Društvo

Uslovljavanje svijesti

Apr 01, 2022 0 Komentara

(15 riječi)

Piše: Slavko Mandić

Crna Gora je čudo velje. Ovakve nema na zemaljskoj kugli. Još koji dan pa ulazimo u treći mjesec od kad je pala vlada Zdravka Krivokapića. A pala je zbog odluke URE da se dozove  razumu i sa DPS-om postigne dogovor oko formiranja manjinske vlade. Dritanu je pomogao združeni domaći i inostrani faktor.U pomoć je pozvan Đukanović. Zapad je procijenio da je bolje priznati sopstvenu glupost zbog podrške klerovladi prije i poslije parlamentarnih izbora 2020. godine, nego gledati svokodnevne akcije kojima je cilj bio totalno uništavanje države, članice NATO saveza, Evropskoj Uniji najbližoj Crnoj Gori. Ponuđen je koncept manjinske vlade, onaj koji je Đukanović nudio URI odmah nakon objavljivanja rezultata izbora. Dritan je tada izabrao Amfilohija i pošao u manastir Ostrog da mu popovi skroje ekspertsku vladu. Na taj način je izgubljena godina a Crna Gora skrenuta sa EU puta na onaj koji vodi ka sunovratu na čijoj je klackalici i dan danas. Da li će se zaustaviti i stati na čvrsto tlo ili završiti u ambis, biće jasno za koji dan.
Đukanović je podržao Abazovića, jer je u ovom trenutku jedino sa njim mogao osloboditi državu od zla koje je zadesilo. Pragmatičan političar i državnik koga respektuje zapad, ali im najčešće ne prija njegova dominacija i autoritet, zbog čega su i podržavali one koji im nijesu prirodni saveznici, znao je kako se jedino mogu razvlastiti popoidni manipulatori. Oči ka njemu uperene su kada se shvatilo da je jedini koji državu može da iščupa iz ralja kleronacionalista i vrati je na evropski put. Naravno, neće on biti premijer. Biće to Abazović, ali je jasno ko će vući poteze koji će biti garant da više neće biti tektonskih poremećaja poput onih koji su u sebi nosili pojedinačni slučajevi: Injac, Stijović, Milatović, Spajić, Bratić, Borovinić Bojović, Radulović, Sekulović, Mitrović, Bojanić, Srzentić i njihov čelnik Krivokapić. Da ne zboravimo i Dritana koji je potpreśednik vlade i Abazovića istovremeno u ulozi mandatara manjinske.

Pad vlade dočekan je s oduševljenjem kod suverenističkog bloka, koji je vjerovao da će već dan nakon pada Krivokapića sve biti kao što je bilo prije avgustovskih parlamentarnih izbora. Kako je vrijeme odmicalo, opozicioni entuzijazam je gubio na snazi. Posebno kada se mandatar „zaljubio“u Jokovića i SNP i ponudio mu više nego svim ostalim. Znalo se da u manjinskoj vladi neće biti DPS-a, zato što navodno nije dovoljno reformisan. Neće biti ni  Demokratskog FRONTA, jer je to bio uslov neke moćne ruke, jedne ili više njih, sasvim je svejedno. Đukanović je prihvatio ponudu jer je šteta koju su eksperti činili Crnoj Gori rasla iz dana u dan. Ali Dritanova (ne)sposobnost i njegovi kružoci sa svima, pa i onima čije bi prisustvo u startu bilo pogubno  za normalno funkcionisanje vlade, učinili su da kašnjenje dovede u pitanje i samu realizaciju ideje. Tim prije što je kleropartija, kakva je SNP, uslovljavala mandatara da ne poziva SD i SDP iz njemu znanih razloga. Mandataru je to bilo prihvatljivo kada je razgovarao sa Jokovićem ali je podržavao i ove dvije suverenističke partije u razgovoru sa njima u odvojenim pośetama. Zbog njegovog dovoljno nedefinisanog ponašanja, danas ne znamo da li će manjinska vlada Crne Gore biti bez Crnogoraca, najbrojnije nacije u državi. Ako se to dogodi, Abazović mora da bude svjestan da od takve rabote ne može biti ništa.

Preko noći „reformisani“ lider SNP-a izjavom da je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu htio je da se predstavi Evropi kao pouzdan partner, računajući valjda da se na taj način zaboravljaju poruke koje su se slijevale iz njegovih redova dok je bio rame uz rame sa bivšim koalicionim saveznicima iz DF-a. Koliko je iskren lider potpunog političkog zaokreta za manje od par mjeseci, pitanje je, ali je malo onih koji vjeruju da on nije i dalje ono što je bio. Jer, vuk dlaku mijenja ali ćud nikad.

O tome najbolje govori njegova odbrana izjave šefa crkve Srbije u Crnoj Gori Jovana Mićovića da je Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina. Takvu sramnu izjavu Joković je karakterisao kao činjenicu da je Jovan ograničen na vjerska dešavanja i sa te strane to gleda, te da misli da se ta izjava odnosila na dešavanja u crkvi kad se od ruske pravoslavne crkve odvojio dio i proglašen ukrajinskom pravoslavnom crkvom.

Jokovićevo objašnjenje ko može, pored „evropskog“ SNP-a u manjinsku vladu i zbog čega ne može niko iz prethodne vlasti, osim predstavnika manjinskih naroda, kojima se minuli rad računa kao dio moralne, a ne ni jedne druge odgovornosti, zato što su bili dio bivšeg režima.je obična populistička jeftina propaganda. Jer, Joković je bio dostojan rušitelj Crne Gore svom svojom snagom, a DPS, zajedno sa manjinskim partijama i prirodnim saveznicima pokretač njenog razvoja. To je koaliciona snaga koja je državu dovela do vrata EU a prethodno i uvela u NATO savez.

A što o daljem putu Crne Gore Joković zaista misli, proizilazi iz, kako je kazao, njegovog apsolutnog zalaganja da naša država bude dio Otvorenog Balkana. On će svoje znanje o ovom pitanju najbolje deklarisati nastavkom izjave kojom potvrđuje da nije u potpunosati upoznat sa tim projektom. I on takav, treba da nam bude promjena svijesti u Manjinskoj vladi.

Možda će mandatar predložiti sastav nove vlade do kraja neđelje? A možda potpreśednik Skupštine Bulajić, koji trenutno preśedava, istraje u obećanju da protivustavno i protivzakonito ne zakaže śednicu, što je čin za krivičnu odgovornost. Da bi se iz vrzinog kola izašlo, drugi potpreśednik Ibrahimović će je zakazati na Cetinju. Moguće i najstariji poslanik. Većina će tada završiti rabotu za po ure ili najkkasnije URU i Crna Gora će dobiti 43-ću Vladu na čijem će čelu biti Dritan Abazović.

Avancao je poprilično  lider partije sa 4 mandata u Skupštini Crne Gore. U manjinskoj Vladi ostaće upamćen po tome što  je aminovao napad specijalnih policijskih snaga na goloruke i mirne Cetinjane prilikom helikopterskog ustoličenja Jovana Mićovića.

Pamtiće se i po predaji crnogorskih duhovnih hramova crkvi druge države. Neće mu se zaboraviti ni sistematsko uništavanje države od strane njegovih koalicionih partnera. Posebno ministarke Vesne Bratić koja je školstvo ciljano dovela skoro do uništenja, kulturu razbila na paramparčad, sport zamalo ostavila bez državnih obilježja na svjetskim i evropskim takmičenjima. Nauke se nije dirala, jer je u ova tri prva slučaja imala dosta posla. Ona je, to se može slobodno reći, najuspješnija ministarka u sastavu kleroekspertske vlade jer je naloge poslodavca izvršila bespogovorno i sa uspjehom.

Ima još kandidata za zlato. Mrtva je trka u rušenju države između Borovinić Bojović i Injac. Obje su bile vrlo uspješne u rastakanju Crne Gore, svaka u svom resoru. O njihovom učinku će se pozabaviti crnogorsko pravosuđe, kad jednoga dana stasa u ozbiljnu sistemsku granu.