Izgleda da svijetu nikada neće faliti ostrašćenih lidera-fašista koji svoje bolesne ambicije izazvane ličnim frustracijama zadovoljavaju čineći zlo svom narodu i vaskolikom čovječanstvu. I taman kad pomislimo da je vrijeme takvih lidera iza nas, da civilizacijski trenutak, svijest i savjest čovjeka 21. vijeka označava definitivnu prekretnicu, početak trajnog eliminisanja opasnosti da lideri i partije s fašističkim predznakom zasjednu na grbaču naroda, pogotovu najvećih i najjačih država svijeta, stvarnost nas bolno demantuje.  Rusija, zemlja koja je izrodila velikane u svim oblastima stvaralaštva, zemlja koja je, zajedno sa saveznicima, odigrala presudnu ulogu u pobjedi nad fašizmom, danas se pokazuje kao država protiv čije se, ničim izazvane, agresije na Ukrajinu pobunio čitav napredni svijet. Slično kao i u vrijeme  Drugog svjetskog rata kada je sav antifašistički svijet ustao protiv zla oličenog u vođi nacističke Njemačke, Adolfu Hitleru. Država Rusija, kao simbol borbe protiv fašizma, danas se ponaša i djeluje  kao da su joj te uzvišene civilizacijske vrijednosti odjednom postale strane i neprihvatljive. Eto, ta i takva Rusija, s takvom slobodarskom tradicijom, danas postaje zemlja protiv koje se okrenuo čitav demokratski i progresivni svijet zbog njenih brutalnih napada na suverenu, nezavisnu državu Ukrajinu, na tlu Evrope 21. vijeka.

Na što, između ostalog, sve ovo ukazuje i zbog čega nas opominje? Prije svega na izuzetnu važnost izbora lidera koji će upravljati državom, kako malom tako i onom velikom. Slučaj Putina pokazuje koliko je važno otvoriti oči, uključiti razum kada se biraju ličnosti za najodgovornije funkcije. I zato, kao predostrožnost, kada dođe do izbora određene ličnosti, formirati komisiju, ili neko slično tijelo, sastavljenu od stručnjaka iz oblasti psihologije, psihijatrije, sociologije  i drugih nauka bitnih za ocjenu i procjenu mentalnog stanja budućeg lidera. Neđe sam, poranije, ovo pomenuo kao prijedlog, u čiju sam opravdanost uvjereniji nego ikad nakon ove Putinove fašističke invazije na Ukrajinu.  Na sve ovo nas opominje  istorija koja pokazuje koliko su zla čovječanstvu donijele  ostrašćene, psihički neuravnotežene  ličnosti na čelnim pozicijama. I zašto ne, ovakvu praksu osnivanja komisija primijeniti i na lokalnom nivou, kako bi se u korijenu sasjekla mogućnost da se neki psihopata uopšte bavi politikom. Možda će ovakav prijedlog nekome izgledati prećeran, ili ko zna  kakav, ali ostajem u uvjerenju da je on neophodan. Jer uticaj vođe, pogotovo ostršćenog fanatika, koga takvo stanje duha sprečava da realnije sagleda stvarnost, vremenom sve više jača, a njegovi najbliži saradnici, obično nespremni da se odreknu privilegija koje im donosi visoka politička pozicija, postaju odane pristalice strateške vizije svog vođe. I tako se krene na zli  put.

Na što ovaj stravičan primjer napada na Ukrajinu, na njen slobodarski i herojski narod još ukazuje? Da je sve na ovom svijetu podložno promjenama osim čovjekov koristoljubivi, pohlepni i gramzivi karakter. Glavni krivac za njegova brojna nedjela i njegovu neizvjesnu budućnost. Pogotovo ako te karakterne osobine dominantno posjeduju ličnosti koje su u prilici da odlučuju o našim sudbinama. Tada je zlo zagarantovano što, nažalost, potvrđuje nehumana, užasna, anticivilizacijska agresija na Ukrajinu koja će, makar da ovog trenutka prestane, imati dugoročno negativne posledice na ukupno stanje u Evropi i svjetu.