Politika

OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU OPŠTINE TIVAT ŽELJKU KOMNENOVIĆU

NE RUŠITE HRVATSKI DRAGULJ U KRUNI CRNE GORE

Feb 24, 2022 5 Komentara

(15 riječi)

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

            Poštovani gospodine Komnenoviću, kao književniku i intelektualcu neprijtano me iznenadila odluka Opštine Tivat, da se na jedan više nego brutalan način razračunate sa jednim od konstitutivnih naroda u Crnoj Gori, sa Hrvatima. A o čemu se zapravo radi, lokalna vlast u Tivtu odlučila je da iseli hrvatsku zajednicu iz Doma kulture Josip Marković u Donjoj Lastvi. Prema službenom dopisu iz lokalne samouprave traži se da do 15. aprila ove godine Hrvatska krovna zajednica Dux Croatorum oslobodi pomenuti prostor od stvari i ljudi i preda Opštini Tivat na dalju upotrebu.U pomenutom domu se nalazi i Radio Dux, jedni hrvatski radio u Crnoj Gori, Hrvatska biblioteka Ljudevit Gaj, prostorije Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore. Vi, kao prvi čovjek grada Tivta, nijeste smjeli sebi dozvoliti tu vrstu luksuza da u gradu koga krasi kultura i poštovanje na ovakav način započnete vašu ,,čistku.” Sama činjenica da ste završili Filozofski fakultet i da ste profesor srpskohrvatskog jezika i jugoslovenske književnosti,da ste pripadali sferi kulture i medija je samo otežavajuća za vas. Jer ako iko treba i može da podrži Hrvate u Tivtu, onda ste to vi sve ostalo je politikanstvo i politički brutalno razračunavanje sa političkim neistomišljenicima. No očigledno je da se niste bavili proučavanjem istorije Hrvata u Crnoj Gori i da imate samo jednu ,,viziju” i to prilično sumornu i mračnu a iza sumornih vizija stoje najčešće sumorna i mračna djela.

            Gospodine Komnenoviću, istoričar Grčke Tukid jednom je zapisao: ,,Neznanje je majka drskosti” čini mi se da je isti slučaj i kod vas. No vas treba podsjetiti na neke istorijske i kulturološke vrijednosti Hrvata u Crnoj Gori možda vasm se posle mog uvoda razbistre ,,mračni vidici” zato vas podsjećam na sljedeće: Hrvati, u Boki kotorskoj imaju korijene koji sežu duboko u prošlost. Ti korijeni semogu naćiu dokumentima Biskupskog i Istorijskog arhiva u Kotoru. Hrvati Bokesu manje više dijelili sudbinu ostalog dijela Dalmacije pune 502. god. (1420-1922)i bili su okrenuti moru, kao jedinom izvoru svojih prihoda. Prije toga u periodu od1391. do 1420. god. Kotor je imao status slobodnog grada-države slično Dubrovniku.Veće površine zemlje za obrađivanje nisu imali, pa se nisu mogli baviti poljoprivredomistočarstvom. Bokeljski Hrvati su se poput svojih susjeda Dubrovčana,spoznavši kako od svoje kraške, škrte zemlje ne mogu mnogo očekivati, otisnuli namore, i bavili se pomorstvom i trgovinom.Oni su se držali Plutarhove izreke “Navigarenecess est, vivere non est necesse“ („Ploviti je nužno, živjeti nije“).

            Bokeljski Hrvat, pomorac, nije bio samo trgovac, on je ujedno bio i poznati prenosioc kulture. Iz naprednih zemalja donosio je on u svoj kraj osim materijalnih dobara, i razne kulturne predmete, umjetničke slike, knjige, namještaj, odjeću i druge stvari koje su mu se svidjele. Većinsko stanovništvo Boke kroz navedeno razdoblje su bili Hrvati i Romani i manji broj pripadnika drugih naroda, u ostalom dijelu Boke kotorske. Građani su se dijelili na bogate patricije (vlastelu) i obične građane. Tokom cijele istorije, Kotor i cijela Boka su se vješto odupirali osvajačima, bogatili se, razvijali pomorstvo, kulturu i nauku. Bokeljski pomorci, Hrvati su imali veliku flotu brodova u toku minulih vjekova i plovili su po cijelom svijetu. Od teško stečenog novca na moru, gdje su njihovim jedrenjacima prijetile oluje, gusari i pirati, gradili su palate širom Boke i velelepne sakralne objekte. Oni su bili i stvaraoci materijalnog i nematerijalnog kulturnog naslijeđa, koje je bilo posljedica jačanja njihove ekonomske moći. Bili su i mecene, tako da se cijela spomenička baština Boke kotorske može smatrati plodovima mora. Da na prostoru Boke živi autohtono stanovništvo - Hrvati, govori svaki kamen. Kultura, običaji i vjera, su isti kao i u cijeloj Dalmaciji kao dijelu Hrvatske. Držeći kormilo jedrenjaka u jednoj ruci i pušku u drugoj ruci, radi odbrane od gusara i pirata, bokeljski Hrvat je plovio Mediteranom i ispisao najsvjetlije primjere junaštva i neustrašivog pomorca.

            Spomenička kulturna baština Boke kotorske je ogromna. U sam grad Kotor je smješteno 60 posto pokretnog i nepokretnog spomeničkog blaga Crne Gore. Iako su bokeljski Hrvati danas u manjini (cca 7.100 st.), velikim dijelom baštine ogromno kulturno-historijsko naslijeđe. Na području Boke kotorske nalazi se veliki broj crkava i palata, sa izrazito kulturno- istorijskim, umjetničkim i arhitektonskim vrijednostima, koje obogaćuju kulturnu baštinu cijele Crne Gore. Ploveći morima u svakoj nevolji su, uz zahvalnu molitvu, zazivali Božju zaštitu, i zaštitu Majke Božje, u čiju su čast podigli mnoštvo crkava, samostana, kapela, napisali knjiga, i darovali crkvi votivne srebrne pločice.

            Pošto ste profesor knjižrvnosti nije vas na odmet podsjetiti na bogati i opus i korpus hrvatske književnosti Boke a on u sebi sadrži blistava i sjajna imena imena koja su ušla u antologije „baroka i klasicizma“ nekih susjednih naroda. Veliki broj pjesnika i proznih pisaca kao što su Juraj Bizanti (1490-1560), Ludovik Paskalić (1500-1551), Ivan Bona Boliris (1520-1570), Jeronim Pima (XVII st.), Andrija Zmajević (XVII st.), Timotej Cizila (XVI st.); Marko Martinović (1663-1716), Vicko Zmajević (1670-1745), Julije Balović (1672-1727), Krsto Mazarović (1680-1725), Matija Zmajević(1680-1735), obogatli su književnost Boke, Crne Gore i Hrvatske. Jedan od njih Ivan Antun Nenadić (1723-1784) napisao je dvije epske pjesme od kojih je jedna bila tada slavna “Šambek satarisan sa božjom desnicom“.Taj junački spjev napisan je u čast vizteza Marka i Joza Ivanovića. Dobrotski anali zabilježili su neizbrisivim slovima mnoge slavne podvige dobrotskih pomoraca u okršajima i bitkama s opasnim gusarima. Najčuvenija je pobjeda dobrotskih vitezova nad moćnim turskim gusarima, u kojoj su učestvovala braća Ivanović kod Atene 1756. god. Na prijedlog senata mletački dužd odlikovao je Joza Ivanovića najvećim odlikovanjem Mletačke republike, imenovavši ga vitezom sv. Marka, a prije toga istom titulom 1751. god. Marka Ivanovića. Ne možemo, a da ne spomenemo znamenite pomorce Boke: zapovjednika galije Jereonima Bizanti (-1571), junaka Lepantske bitke, Marka Martinovića (1663- 1716) pomorskog kapetana i matematičara koji je podučavao 17 ruskih boljara pitomaca cara Petra Velikog; Matiju Zmajevića (1680-1753) ruskog admirala, Iva Vizina (1806-1869) koji je kao šesti pomorac oplovio svijet i mnoge druge. Boka je imala i mnoge poznate slikare: hrvata Lovra Marinova Dobričevića (Kotor, -1478) koji je radio slike i poliptihe u Kotoru i Dubrovniku, hrvatskog kasnobaroknog slikara Tripa Kokolju (1661-1713), koji je oslikao Gospu od Škrpjela u Perastu i mnoge druge.

            Pored gore navedenog bogatu kulturnu baštinu Hrvata u Crnoj Gori čine: Ženska hrvatska nošnja (dobrotska i lastovska); Fešta sv. Tripuna sa igrom kola njemu u čast ispred katedrale u Kotoru, uz učešće Bokeljske mornarice; Fašinada - Crkva Gospe od Škrpjela, koja je izgrađena na hridi (škrpjelu) dugogodišnjim potapanjem brodova punih kamenja da bi se izgradilo ostrvo najljepše je marijansko svetilište crkve u Hrvata; Zavjetni dan i gađanje kokota jedan je od tradicionalnih običaja koji se održava svake godine 15. 5. u Perastu u čast slavne pobjede malobrojnih Peraštana nad Turskom vojskom (kokot predstavlja Turčina). Bokeljska noć - ili „fešta nad feštama“ po uzoru na venecijansku noć održava se svake godine krajem avgusta mjeseca; Karneval (kotorski, prčanjski, lastovski) svake godine se održava zimski karneval sa spaljivanjem glavnog krivca za „prošlu godinu.“ Pored ovih tu su i običaji vezani za najpoznatije katoličke praznike u Boki kotorskoj i to su: Blagdan sv. Tripuna 3.2. u Kotoru; Blažene Ozane u Kotoru 27. 4.; blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića u Herceg Novom 12.5.; Zavjetni dan u čast Gospe 15. 5. u Perastu; blagdan Velike Gospe koji se slavi na ostrvu Gospe od Škrpjela u Perastu 15. 8.; Male Gospe na Prčanju 8. 9.; Blaženog Gracije 8. 11.u mjestu Muo kod Kotora Gospe od Zdravlja u Kotoru 21.11. Jezik – Pored nacionalnog određenja, Hrvati u Boki imali su i drugu nacionalnu odrednicu, jezik. Za vrijeme Mletačke republike službeni jezik je bio talijanski, ali su postojali prevodioci na hrvatski jezik. U tom periodu je hrvatski živalj pored hrvatskih riječi koristio i romanizme.

            U današnjem kulturno-političkom smislu Hrvati u Crnoj Gori, čine jednu od najdragocjenih zajednica čija budućnost zavisi od pune podrške države Crne Gore u koj žive i pune podrške njene matice Hrvatske. U dijelu Hrvata koji nesebično rade u intresu svog naroda u Crnoj Gori posebno se pored mnogih drugih ističu Adrijan Vuksanović predsjednik Hrvatske Građanske inicijative i Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori (čini mi se da su oni vaš trn u oku).

            Gospodine Komnenoviću ne rušite hrvatski dragulj u kruni Crne Gore. Mržnja koju demonstrira vlast Opšine Tivat, prema hrvatskoj zajednici prelazi sve dozvoljene granice i mjere i jako podsjeća na neke političke progone sa početka devedesetih. Ne stigamtizujte zajednicu koja je toliko toga lijepog ugradila u temelje države Crne Gore. Ugorožavanja prava i slobode Hrvata u Crnoj Gori, je ugrožavanje temeljnih i javnih sloboda sa samo jednim ciljem da se satre i uništi hrvataska građanska zajednica u Crnoj Gori. Takav vaš odnos je konstantan od samog dolaska na čelo opštine Tivat i ne vodi ka ničemu dobrom. Da ne kažem da će te u očima Evropske zajednice, veoma podsjećati na jednog perfidno, prikrivenog  diktatora koji ima samo jedan cilj prognati i stigmatizovati sve što jer hrvatsko. Takođe vam toplo preporučujem da pročitate kjnjigu Anite Rajćević Mažibradić, Tivat kroz stoljeća: mjesto kmetova i gospodara, možda vam ipak neke stvari budu jasnije.