Društvo

Zlokobna repriza litijaškog modela

Ulica kao “institucija”

Jan 31, 2022 0 Komentara

(15 riječi)

Piše: Ilija Despotović     

Protesti u  Crnoj Gori protiv inicijative za formiranje manjinske vlade imaju više, apsolutno negativnih, značenja, kako za aktuelno stanje u zemlji, tako i dugoročno. Prije svega, pokazalo se da litijaški model utjerivanja političke  volje pokušava da uhvati, ili je već uhvatio, korijen, takoreći, kao dominantan način “uređivanja”, da li samo političkih,  odnosa u društvu i zemlji.Ovdje nije riječ samo o manifestaciji  pojačane uloge  jedne crkvene  organizacije na politički život, takozvanoj deseklarizaciji. Više od toga, repriza protesta, sa litijaškom retorikom i ikonografijom, nagovještava zlokobnu mogućnost da se ulica trajnije inauguriše kao politička “institucija”, čak da političko nasilje zamijreni  politički dijalog I tradicionalnu demokratsku praksu.  Izbori, parlament I već poznate demokratske procedure  se, u ovakvom ambijentu , na ovaj ili onaj način, blokiraju , ili, čak, suspenduju kao demokratski insitituti I regulatori utvrđivanja I kanalisanja  volje građana. Ako I nije tako, a , svakako, relativizuju se. Do mjere njihovog zanemarivanja, ili otvorenog ignorisanja.

Apsurdno je, a u Crnoj Gori I nije, da I sam parlament učestvuje u sopstvenoj samodestrukciji. Jer kako drugačije objasniti ulogu njegovog predsjednika čija partija predvodi ulične performanse protiv pomenute inicijative, koji ,takođe, pruža podršku reprint izdanjima litija.On jeste zakazao sjednice Skupštine , na kojima  bi trebalo da se razmotri inicijativa I sve što je politički prati, ali , očigledno, priželjkuje, I radi na tome , da se čitava  situacija riješi ne u  parlamentu, već  “šetnjama”  njegovih Demokrata, populista  razne vrste I, naravno,  direktno zainteresovanih za spas sadašnje vlade, da bi tako sačuvali svoje  lične ili porodične pozicije. Umjesto da I predsjednik parlamenta, ministri  Vlade, I svi drugi, čekaju parlamentarnu debatu I glasanje poslanika o inicijativi, kao  jedini demokratski ishod,I predsjednik Skupštine se priklonio uličnim povicima da je na djelu “izdaja”, “prevara”, da se navodno pokušava “oteti” takozvana  narodna volja, te da treba braniti  “30. Avgust”.Šta je to nego  idealna  formula  populizma  I ulično-popuilističkog razaranja političkog sistema? U konkretnom slučaju, prije svega, derogacije uloge samog parlamenta?Po toj logici, “narod” se ne događa na izborima, već na ulici.

Svuda u svijetu postoje prijevremeni izbori, vlade padaju  I prije roka na koji su izabrane,  parlamentarne većine  se mijenjaju u toku samog izbornog mandata, prave se razni politički savezi , kombinacije, poslanici se pregrupisavaju, dogovaraju se različite forme  vlada. I zna se kad se to čini. Kad se pokaže da postojeća  vlast ne funkcioniše, uprkos izbornim rezultatima. Bilo zato što je sam izborni rezultat nekredibilan , što se među pobjednicima  poremete  odnosi, ili iz nekog drugog razloga. A u Crnoj Gori nema šta se nije pokazalo da (do)sadašnja vlast ne može da funkcioniše.Čak I bez obzira na  ovdašnju “inovaciju” da ni parlamentarna većina  ne želi ovu Vladu, ali  da neće sa opozicijom da glasa protiv nje. Partneri u sadašnjoj crnogorskoj vlasti su se međusobno  toliko konfrontirali, toliko su ljage jedni na druge bacali, da je održivost  parlamentarne vrećine odavno dovedena u pitanje, a Vlada , takoreći, od samog početka  opstaje bez elementarne podrške.

Jedan  dio vladajuće grupacije to pokušava izmijeniti, pitanje je, pak, sa kojim motivima I  sa koliko političke iskrenosti. Bilo kako, Vlada u sadašnjem formatu nema  ni legitimitet, niti je legalna. Opozicija, s druge strane,  svuda radi da vladu obori kad ona misli da može. Naravno, I kad  je vlada uspješna. U Crnoj Gori, pak, ništa ne ide u prilog sadašnjoj Vladi. Ali, izgleda, ovdje ne važe ta pravila I praksa. Nova vlast bi htjela da I sama  vlada, makar 30 godina, iako predhodnu  pokušava da kompromituje najviše upravo tom činjenicom, da je dugo bila zasjela na vlasti. Dakle, to je već nedosljedno, mada ovdašnja vlast nastoji da takvo ponašanje prihvati kao normalno. I to je jedan, do sada nepoznat, fenomen-da Vlada nema podršku, I ne samo to, da svi vide njenu neukost, traljavost, gafove, toga su svjesni  I oni u čije ime je izabrana, ali ni oni je ne žele rušiti. Ili, kako bi se reklo, da je sruše, a da to ne zaboli ni njih, ni samu Vladu!? A ni Vladi , po svemu sudeći, ne smeta što je bez podrške. Veoma čudan politički hibrid.   

I sad, u takvoj situaciji, pletu se razne, čak vrlo nerealne, priče. I sve se  svode na priču o “odbrani 30. avgusta”. A “30.avgust” , gle čuda, brane I Vlada , I oni koji nijesu njome zadovoljni , ili koji hoće da je ruše, dakle, I “njena” parlamentarna većina. To ih najviše I demaskira- glavni cilj je,nema sumnje, puka  odbrana pozicija, na vlasti, u kompanijama, na raznim mjestima, koje su stečene, bolje reći, koje su raspodijelili među sobom nakon avgustovskih izbora,Štaviše, odbrana “30.avgusta” pokazuje namjeru nove parlamentarne većine da se I ona, kao  predhodna vlast,  ustoliči makar dvije-tri decenije. Kao da  to nije i njen “grijeh”. Slijedeći ovu logiku, stoga, mogli bismo  očekivati da će sadašnja vlast braniti “30.avgust “ na svim  budućim izborima, ako njihovim rezultatima ne bi bila zadovoljna. I to na način kako se to čini ovih dana, na  ulici.Tim prije, jer redovni parlamentarni izbori  od prije nepune  dvije godine tretiraju se kao referendum, kao neka vrsta  revolucije, pa sad treba “braniti”   njene “tekovine”! A baška to što se gotovo zanemarljiv  izborni rezultat u korist sadašnje  vlasti, od samo jednog poslanika više, potpuno neosnovano, neutemeljeno, krajnje pretenciozno glorifikuje, uzima se  kao  dokaz ,čak, dugoročno izvojevane,“narodne volje”. Kao da ne postoji I ona druga polovina “narodne volje”koja se u avgustu 2020. Izjasnila protiv “narodne volje” na koju se poziva aktuelna vlada.Čitav ovaj kontekst, retorika ,interpretacije “30.avgusta”,postupci najvećeg dijela parlamenatrne većine, uključujući I onu koja se zalaže za smjenu Vlade, dobijaju  obrise  pukog političkog nasilja, međusobne otimačine  vlasti. Samo što ne kažu otvoreno, a ne libe se ni toga, da poruče- mi smo osvojili vlast I više je nećemo nikome, I nikad, dati, nećemo je puštiti, pa makar po cijenu,čak,i građanskog rata. Čudno je, u najmanju ruku, da se Demokrate Crne Gore,sa ranijim,  konfuznim, predizbornim sloganom “Mir je naša nacija”, objektivno, identifikuju sa onima koji otvoreno, na ulici, prijete, da im niko neće “oteti”  avgustovsku vlast.Šta je ostalo od toga “mira” Demokrata I koja je sada njihova “nacija”?

Inače, u vezi sa time, neshvatljivo  je da oni kioji za sebe tvrde da su pobijedili “na prvim dmokratskim izborima”, da će da Crnu Goru “demokratizuju”, da se oni upravo ovako žilavo bore, takoreći, za ovjekovječenje izborne volje od 30. avgusta 2020. godine.Takođe,  veoma je čudno da “avgustovske demokrate” , još od izbora,  zagovaraju , čak, zabranu djelovanja Demokratske partije socijalista, partije koju su smijenili. Ta partija je izgubila na izborima 2020.godine, priznala je poraz , odmah je “predala” vlast , I sad  treba da bude nasilno I likvidirana! Je li to ta demokratija? Da li to znači  da će biti zabranjena svaka gubitnička partija na budućim izborima? “Avgustovski demokrati” , štaviše, neće  sa DPS da glasaju ni onda kada su im , suštinski, stavovi o nekim političkim pitanjima, recimo, o radu Vlade , vrlo bliski.

Demokratski iskorak bi bio kada bi novi izborni pobjednici,  kazali- kod DPS nam se ne dopada ovo I ovo, I to ćemo da mijenjamo, a priznajemo toj partiji sve ono što je dobro učinila za Crnu Goru. I sarađivaćemo sa njom kad god nam se politički stavovi poklope. Umjesto toga, hoće da zabrane DPS , partiju sa gotvo 40 svojih poslanika I koja je I nakon avgustovskih izbora održala sopstveni politički rejting, što su pokazali I neki lokalni izbori. A posebna je priča I nije joj mjesto ovdje,to što DPS trpi ucjene,političku šikanu I ponižavanje, u stilu-treba nam  vaša podrška manjinskoj vladi, ali vi ne možete u  novu vladu.

Mnogo je, ne samo političkih, apsurda u sadašnjoj Crnoj Gori. Osim otvorenog političkog nasilja, ovdje  se aktuelna vlast I oni kojih ih podržavaju, čak I kad ih kritikuju, više ne stide ni od toga da , bukvalno, lažu, da  podmeću, da se siledžijski , revanšistički, populistički, ponašaju u svemu što čine.Oni kao da poručuju-može nam biti, tako nas je zapalo I nećemo se ustezati ni od čega što nama koristi. Puna su im usta retorike o potrebi borbe protiv korupcije, iako je Vladina “politika” imenovanja  zvaničnika, smjenjivanja  starih  kadrova, zapošljavanja, po svojoj suštini čista korupcija. A šta je nego korupcija imenovanje na funkcije, I  udomljavanje “po dubini”, I po širini, I po svim dimenzijama, sve do “običnih” radnih mjesta, tolikog broja  političkih pristalica,pripadnika interesnih grupa, raznih klanova I  aktera svakojakih dilova,  članova porodica I familija .Podmićen je, samo na osnovu onoga što se zna, veliki broj ljudi I zato ne treba da čudi ako bi na ulice izašao I veći broj  onih koji “brane narodnu volju”,koji prijete – e ne damo ovu Vladu , ni po cijenu života(baš tako je neko ovih dana izgovorio).Nova vlast je takvom “demokratskom” podjelom funkcija I poslova  izvršila svojevrsnu regrutaciju pripadnika sopstvenih odbrambeno-bezbjednosnih  formacija. I glasača  I na sljedećim izborima.

A, svakako, nije slučajno da je glavni  punkt za odaziv političkih rezervista  za “odbranu narodne volje”  opet crkva Srbije, iako njeni popovi uvjeravaju da  se ne žele miješati u politiku. A oni, ne da se miješaju, nego mijese I kuvaju koliko god mogu. Da nije tako, popovi bi pozvali političare I “vjerni narod” da se više u političke svrhe ne okupljaju ispred crkava.I zato nije neosnovano što neki sadašnje ulične proteste nazivaju “litijama 2“,ili “druga sezona litija”. Da ponovimo, to je jednom upalilo I nadaju se da će I sada. Ranije “branimo svetinje”, a sada “branimo narodnu volju”, “30. Avgust”.Okupljanje ispred hrama Srpske crtkve u POdgorici, ili kod Crkve Svete Petke u Pljevljima, dokaz je ne samo uvjerenja da simbolička metafora može ponovo da uspije, već I očit dokaz dalje klerikalizacije crnogorske  politčke scene.

A to što je desetak  političkih aktera iz Crne Gore ovih dana  bilo na kanabeu kod  Prvoslava  Prla Perića, zvanično,Porfirija, ukazuje na to koliko se srozao politički, I ne samo politički, moral u Crnoj Gori. I još se  hvale ugodnim razgovorom sa srpskim prvosvještenikom. Jedan nam, štaviše, kaza da je Porfirija  uvjeravao da njegova partija nikad neće biti protiv Srpske pravoslavne crkve! A taj, po nekim najavama, možda će biti I premijer manjinske vlade.Među Porfirijevim gostima bio je I jedan ranije čak zagriženi suverenista, odavno sa titulom “jedan od lidera “  Demokratskog fronta, ali, očito, kao posilni druge dvojice lidera.

Sve apsurd do apsurda. Evo još jedan. Od ministara u sadašnjoj Vladi, gle čuda, ako ne jedini, ali najaktivniji na uličnim protestima su dvojica “evropskih đaka” , “eksperata”, Milojko Spajić I  Jakov Milatović. Nije li apsurd da baš ovi “evropljani”, “eksperti”, zagovaraju uičnu “demokratiju”, da baš ovi “eksperti” favorizuju populizam, narodnjački  pokret,  umjesto evropskog modela politčkog djelovanja  I promjena  u vlasti, I  vlasti.Amanat vam boži, đe to naučiste?A već ona Milojkova priča o đevojkama, “evropski”, “džentlmenski”, nema šta.

Crna Gora, kako je krenulo poslije “30.avgusta”, a ovih dana je to posebno manifestovano, ima sve šanse  da  bude pionir  nekih novih političkih  manira, postupaka  I modela djelovanja.Ući će I u , makar , priručnike, I makar u fusnoti, diplomatske prakse,” izumom”  njenog premijera da sa  diplomatskog puta, tek što nije stigao na planiranu destinaciju, vrati ministra vanjskh poslova.Vajni šef vajne crnogorske diplomatije samo što se nije sreo na dočeku sa svojim makedonskim kolegom, a njegov premijer mu naređuje-vrati se kući.Međudržavna komunikacija, kažu diplomate od kredibiliteta, ne poznaje ovakav primjer. Jedan stranac nam je , čak, poručio-ne brukajte Crnu Goru.

I sve je ovo “narodna volja”, sve su ovo tekovine “30. avgusta”, koje sada treba  “braniti” od “prevara”, “podvala”, od “izdaje” I “izdajnika”! O jadna Crna Goro, ima li ti spasa?Bojim se da već ulaziš u terminalnu fazu  teškog malignog oboljenja, galopirajućeg političkog, I moralnog, kancera, koiji razara čitav  tvoj  politički sistem, državnu strukturu, čak I tvoj, možda I nezasluženi, kredibilitet kod  drugih naroda. Simptomi su počeli da se primjećuju nakon 30. avgusta 2020. godine.Nas je, osim corone, napao I jedan, možda mnogo opasniji, litijaško-politikantski, populistički virus. Ali, nadati se, da ćemo I za njega steći kolektivni  imunitet.

Jer, Crna Gora je navikla na agonije , kalvarije, golgote, pa će, valjda, savladati I sadašnju.Ali, bojati se. Mogu se preživjeti I velike boginje. Ali onaj ko ih preleži, ostane trajno obilježen, sa ožiljcima koji izmijene njegov lik.

(kraj)