Politika

Darmanović: Nikad nije bilo važnije što je Crna Gora članica NATO

Mar 08, 2022 4 Komentara

(15 riječi)

Crna Gora se juče našla na ruskoj crnoj listi. Zvanična Moskva je Crnu Goru stavila na listu neprijateljskih država. Među neprijateljskim državama, pored Crne Gore su SAD, Ukrajina, zemlje EU, kao i Australija, Albanija, Andora, Velika Britanija, Island, Kanada, Lihtenštajn, Mikronezija, Monako, Novi Zeland, Norveška, Republika Koreja, San-Marino, Sjeverna Makedonija, Singapur, Tajvan, Švajcarska, Japan.

Bivši ministar vanjskih poslova Crne Gore i nekadašnji ambasador u SAD Srđan Darmanović, u razgovoru za portal CdM poručuje da, kada vas Rusija i njen veoma opasni režim, označi kao “neprijatelja”, to svakako predstavlja potencijalnu prijetnju.

Ipak, Darmanović poručuje da, uprkos tome što ovo jeste prijetnja, ako danas nijeste na ruskoj “crnoj listi”, gdje ste onda? Na kojoj strani?

Crna Gora je, podvlači, u dobrom društvu i tu je jedino ispravno i da bude.

Nekadašnji šef crnogorske diplomatije za CdM govori o ruskoj agresiji na Ukrajinu, ali i o tome koliki je značaj činjenice da je baš u ovom vremenu Crna Gora članica NATO.

Upitan da li je riječ o otvorenoj prijetnji Rusije, Darmanović kaže da logičan odgovor na ovo pitanje proizilazi iz nekoliko očiglednih činjenica.

- Prvo, ogromna nuklearna sila napala je miroljubivu susjednu zemlju i protiv nje povela agresivni i osvajački rat, što se u Evropi nije desilo od Drugog svjetskog rata. Drugo, rat je započet pod istim izgovorom ugroženosti svoje manjine, kao što je to i Hitler radio.

Treće, rat se obrazlaže ciljevima pred kojima zastaje zdravi razum. Govori se o “demilitarizaciji” nezavisne i suverene zemlje koja je, uzgred budi rečeno, višestruko manja i vojno slabija od napadača. Govori se, takođe, o njenoj “denacifikaciji” kao da tu zemlju vode neki novi nacisti, a ne demokratski izabrana vlada na čijem čelu se nalazi čovjek koji je, inače, Jevrejin. Nasuprot tome, ako je okupacija čitave Ukrajine, vjerovatni stvarni cilj je, zauzimanje Kijeva i podjela zemlje tokom rijeke Dnjepar, čime bismo dobili “zapadnu” i “istočnu” Ukrajinu, kao nekad Zapadnu i Istočnu Njemačku. Kao i tada, jedna od njih bi bila ruski satelit.

Četvrto, Putinov režim koji je započeo ovaj rat, danas je izolovan od gotovo čitavog demokratskog svijeta. Jedine četiri zemlje koje su podržale Rusiju u Generalnoj skupštini UN i glasale protiv rezolucije o agresiji na Ukrajinu su notorni autokratski režimi: Sjeverna Koreja – jedina preostala totalitarna diktatura u svijetu; Bjelorusija – osim Putinovog, jedini preostali autokratski režim u Evropi; Sirija u kojoj je režimBašara Asada, radi opstanka na vlasti, poveo građanski rat protiv sopstvenog naroda; i Eritreja gdje jednopartijski režimIsaiaša Alverkijane dopušta nikakvu političku konkurenciju već skoro 30 godina. U svijetu ima još mnogo autoritarnih režima, ali su čak i oni imali nelagodu da podrže otvorenu agresiju na suverenu zemlju i radije su na glasanju ostali uzdržani.

Peto, za razliku od nekadašnjih sovjetskih komunističkih lidera koji su, barem deklarativno, nuklearno oružje smatrali isključivo defanzivnim, Putinov režim je još ranije u svoju vojnu doktrinu uključio mogućnost “prvog nuklearnog udara” i sada otvoreno prijeti tim oružjem. Ova nezamisliva prijetnja otvara pitanje da li u Rusiji svijet više uopšte ima posla sa racionalnim akterima.

Šesto, ratom protiv Ukrajine Rusija ruši važeći međunarodni poredak i to radi sasvim svjesno, bez obzira na ogromne rizike koji iz toga proizilaze. Naime, rat protiv Ukrajine, u narednoj fazi se lako može pretvoriti u rat protiv Zapada, a to je put bez povratka.

Samim tim, kada vas zemlja i njen veoma opasni režim koji se u sve ovo upustio u 21. vijeku označi kao “neprijatelja”, to svakako predstavlja potencijalnu prijetnju. Benevolentno tumačenje bi moglo da bude da Putin ovime samo vrši psihološki pritisak na zemlje koje su uvele sankcije protiv Rusije. Ali, mnoga dosadašnja benevolentna tumačenja o njegovom režimu su vjerovatno jedan od razloga koji su učinili da smo danas tu gdje jesmo.

Uprkos tome što ovo jeste prijetnja, ako danas nijeste na ruskoj “crnoj listi”, gdje ste onda? Na kojoj strani? Crna Gora je u dobrom društvu i tu je jedino ispravno i da bude - kazao je Darmanović,

On smatra da ovo može značiti i pojačane aktivnosti na destabilizaciji Crne Gore i regiona.

- Unutrašnje krize, nemiri i nestabilnosti u zemljama NATO i EU, ukoliko ih je moguće izazvati, svakako bi sada odgovarale Putinu i njegovom režimu. Rusija je dovoljno moćna da može pokušati da orkestrira takve događaje. S druge strane, ona je, sada ipak, fokusirana prije svega na Ukrajinu, a i evro-atlantski saveznici su sa ukrajinskim ratom doživjeli bolno otrežnjenje i mnogo su odlučniji u namjeri da se zaštite. Vidjeli ste da su dodatne snage EUFOR-a upućene u BiH i odmah su demonstrirale svoje prisustvo.

U Crnoj Gori Rusija ima svoje političke sljedbenike i saveznike. Ubijanje Ukrajine i njenog nedužnog stanovništva kod njih vjerovatno ne proizvodi nikakav drugi osjećaj, osim oduševljenja ruskom “moći”’. To ne znači da će se oni automatski angažovati na destabilizaciji zemlje, ali, takvu mogućnost prosto treba imati na umu - smatra Darmanović.

Ističe da vjerovatno nikada od kad smo postali dio NATO, činjenica da smo članica Alijanse nije bila važnija.

- Zemlje NATO i EU nikada nijesu bile jedinstvenije i svjesne opasnosti. Nakon onoga što gledamo u Ukrajini više ništa ne može biti isto. U tom smislu, mnogo puta ponovljena rečenica na kojoj insistiraju predsjednik SAD-a Džo Bajdeni generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg, da će NATO bez kolebanja braniti svaki inč svoje teritorije, sasvim sigurno nijesu samo fraze - rekao je Darmanović za CdM.