.-109.):,,Poslije proklamacije Savezničke komande za Bliski istok kako je 8. septembra 1943. godine Italija prihvatila bezuslovnu kapitulaciju, prestao je postojati okupatorski sistem u Crnoj Gori; odluka o aneksiji Bokekotorske izgubila je važnost, pa je ovaj kraj ponovno postao sastavni dio CrneGore.” Do tada Boka kotorska nikada nije bila u sastavu Crne Gore, a niCrna Gora kao takva nije postojala u prvoj Jugoslaviji, ali po Lakićevu mišljenju, Boka je ponovo postala dio Crne Gore. A riječ je o 1943. kada se jošuvijek koristio termin ,,Crna Gora i Boka kotorska”!Kraj rata hrvatski narod u Boki dočekao je sa strahom. Tako, primjera radi prema izvještaju Sreskog komiteta Kotor Komunističke partije Jugoslavije od novembra 1944. u Kotoru su ,,mase očekivale da će izdajnici i profašisti bitiprogonjeni od nas, pa i oni koji nemaju nekih težih grijeha i da će biti osjetljivija razlika između poštenih i nepoštenih.” I, zaista, u godinama poslijerata stradali su mnogi ugledniji građani hrvatske nacionalnosti u Boki.

Završetak II Svjetskog rata bilo je surovo obračunavanje sa dobrim dijelom onih koji su se osjećali Hrvatima.  U tom pogromu stradali su brojni sveštenici, intelektualci, mornari, pripadnici običnog naroda. No istorija je takva i teško je njenje grijehe i greške ispravljati ali ih moramo objektivno sagledati i dati puni doprinos u reafirmaciji i očuvanju zajednice Hrvata u Crnoj Gori. Spomenička kulturna baština Boke kotorske je ogromna. U sam grad Kotor je smješteno 60 posto pokretnog i nepokretnog spomeničkog blaga Crne Gore. Iako subokeljski Hrvati danas u manjini velikim dijelom baštine ogromno kulturno-istorijsko naslijeđe. Na području Boke kotorske nalazi se veliki brojspomeničko-kulturnog blaga sa izrazito kulturno-istorijskim, umjetničkim i arhitektonskim vrijednostima, koje obogaćuju kulturnu baštinu cijele Crne Gore. Pored toga tu je autentična književnost, crkve, katedrale, palate, Bokeljska mornarica, fašinada, Bokeljska noć, karnevali, fešte, i jezik kao stub nacionalne Hvatske zajednice. Hrvatski Identitet, kultura, etnički identitet nisu nepoznati pojmovi i ne tumače se uvijek na isti način.Kada je u pitanju antropologija i interkulturalni pogled na svijet, postoje različiti pokušaji objašnjenjakulture i kulturnog identiteta. U ovom tekstu kulturni identitet Hrvata opisujem kao poimanje  (mladih) kroz znanje koje proizilazi iz znanja o kulturi kojoj pripadaju. Ovaj oblik samopoimanjakompleksna je veza između unutrašnjih (kognicija, motivacija, emocija) procesa pojedinca injegovog ponašanja. Jedan od ključnih elemenata kulturnog identiteta jeste njegovaesencijalizacija, odnosno shvaćanje svog (hrvatskog) identiteta kao neodvojivog dijela vlastitog (njihovog) bića. Ali čovjek nije samo individua za sebe. On je i društveno biće, u njegov identitet ugrađene karakteristike koje su dio i kolektiva kojem pripada. Prvi kolektiv kojem ćovjek pripada jesteporodica, a potom šira društvena (kulturna) zajednica. Kroz jaku porodicu od samog rođenja jezik kojim nas uči naša majka (maternji) je onaj jezik koji je prva stepenica u izgradnji sopstvenog (hrvatskog) identiteta.

 

 ISTORIJSKI IDENTITET MLADIH HRVATA I BUDUĆNOST U CRNOJ GORI

 

Svaka priča o identitetu mladih Hrvata počinje pitanjem ,,Ko sam ja?”, kao da se čini da je identitet u stvaripitanje ličnosti i karakteristika ličnosti. Ipak, to je samo dio problematike identiteta. Neka odpitanja koja se takođe tiču identiteta, a mogu i ne moraju biti eksluzivno vezana sa ličnošćusu i ,,Odakle dolazim?”, ,,Kuda idem?”, ,,Kojoj grupi pripadam”, ,,Kakav je moj odnos sadrugim ljudima u Crnoj Gori i svijetom oko mene?, ,,Koliko već tu postojim” itd. Mladi Hrvati u Crnoj Gori, mogu da budu ponosni na svoje korijene. Posebno je važno da se čuvaju od bilo kog oblika asimilacije ističući svoje porijeklo i identitet i izgrađivati ga je prirodni dio procesa. Jer mladi Hrvati su kao i svi drugi narodi u Crnoj Gori progresivni nosioci naprednih ideja svakog modernog društva pa samim tim i Crnogorskog. Budućnost mladih Hrvata u Crnoj Gori, i njihov identitet se ne gradi, nego se prepoznaje što potvrđuje činjenica da se uvijek iznova najviše (hrvatski identitet) pojavljuje onda kada pokušavaju da ga zatru nacionalisti raznih boja i opredijeljenja. Hrvatska nacionalana zajednica mora da bude jedinstvena u svom opredijeljenju kako identitetskom tako i kulturološkom ali prije svega i političkom djelujući kroz svoju nacionalnu partiju koja može biti najbolji reprezent njihovih intresa u Crnoj Gori. Nacionalni identitet mladih i budućnost Hrvata je istovremeno i sveukupni element njihovih individualnih posebnosti, kao i zajednički imenioc, zahvaljujući kojem kao nacija gaje osećaj pripadnosti i Hrvatskoj i Crnoj Gorišaljući jednu jaku jedinstvenu i snažnu poruku: HRVATSKO SRCE ZA CRNU GORU zar ima ljepše i značajnije poruke od ove koja nas spaja i vezuje u našim zajedničkim pregnućima ka jedinstvenoj Evropi.