Društvo

Ekskluzivno Milena Raičević: Rukomet je moja ljubav i to se neće promjeniti

Mar 07, 2022 1 Komentara

(15 riječi)

Milena je iz najljepšeg mogućeg razloga bila određeno vrijeme van terena (postala majka), zbog čega je između ostalog propustila Olimpijske igre u Tokiju.

U razogovor za Meridian Sport, Milena Raičevič govorila je o crnogorskoj reprezentaciji, Budućnosti, ali i svojoj karijeri koja je bogata uspjesima.

·        Ponovo si dio nacionalnog tima, sigurno ćeš biti od velike koristi za reprezentaciju koja je pretrpjela smjenu generacije?

Posle dužeg vremena sam dio tima i jako sam srećna zbog toga, jer igrati za svoju zemlju je najljepši osjećaj na svijetu. Posebna emocija.

Nijesam dugo bila, jednostavno ne računam utakmicu protiv Makedonije jer je bilo kratko. Više od dvije godine je bila pauza od nacionalnog tima. Da nedostajalo mi je, ali ipak sam imala najsrećniji period života.

 

·        Igranje za reprezentaciju sigurno budi najjače emocije. U dresu sa državnim grbom osvojila si srebro na Olimpijskim igrama u Londonu, da bi iste godine na Evropskom prvenstvu u Beogradu osvojila zlato. Šta je neophodno našem timu u ovom trenuku kako bi se vratio u sam vrh svjetskog rukometa?

Kao što sam i rekla najljepši osjećaj❤️

Crna Gora je jako mala zemlja, vjerujte mi sve to što smo osvojile je jednostavno čudo u ovome sportu. Mnoge druge zemlje su vele sile u ovom sportu jer imaju mnogo veći broj igrača, a kod nas je to sve što ima. I kad je neko povrijedjen jako se osjeti na terenu. Trebaju nove Majde, Jovanke, Andjele i svi ostali igrači koji su bili dio toga tima. Mi ih još nemamo i na tome moramo raditi.

·        Ta 2012. godina je bila zasigurno najuspješnija u tvojoj karijeri. U dresu Budućnosti stigla si do titule prvaka Evrope. Kako se sjećaš tog dvomeča sa Đerom?

To je i najljepša godina u našim karijerama, uvjek kažemo ne znamo da li će se ikad i ponoviti.

Sjećam se svakog detalja tog dvomeča, jako teška utakmica. Ali naša želja za osvajanjem trofeja je bila veća i zasluženo smo je osvojili. Najljepše sjećanje će ostati puna Morača, što se kaže nije mogla šibica da stane. A mi smo u njoj donijeli titulu, kući pred svojim navijačima.

·        Nedugo potom, Budućnost je osvojila novu titulu, ovog puta na završnom turniru u Budimpešti. Nažalost, podgorički tim je miljama daleko od takvog uspjeha...?

Za ovaj klub dvije osvojene lige šampiona su veliki uspjeh, možda je moglo još da se osvoji. Ali možda i nije. Neki skuplji klubovi nisu nikad ni uspjeli, to isto treba da znamo. U uslovima kojima funkcioniše Budućnost pravi sjajne rezultate, možemo samo biti ponosni na njih. Da bi se stvarali veliki uspjesi klub mora imati podršku od države kao što je imao i u vrijeme dok je osvajao.

·        Ljetos si napustila Budućnost kojoj si pružila sve u karijeri. Kako si uspjela da ''prelomiš'' i da promijeniš sredinu?

To je bila jako teška odluka, ne znam ni sama kako sam uspjela. Jednostavno su se desile neke stvari iz kojih sam donijela odluku. Ali ne žalim zbog ničeg, brzo se vraćam kući i to je najbitnije od svega. Srce ipak ide tamo đe mu je mjesto, a moje je uz Budućnost. Provela sam lijep period u Kastamoni i drago mi je što sam bila dio tog tima. Ostaće mi u lijepom sjećanju proveden period tamo.

·        S obzirom da si i u klupskom i u reprezentativnom postizala vanserijske rezultate, postoji li neki uspjeh koji ti je posebno drag?

Moj najveći uspjeh je moja porodica, moj sin, suprug, sestre i braća.

·        S obzirom da si nedavno postala majka, rukomet ti svakako više nije u prvom planu. Kakvi su ti planovi za nastavak karijere?

Naravno da se prioriteti mjenjaju kad postanete roditelji, dijete je centar vašeg svijeta.

Rukomet je moja ljubav i to se neće promjeniti, dok god budem imala snage daću mu sve.

Kao što sam rekla povratak u Budućnost je bila jedina opcija i ako sam imala dosta ozbiljnih ponuda.