Politika

Quo Vadis SDP?

Feb 15, 2022 4 Komentara

(15 riječi)

Ovih dana niko na dešavanja na Cetinju nije gledao isključivo radi dogovora o lokalnoj vlasti, već imajući u vidu cijelu Crnu Goru, niz lokalnih izbora koji slijede, kao i izgledne prijevremene parlamentarne izbore, na proljeće 2023.

Dr Nemanja Batrićević, politikolog sa FPN, kaže da je ono što se desilo na Cetinju veliki udarac za suverenistički blok i smatra "da slobodno možemo prestati koristiti tu sintagmu". Ne skriva razočarenje što je SDP "partija koja je najviše svojatala Belveder, otišla pod skute Joanikijevim slugama".

Vjeruje, ipak, da sukob DPS i SDP na Cetinju "neće puno poremetiti planove oko eventualne manjinske vlade" ali hoće kad na red dođe formiranje vlasti nakon narednih izbora. Smatra da je obostrana odgovornost za fijasko pregovora u Prijestonici - "koliko je DPS ovaj proces otežao prije samih izbora, toliko ga je SDP otežao nakon izbora".

Ocjenjuje da bi, paradoksalno, "ovaj potez SDP-a na Cetinju mogao ojačati DPS na nacionalnom nivou i to baš u trenutku kad je SDP počeo bilježiti značajan rast podrške u biračkom tijelu". No, crvena nit njegovih poruka je da istinskim suverenistima partijske kalkulacije ne znače mnogo, zato zaključuje - "Nijesmo svi jednako odgovorni, ali svi smo jednako izgubili". Na kraju prošle godine u intervjuu za Antenu M analizirao je kuda ide DPS, sada je h naslovnom pitanju - SDP...

Antena M: Kakvo je Vaše viđenje raspleta priče o formiranju vlasti na Cetinju?

Batrićević: Moje viđenje je da je Nikola Đurašković sa glasovima iskrenih suverenista otišao na ispovijest Jovanu Mićoviću u Cetinjski manastir. Nažalost, ne vidim neki drugi način da tumačim ovakav rasplet događaja. No, oprost traži na pogrešnom mjestu. Tamo neće naći ono što mu treba, iako je očigledno našao ono što ga je zapravo zanimalo – fotelju gradonačelnika. Reklo bi se da mu je, kao nosiocu liste, bilo jedino važno da tu poziciju dobije za sebe, a ne za nekoga sa liste građana, koji su, vjerujem, privukli više podrške nego lokalni partijski funkcioneri.

Ovakva odluka partijskih organa SDP-a posebno je degutantna imajući u vidu da je SDP svoju kampanju počeo na Belvederu, a da je sam Đurašković iste one koji će ga izabrati za gradonačelnika nazivao „pukim sljedbenicima Crkve Srbije (…), čiji je šef na Cetinjane poslao suzavce i šok bombe i bio odgovoran za pucanj u Cetinje“. Mislim da je ovime sve rekao o sebi.

Antena M : Da li ste iznenađeni?

Batrićević: Iznenađen sam. Vjerovao sam da će ljudi u SDP-u, ukoliko ne budu zadovoljni ponudom DPS-a, radije ići na izbore nego ući u ovako neprincipijelnu koaliciju. To je obećanje za koje pouzdano znam da su dali velikom broju Cetinjana.

Na kraju, svi smo mi priželjkivali da na Cetinju SDP popravi rezultat, ne bi li tako naćerali DPS na podijelu političke moći u Prijestonici. Nema sumnje da je lokalna vlast na Cetinju bila je zrela za ozbiljne reforme. DPS je na Cetinju vladao od 2005. godine, nakon perioda u kojemu je Prijestonicom upravljao Liberalni Savez. U tih 17 godina urađeno je izuzetno malo, a neki od ključnih infrastrukturnih problema ostali su neriješeni. Moja porodična kuća, recimo, nalazi se u naselju Gruda đe redovno nestaje struja i voda.

No, ne moraju poslanici SDP-a nikoga podśećati na te probleme. Ne śećam se da su kampanju počeli ispred zgrade Vodovoda ili Elektrodistribucije. Ne. Poveli su je s Belvedera i otvoreno tražili podršku onih koji su te noći i toga dana branili čast Cetinja i Crne Gore.

Da su ovakvom odlukom iznevjerili većinu svojih birača mislim da postaje jasno ako se zapitamo koliko procenata glasova bi SDP dobio na Cetinju da je prije samih izbora rekao građanima da će nakon izbora napraviti aranžman sa Urom i Demokratama? Vjerovatno isto koliko su dobili u Nikšiću. Dakle, prije izbora Belveder i crkva, a poslije izbora dugovanja opštine i nestašica vode. Ta zamjena narativa je ista ona neprincipijelnost po kojoj je prepoznata URA, a koja se navodno gadi SDP-u. Ista URA koja je u Nikšiću, prije manje od godinu, slavila "nestanak" SDP-a! 

Antena M: Šta smatrate posebno problematičnim u konačnom ishodu?

Batrićević: Posebno problematično je to što ovo nije (samo) lokalno pitanje. Bojim se da je ovim potezom na Cetinju 2022. godine Raško Konjević završio ono što je Ranko Krivokapić počeo 2015. godine. Uprkos njihovoj retorici u javnim nastupima, koja nije dala previše razloga za sumnju, odlučili su ponovo da dobrovoljno paktiraju sa onima koje su sami zvali, ni manje ni više, nego - „veleizdajnicima“.

Zlatno pravilo u politici glasi: „ne slušaj što pričaju, gledaj što rade“. A slušali smo štošta i, reći ću u makar u svoje ime, iskreno u to povjerovali. Slušali smo poslanika Konjevića i poslanicu Vuksanović-Stanković, i u parlamentu i na Cetinju.

Zapaljivo su govorili o tome kako oni „ne mogu sa Demokratama i Urom“. Moral im ne dozvoljava. Mogli smo čuti epopeje o „pravoj strani istorije“ sa koje SDP nikad nije skliznuo. Naslušali smo se i lekcija iz patriotizma i obećanja što će biti „kad se oni budu pitali“.

No, stavite retoriku po strani, što zapravo možemo viđeti u ovim potezima? Možemo viđeti, iako bolnu, sad već očiglednu istinu – da je kojim slučajem poslije 30. avgusta 2020. godine tas na vagi bio SDP, oni bi postupili identično kao URA.

Prosto, ko je spreman da u ovom trenutku povuče ovakav potez na Cetinju, tome ništa nije strano. Izgleda da ni stotine ispaljenih suzavca, ni gumeni meci, ni kolektivno poniženje ne zaslijepe tako moćno kao mržnja prema DPS-u. Kao da toga revolta nema u nama ostalima. Kao da i drugi nemaju razloga biti ljuti na višegodišnja (ne)činjenja. Kao da i drugi ne grizu jezike u ime „zajedničke borbe“. No, samo političke partije, čini se, imaju pravo da na oltar te omraze žrtvuju nacionalne interese.

Antena M: Utisak sa strane je da je na Cetinju uvijek "ličnije" nego u drugim sredinama. Da li je i ta dimenzija lokalnih personalnih relacija imala uticaja na ishod pregovora SDP i DPS?

Batrićević: Ne mislim da je Cetinje po tome posebno. Cetinje je relativno mala sredina i tačno je da su ljudi upućeni jedni na druge i da zbog toga lični odnosi imaju veću težinu.

Ipak, rekao bih da je ključna specifičnost Cetinja, koja otežava ovu vrstu pregovora, ta što na Cetinju dominira suverenističko biračko tijelo. Ta dominacija je toliko izražena da, na primjer, Demokratski Front nije ni pokušao da sastavi listu. Vjerujem da manjak „straha“ da će velikosrpske političke snage samostalno preuzeti vlast čini da se do dogovora među crnogorskim partijama dolazi nešto teže.

Ipak, ponavljam, ovih dana niko na dešavanja na Cetinju nije gledao isključivo radi dogovora o lokalnoj vlasti, već imajući u vidu cijelu Crnu Goru, niz lokalnih izbora koji slijede, kao i izgledne prijevremene parlamentarne izbore, na proljeće 2023.

Antena M: Ta je personalna barijera prema drugoj strani bila još snažnija, ali je ona preskočena?

Batrićević: Ovo nije prvi put da je „barijera“ preskočena. Već sam pomenuo dešavanja iz 2015. godine, a podśetiću Vaše čitaoce, da baš kao što je DPS neprincipijelno postupao u nekim opštinama na śeveru države, da je tako i SDP do skoro održavao četnike na vlasti u Tivtu. No, imajući u vidu da se ovđe radi o izborima na Cetinju, svega tri mjeseca nakon dešavanja 5. septembra, ovo je zaista poseban slučaj.

Mislim da je u odluci SDP-a na kraju prevagnula borba nekolicine lokalnih funkcionera za pozicije. Ako me pitate o samoj izvedbi, mislim da će „barijeru“ preskočiti time što će sa izborom Nikole Đuraškovića za gradonačelnika vjerovatno sačekati nekoliko neđelja.

Na taj način SDP će u formiranju manjinske vlade na nacionalnom nivou naći alibi za „ustoličenje“ svojega gradonačelnika na Cetinju. Pretpostavljam računaju da dešavanja na nacionalnom nivou mogu zamaskirati suštinu njihovog prijevarnog ponašanja na Cetinju. Nekima od njih sigurno se po glavi mota „prošlo je Uri, proćiće i nama“. Možda i hoće, ako su spremni na isti tretman.

Antena M: Šta rasplet na Cetinju može značiti za suverenistički, prozapadni blok? Može li se, uopšte, više govoriti o takvoj konfiguraciji političke scene?

Batrićević: Ovo je zaista veliki udarac za suverenistički blok. Najveći dosad. Stava sam da koliko je za manjak kohezije kriva kadrovska politika DPS-a, toliko je kriva i želja manjih partija da po svaku cijenu odlome dio njihovih razočaranih birača.

Ipak, prije nekih mjesec dana još uvijek sam imao iluzija o tome da se može govoriti o nekoj vrsti bloka. Sad sam stava da slobodno možemo prestati koristiti tu sintagmu. Postoje suverenističke partije koje će po potrebi svakako sarađivati, ali nema govora o jedinstvenom političkom savezu. Da me je neko prije mjesec dana pitao za koga da glasa, mogao sam mu bez razmišljanja reći „za bilo koju od suverenističkih partija“, znajući da će njegov glas na kraju završiti onamo đe treba. To danas više nije slučaj.

Mislim da je to ključna posljedica raspleta na Cetinju. Neko može reći da je eventualni dogovor o manjinskoj vladi otvorio „pandorinu kutiju“ i dao pravo na ovakve „kombinacije“ na lokalnom nivou. Mislim da ta paralela nije adekvatna iz najmanje dva razloga.

Prvo, manjinska vlada je iznuđeno rješenje koje je rezultat koordinacije između suverenističkih partija, dok je situacija na Cetinju dobrovoljno paktiranje sa Demokratama i Urom, koje je rezultat sukoba između suverenističkih partija. Drugo, nemojte mi zamjeriti, ali izbori na Cetinju 5. decembra 2021. godine drugačiji su ostalih izbora. Sada je partija koja je najviše svojatala Belveder otišla pod skute Joanikijevim slugama.

Antena M: Kako ovo sto se desilo na Cetinju može da se odrazi na aranžiranje vlasti na državnom nivou?

Batrićeivć: Mislim da neće puno poremetiti planove oko eventualne manjinske vlade. Period manjinske vlada biće težak i u njemu se moramo odbraniti od nekoliko velikih opasnosti, prije svega Ugovora sa Crkvom Srbije i Otvorenog Balkana. To će sada biti mnogo teže, sa ovako zategnutim odnosima i nepovjerenjem između DPS-a i SDP-a.

Dešavanja na Cetinju ostaviće mnogo dublje posljedice na vladu koja se bude formirala nakon eventualnih prijevremenih parlamentarnih izbora. Jednostavno, poremećeni su odnosi među suverenističkim partijama.

Najveći paradoks cijele situacije je što bi ovaj potez SDP-a na Cetinju mogao ojačati DPS na nacionalnom nivou i to baš u trenutku kad je SDP počeo bilježiti značajan rast podrške u biračkom tijelu.

Antena M: Zbog čega tako mislite?

Batrićević: Za početak, SDP je rastao gotovo isključivo na račun DPS-a. To „prelivanje glasova“ rezultat je činjenice da su, kao neosporno suverenistička partija, iza sebe imali mnogo manju hipoteku prošlosti. Osim toga, u posljednjem periodu bili su odlučniji u nastupima u parlamentu, posebno na nacionalnom pitanju. Ovim potezom mislim da gube značajan dio komparativne prednosti. Ukoliko DPS iz svojih redova ubrzo ukloni nepopularne kadrove, ta će se prednost dodatno smanjiti.

Drugo, poslije niza neuspješnih nastupa na lokalnim izborima, prvi uspjeh SDP iskoristio je za savez sa političkim snagama koje su i sami opisivali kao nedostojne. Broj glasova koji se mogu dobiti ovakvom konfrontacijom sa značajnim dijelom suvernističkog biračkog tijela može biti dovoljna da se pređe cenzus, ali je vjerovatno nedovoljan za značajan rast. Jednostavno, ukoliko suverenistički birači imaju dilemu da li će njihov glas na kraju završiti u prosrpskom bloku, biće bliži odluci da podrže političke alternative.

Treće, slijede izbori u opštinama u kojima je partijska infrastruktura SDP-a praktično nepostojeća. Nedostatak infrastrukture oni su uspješno nadoknađivali zapaženim nastupima njihovih poslanika u Skupštini, kao i direktnom komunikacijom. No, njihov se manevarski prostor ovim sužava. Ne mislim da će nastupi, recimo, Draginje Vuksanović-Stanković nailaziti na iste reakcije kao i prije ovoga. Vjerujem da će i oni sami biti prinuđeni da ublaže svoju retoriku. Ovim će izgubiti dio kredibiliteta.

Antena M: Koja je uloga DPS-a u ovom raspletu situacije?

Batrićević: Da budem skroz precizan, odgovornost je obostrana. Obje su strane odgovorne za liste koje su birale i za ponašanje u pregovorima. Moj stav je da koliko je DPS ovaj proces otežao prije samih izbora, toliko ga je SDP otežao nakon izbora.

U najavi ovog intervjua pomenuli ste razgovor koji smo vodili za vašu medijsku kuću („Kuda ide DPS“), u kojem sam toj partiji zamjerio: (1) nereagovanje na sramotno djelovanje njihovog gradonačelnika u Pljevljima; (2) svjesan odabir nepopularnih kadrova za nosioce na Cetinju; (3) nespremnost da se pruži ruka SDP-u u pregovorima.

Ovđe je red pomenuti da je u roku od nešto više od mjesec dana Igor Golubović smijenjen je sa mjesta gradonačelnika Pljevlja, da je Miloš Ražnatović „podnio ostavku“ na mjesto predśednika opštinskog odbora DPS Cetinje, i da je SDP-u upućena ponuda, za koju većina ljudi kojima su partijske i izborne politike struka, smatra da je bila fer. Jesu li ove promjene u DPS dovoljne? Nijesu.

No, svakako jesu korak u pravom smjeru. Sviđelo se to nama ili ne, rezultat toga procesa uveliko će odlučiti političku sudbinu Crne Gore u narednom periodu. Je li DPS je poražen na izborima na Cetinju? Neosporno jeste. Kažnjen je time da vlast više nije mogao vršiti samostalno. No, svakako mislim da to nije smjelo značiti da će sada građani Cetinja biti kažnjeni time da vlast nad njima vrše oni koji su, kako to sam reče Đurašković, „pucali u Cetinje“.

Iz redova SDP-a se moglo ovih dana čuti da svako iskaže kritičan stav prema ovakvoj odluci je „plaćenik DPS-a“. Kad je već tako, dozvolite mi da potrošim još malo prostora i da ih podśetim na nekoliko važnih činjenica. Prvo, niko od nas koji danas kritikujemo SDP na principijelnoj osnovi, nije bio u koaliciji sa DPS-om skoro dvije decenije, kao što je to bio SDP.

Dakle, prije nego na nas izručite sve grijehove bivše vlasti, śetite ste da ste bili dio nje. Śetite se da ste i vi takođe odgovorni za posrnuće Crne Gore 30. avgusta. Kad „spašavate Crnu Goru“, znajte se da je spašavate i od vas bivših. Nemojte zaboraviti ni da ste to višedecenijsko savezništvo pravdali „višim interesima“. Onim istim višim interesima zbog kojih vas je suverenistička javnost unazad nekoliko dana „molila“ da ponovo prelomite na „pravu stranu istorije“. Na kraju, prve dvije osobe na listi SDP-a bivši su članovi DPS-a. Ako je iko, onda su oni, a ne mi, učestovali u „sunovratu Cetinja“, koji sada koristite da od nas naprave neprijatelje.

Antena M: Poruka za kraj?

Volio bih kad bi se prestalo sa likovanjem među suverenističkim partijama. Nijesmo svi jednako odgovorni, ali svi smo jednako izgubili.

Razgovarao: Darko Šuković