Kultura

Goran Sekulović

PALME NA BULEVARU ILI: MARKOV SAN — ZA SVE NAS

(15 riječi)


Marko voli da sanja po danu. Ponekad zbog toga izvuče deblji kraj. Na primjer, kada ga iz maštanja prene strogi glas učiteljice sa opomenom da pazi šta se dešava na času. Ipak, Marko i dalje sanja o dalekim i zanimljivim zemljama i ljudima, neobičnim događajima i čudesnim pojavama.

Jednog dana se vratio iz škole, ručao i izašao na balkon svoje sobe. Odjednom puče mu pred očima! Na bulevaru, u sredini između dvije kolovozne trake, na travnjaku, ugledao je nekoliko prelijepih palmi. Njihale su se na tihom povjetarcu obećavajući veliku avanturu.

„Kako ih nijesam ranije zapazio?!” — pomisli Marko. „Pa i nijesam ih mogao viđeti” — śeti se — „prosto zato što do danas ovđe i nijesu bile! Posađene su danas dok sam bio u školi!”

Gledao je radosno novi prizor i odmah zamislio u drugačijem okruženju sve ono što se nalazilo oko palmi. Ljetnja žarka izmaglica satkana od automobilske vreve na kraju bulevara pretvorila se u jaru pjeskovitih plaža na obali mora čiji je šum odmah čuo. Već je tu bilo i obilje zimzelenog drveća i bilja koje nije dalo palmama da se ośete usamljene. Bonaca je bila potpuna, samo su nemirni i čigrasti galebovi svojim kricima i lećenjem ispunjavali prostor izme- đu neba i mora. Čule su se i sirene iz luke tek pristiglih brodova, a na horizontu su lepršale zastave onih koji su upravo isplovljavali ka pučini.

Ljudi, napeti i u žurbi, sa pješačkih prelaza i trotoara bulevara, postali su opušteni i razgolićeni turisti koji su se sunčali i kupali. Svuda je bila galama, smijeh, cika i vriska, u pli- ćaku su se đeca prskala vodom, čuo se zvuk motora glisera i brodica, ribari su se dozivali i bacali mreže…

„Dok palme njišu grane i cijela varoš spi…” — ove stihove jedne stare pjesme Marko je tek nedavno čuo. Odmah su mu se svidjeli. Sada su mu postali još bliži i ljepši. „Nekako lično moji i ovog našeg zajedničkog grada!” — pomisli Marko dok je posmatrao palme i panoramu rodnog grada. „Kada ih sada pjevam, znam da su to i moje palme i palme moga grada. Ovog grada” — mislio je zadovoljno i radosno Marko.

„Dok palme njišu grane i cijela varoš spi…” Pjesma je odzvanjala u Markovoj srećnoj duši. Da, grad je spavao, a Marko sanjao — za sve nas.



0 Komentara

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.