Istorija

Dr Goran Sekulović

Kraj metafizike: Marks, Spengler, Hajdeger (III)

(15 riječi)

Uporedna analiza osnovnih Marksovih i Spenglerovih teza

   Prvo, smatrali su da je svijet novca (čak i kod Spenglera, bez obzira na suprotnost koja postoji kod njega između svijeta novca i svijeta zapadne industrije) – a to znači svijet liberalne, kapitalističke, tržišne, razmjenske, robne, kvantitativne, privrede, politike, duhovnosti uopšte – privremen, prolazan, istorijski i zamjenjiv. ''Diktatura novca napreduje i približava se prirodnom vrhuncu, u faustovskoj, kao i u svakoj drugoj civilizaciji. I sada se zbiva nešto što može shvatiti samo onaj koji je prodro u bit novca.

   Da je novac nešto opipljivo, tada bi njegovo bivstvovanje bilo vječno; ali budući da je oblik mišljenja, on se gasi čim je privredni svijet domislio do kraja, i to zbog nedostatka građe. On je prodro u život sela i pokrenuo tlo; svaku vrstu obrta je u poslovnom smislu preinačio; danas pobjedonosno prodire i u industriju, da bi proizvodni rad poduzetnika, inženjera i izvršitelja načinio svojim plijenom. Stroj sa svojom ljudskom pratnjom, prava gospodarica stoljeća, u opasnosti je da potpadne pod jaču moć. No time je novac na kraju svojih uspjeha i otpočinje posljednja borba u kojoj civilizacija dobiva svoj završni oblik: onaj između  novca i krvi.'' (podv. O. S.) [1]

   Drugo, realni, materijalni, proizvodni i praktični životni sadržaji i elementi određuju i kreiraju u svakoj istorijskoj epohi njihove osnovne, noseće karakteristike i simbole. Kod Marksa  o ovom kompleksu pitanja u odjeljku ''Ekonomsko-filozofskih rukopisa'' naslovljenom kao ''Potreba, proizvodnja i podjela rada'' čitamo: ''Koliko je novac, koji se pojavljuje kao sredstvo, istinska moć i jedini cilj, koliko je uopće to sredstvo koje me čini bićem i prisvaja mi tuđe predmetno biće, koliko je ono samosvrha...to se može vidjeti odatle, kako je zemljoposjed, tamo gdje je zemljište izvor života, kako su  konj i mač, tamo gdje su oni  pravo životno sredstvo, priznati i kao prave političke životne sile. Jedan stalež je u srednjem vijeku emancipiran, čim smije nositi mač. Kod nomadskog stanovništva konj je taj koji me čini slobodnim, učesnikom u zajednici.'' (pod. K. M.) [2]

   Marks i Spengler se slažu da ne može simbol, kao suštinski znak, nekog prošlog društvenog doba biti i obavljati funkciju stvarnog simbola i pokretača opstojnosti, socijalne reprodukcije i razvoja jedne nove društvene epohe. ''Ako se jednom dospije do političkog svijeta životinja, onda nema daljnjeg nazadovanja nego do njega i nema drugog napredovanja do napuštanja njegove baze i prijelaza u ljudski svijet demokracije.''[3]  

   Mač je simbol srednjeg vijeka, kao što je konj simbol nomadskog doba i stanovništva, kao što je tehnika, industrija, planetarna, univerzalna i jedinstvena  materijalna proizvodnja života, simbol nove, građanske, kapitalističke epohe. Svaki od ovih reprezentativnih simbola pojedinih društvenih epoha bili su upravo u njima i jesu priznati kao prave političke, praktične, materijalne, djelatne, životne sile. No, za razliku od Marksa čija je misao o istoriji pretežno progresivistička, pravolinijska i linearno napredujuća pa nema ni potrebe ni argumenata da za njenu legitimnost traži uporište u prošlosti, to nije slučaj sa Spenglerom. On legitimnost za novo društveno doba nalazi u cezarističkom Rimu.

   ''Uspon cezarizma slama diktaturu novca  i njenog političkog oružja, demokracije. Nakon dugog trijumfa svjetskogradske privrede i njenih interesa nad političkom oblikovnom snagom pokazuje se politička strana života ipak jačom. Mač pobjeđuje nad novcem, volja za gospodarenjem podvrgava se opet volji za plijenom. Ako se one sile novca nazovu kapitalizmom (u koji spada i interesna politika radničkih partija, jer one neće da svladaju novčane vrijednosti, nego da ih imaju),[4] a socijalizmom volju da se jedan iznad svih klasnih interesa moćni političko-privredni poredak dozove u život, jedan sistem otmjene brige i dužnosti koji cjelinu drži u 'formi' za odlučujuću borbu povijesti, onda je to istodobno borba između novca i prava.'' (pod. O. S.) [5]

      Treće, i Marks i Spengler predviđaju da će poslije kapitalizma nužno doći novo društvo. I jedan i drugi tom novom društvu daju univerzalnu, globalnu, svjetsko-istorijsku dimenziju. Za Marksa je to komunizam, za Spenglera – cezarizam. Vidi se da Spenglerov cezarizam predviđa svjetsko-istorijsku društvenu obnovu na osnovu revitalizacije u istorijskom smislu starih, anahronih, konzervativnih i preživjelih oblika socijalnog života, jednom riječju, prošlosti, slično kao i Hajdeger, za razliku od Marksa koji komunizam zasniva na kreativnoj budućnosti. Ovdje su i najveće razlike između dva autora, mada i jedan i drugi sagledavaju iste, dublje karakteristike i simbole pojedinih društvenih epoha u istoriji. Spenglerov pogled, iako je prividno upućen u ono što dolazi, zapravo gleda u prošlost. Nasuprot njemu, Marks gleda naprijed, u budućnost. Za njega ono novo, stvaralačko, uistinu novo, budućnosno, donosi onaj  društveni, socijalni elemenat koji u datom, uvijek konkretnom, istorijskom stupnju razvoja predstavlja i obavlja funkciju izvora života, pravog životnog sredstva, praktičnog, proizvodnog, materijalnog, čulnog, zbiljskog pokretača razvoja čovjeka.

   Marks i Spengler su mislioci kasnog doba evropske i svjetske istorije i sudbine. I jedan i drugi su najdublje promislili, proživjeli, razumjeli i shvatili istoriju, bolje reći (meta)istoriju i istorijsku ideju vodilju, ono što joj je u biću i središtu – volju za moć, bilo kako da se ona (pre)oblikuje i s kojim i kakvim snagama da se istorijski usmjerava, uspostavlja i ostvaruje. Završna epoha evropskog mišljenja i života ima svoje simbole. I za Marksa i za Spenglera ti simboli su čistog i ogoljenog karaktera i oni se više ne daju sakriti nikakvim mistifikacijama, moralnim, religioznim, ideološkim, filozofskim i drugim principima i maskama, fantomima i utvarama, sablastima i duhovima.

   Za obojicu je demokratija politički oblik sutona dosadašnje istorije. Spengler poručuje da će mlitavu, formalnu, hipokritsku, bezsadržajnu, bezživotnu demokratiju zamijeniti jaki i moćni, neprikriveni i otvoreni cezarizam koji će zbrisati novac, duh i sve druge lažne idole liberalizma. Podsjetimo se da u knjizi ''Humanizam i teror'' Moris Merlo-Ponti smatra da u čuvenim staljinističkim moskovskim procesima, ''ono što je...opasno i što predstavlja pretnju civilizaciji nije sama činjenica što se ljudi ubijaju zbog njihovih ideja (taj postupak je čest u ratnim vremenima), nego činjenica što se to čini a da se samom sebi ne priznaje niti otvoreno kaže, to što se revolucionarni sud maskira krivičnim zakonikom. Jer, kada prikrivamo nasilje, mi se na nj privikavamo i institucionalizujemo ga.'' [6]

   To je nepotrebno, posebno kada se radi o marksizmu, jer je ''osnovni cilj marksizma...radikalno rešenje problema koegzistencije ljudi izvan okvira pritiska apsolutnog subjektiviteta, apsolutnog objektiviteta i lažnog rešenja koje nudi liberalizam''[7] i jer je upravo ''marksizam...jedini humanizam koji se usuđuje da do kraja izvede teorijske posledice svojih postavki.''[8] Dakle, ''osuda Sovjetskog saveza se i može odgoditi baš zahvaljujući marksizmu, koji a priori opravdava složenost i protivrečnosti politike time što ih naziva praksom, kontingentnošću, itd. Tome nasuprot, način na koji se procesi stvarno odvijaju i predstavljanje tih revolucionarnih procesa kao običnih sudskih procesa...svedoče o slabljenju revolucionarnog ideala.'' (pod. autori) [9]

   Po Merlo-Pontiju, baš ''to je ono što izaziva revolt i što osuđujemo kao varvarski čin.''[10] Proizilazi da nije varvarski čin ubijanje ljudi zbog ideja (to je, po Merlo-Pontiju, a priori pravdajuća marksistička ''složenost i protivrečnost politike''), nego zato što se to otvoreno, neprikriveno, javno, ''revolucionarno'' ne kaže, pa zbog toga trpi i slabi ''revolucionarni ideal'', koji bi vjerovatno ojačao kada bi teror bio javan i, dapače, mnogo jači i žešći, tj. ''permanentan''. Sartori bi na to odgovorio da je nužna i zakonita posljedica svake ''permanentne revolucije '' samo jedna – permanentni teror. Pokazuje se da je ispravna naša hipoteza o tome da se Marksovo djelo ne može u potpunosti amnestirati od kasnijih istorijskih deformacija i negativnih rezultata u komunističkom i socijalističkom svijetu, iako se, takođe, između ovo dvoje ne može staviti apsolutni znak jednakosti. Ipak, u Marksovom djelu, makar i djelimično, moglo se naći i našlo se uporište za začinjanje ideološko-klasnog tipa totalitarizma.



[1] Ibid., str. 497

[2] K. Marks: ‘’Ekonomsko-filozofski rukopisi’’, u knjizi:‘’Rani radovi’’, ‘’Naprijed’’, Zagreb, 1978,  str. 296/297

[3] K. Marks: Marksova pisma Rugeu, Ibid., str. 47/48

[4] Ovo pronicljivo Spenglerovo zapažanje je potpuno tačno kada se radi o tzv. real-politici većine socijaldemokratskih radničkih partija njegovog doba u zapadnoj Evropi koje su  u skladu sa načelom da je ‘’Pokret sve, a cilj ništa’’ postale revizionističko-reformističke, nerevolucionarne partije, opredijeljene da djeluju u okviru kapitalizma, prihvatajući i dijeleći sve njegove vrijednosti i statusne simbole. Potpuno je, naravno, drugačije Marksovo mišljenje o svijetu novca i svih drugih reprezentativnih simbola građanske, kapitalističke, postvarene zbilje života.

[5] Spengler u ovim mislima realno, a ne šematski i dogmatski (prema univerzalnom obrascu feudalizam-kapitalizam-socijalizam-komunizam) tumači istoriju i daje prilog u korist objašnjenja kako se mogao nacional-socijalizam (nacizam) pojaviti – dakle, i iz volje za moć. O ovom djelatnom i praktičnom elementu čovjekovog bića Kostas Akselos piše:’’Marks je, bez ikakve sumnje, znatno zanemarivao volju za moć i sva proturječja i izvore sukoba u njoj uključene. Vjerovao je da će ukidanje ekonomskog otuđenja uopšte i kapitalističkog posebno, takođe, ukinuti i svaku državnu i političku superstrukturu, stručni funkcionerijat i svu birokratiju. Vidio je nacionalne države apsorbovane univerzalnom istorijom čovječanstva i u njoj, što je, bez diskusije, mnogo realističnija vizija od prethodne. Bio je ubijeđen da će nasilne revolucije i ratovi ostati nepoznati svjetskom socijalističkom društvu bez klasa i bez države, to jest bez svojevrsne forme vlasti. Iz te vizije Marks je crpio snagu; a mi smo, pak, više skloni da u njoj gledamo slabost. Snaga i slabost se, međutim, ne daju vještački razlučiti.’’ (K. Akselos: ‘’Marks mislilac tehnike’’, ‘’Veselin Masleša’’, Sarajevo, 1986, str. 332)

[6] Moris Merlo-Ponti: ‘’Humanizam i teror’’, Mala edicija ‘’Ideja’’, Beograd, 1986, str. 112; Koliko je ‘’revolucionarni sud’’ relativan pojam i podložan zloupotrebama i deformacijama, slikovito pokazuje i čuvena replika Ivice Vidovića koji je glumio lik Iveta Vrane u filmu ’’Zaseda’’ srpskog reditelja – iz tzv. ’’crnog talasa’’ jugoslovenskog filma – Živojina Pavlovića (1933-1998), koju je izgovorio tik prije nego što ga je strijeljala partizanska trojka: ’’Majku vam seljačku...I vi ste neka  revolucija!?’’

[7] Ibid., str. 195

[8] Ibid., str. 260

[9] F. Šatle, O. Dijamel, E. Pizije: ''Enciklopedijski rečnik političke filozofije'', I-II, Knjižarnica Z. Stojanovića, S. Karlovci, N. Sad, I.C. ''Cetinje'', Cetinje, 1993., II tom, str.661/ 662; ‘’Svaki pokušaj, makar i najzaobilazniji, makar i u zametku, bilo kakvog ideološkog opravdavanja tog fenomenalogorau ime takozvaneistorijske nužnosti’, ‘klasne borbe’, ‘rasne čistote’, ‘novog čovekai slično, diskreditovaće svako delo, svakog pisca, jednom zauvek i nemilosrdno’’ (Danilo Kiš: ‘’Homo poeticus’’)

[10] Moris Merlo-Ponti: ‘’Humanizam i teror’’, Mala edicija ‘’Ideja’’, Beograd, 1986, str. 112



5 Komentara

YPqeiYSYW Postavljeno 15-08-2023 23:20:37

However, extrapolation from animal studies suggested that even higher doses would be well tolerated; phase I studies showed that 460 mg daily for five consecutive days was the highest fully tolerated dose 23 cialis viagra combo pack Antoniou AC, Pharoah PD, McMullan G, Day NE, Stratton MR, Peto J, et al

Odgovori ⇾

DEXZwlown Postavljeno 13-07-2023 04:54:18

buy cialis generic Freedman AN, Graubard BI, Rao SR, McCaskill Stevens W, Ballard Barbash R, Gail MH

Odgovori ⇾

arronse Postavljeno 13-03-2023 10:01:34

generic cialis online europe 3 and median time to OFR 5

Odgovori ⇾

Fanito Postavljeno 17-01-2022 16:16:03

sigurnih odgovora nema, niti ih može biti. Hvala Gorane!

Odgovori ⇾

Fanito Postavljeno 17-01-2022 16:14:53

Uvaženi akademik Goran Sekulović nastavlja da nas, veoma uvjerljivo, upoznaje sa razlikama u mišljenju o daljem razvoju društva i njegove budućnosti dva velika filozofa Marksa i Spenglera, povremeno uključujući u tu priču i Hajdegera. Veoma intrigantna kolumna.koja poziva na razmišljanje i zazimanje ličnih stavova u vezi sa pročitanim. Čini se da je Spenglerov "cezarizam" i njegovo filozofsko razmišljanje o pravcu kojim će se društvo kretati, iako okrenuto istoriji, "pogledu unazad", ipak neophodno ako želimo stvoriti što konzistentniji pogled na budučnost društva. Marksov pogled "unaprijed", naravno, nije lišen "osvrćanja", jer obojica mislilaca smatraju da je pokretač društvenih promjena "volja za moć", kao stanje koje jače od ijednog drugog , pokreće čovjeka kroz čitavo njegovo postojanje. Postavlja se pitanje da li, eventualnim, slabljenjem volje za moći, otpočinje i stvaranje pravednijeg i ravnopravnijeg društva u budućnosti. Ili, upravo, obrnuto. Pitanja se nižu, ali

Odgovori ⇾

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.