Piše: Slavko Mandić

Nije problem što je Jovan Markuš primitivac koji ne može da otrpi drugačije mišljenje pa kreće u frontalni napad poganim riječima na jednu damu, poslanicu pritom, koja, gotovo sam siguran, i ne zna da nešto takvo postoji.
Problem je u činjenici da je današnja vlast, sramotna po postupcima, kleronacionalna po ideologiji, sumnjiva po radnjama za koje će, kad jednom dođe vrijeme, a mora po zakonima relativiteta makar, odgovarati po pravdi boga jedinoga, iskopala iz mrklog mraka frontmena sektaša čiji je zadatak da napada i blati svaku crnogorsku čestitost. Pritom, da zastiđe bude veće, radi se o članu Nacionalne komisije za UNESCO. On sigurno pojma nema čega je član, ali što bi to bilo čudno kad ni Vlada pojma nema što je i ona i on sam. U zajednici sa ostalom družinom svakako da su najbolja slika crnogorskog sunovrata, namjernog urušavanje države koja je samo dan prije ovih predstavnika zla, bila za primjer i lokomotiva razvoja kojoj se vjerovalo.

Centar za demokratsku tranziciju očekuje, kako su objavili, da Vlada zbog nevaspitanja, nekulture i vrijeđanja poslanice smijeni Markuša. Moguće da tako treba postavljati stvari i da ovakva reakcija CDT nije naivno vjerovanja da se obraća Vladi koja će sagledati o čemu se radi i nakon utvrđenih činjenica koje su više nego očigledne, išćerati iz Nacionalne komisije jednu takvu fizionomiju. Moguće da je to slijed poteza za koji se unaprijed zna da neće proći, ali ako se ne odradi, ostavlja sumnju da se nije željelo ništa konkretno preduzeti da se osakati naum kojim barjači svakodnevno zgusnuta kleronacionalna samosvijest. Naravno da klerovladi to na pamet ne pada. Markuš je njen izbor i on sve radi u duhu strategije usvojen  sa proklamovanim ciljem urušavanja Crne Gore trajno, za sva vremena.

Zanimljivo je da ne reaguje  gomila nevladinih organizacija kojima su ljudska prava, posebno ženska, puna usta. Tu i tamo pojavi se pojedinačni slučaj. Oni koji su se naplastili nastavljaju da sprovode politiku uspješnog dobijanja grandova sa svotama od kojih boli glava. Sasvim je jasno da nema džabe ručka i da oni kojima se daje to moraju i da opravdaju. U periodu pred izbore godinama smo imali frontalne napade na prethodnu vlast. NVO je pokazivao navodnu zabrinutost za demokratičnost koja je ugrožena, za ljudska prava kojih u Crnoj Gori nema zahvaljujući prvenstveno DPS-u, da je kriminal organizovani i svaki drugi rezultat vlasti, da je pljačka na svakom koraku, da se zapošljavaju po partijskoj, rodbinskoj, vjerskoj osnovi. Što su jače udarili brže su im se punili džakovi eurima.

Dolaskom nove vlasti prestaje ovakva NVO priča. Desi se neka reakcija i to uglavnom onih koji su svoj posao radili i ranije u duhu principa i standarda zbog kojih su osnovani. Ostale ćute kao da su Crnogorska akademija nauka i umjestnosti.

Nije Markuš izolovan slučaj. On je pojavni oblik kojim se potvrđuje pravilo. Bolno, ali istinito.

Verbalni napad ispod svakog nivoa člana Nacionalne komisije za UNESCO na poslanicu i univerzitetsku profesoricu je slika društva koje ne pokazuje nikakav otpor prema ovoj zahuktaloj pojavi. Zbog toga ne reaguje ni Univerzitet, ni ostale prosvjetne ustanove, ni resorno ministarstvo. Zaspali su i kulturni i javni radnici i ne bude se dok ne dođe vrijeme da se oni isti  predstave kao jedino nacionalno bogatstvo bez kojega nije moguće razvijati državnu zajednicu. Za njih se znalo ko su i kakvi su i prije dolaska ovih podostroških, ali ih je neko tolerisao. Moguće da je to preblago rečeno. Prije će biti da ih je neko instalirao da kunjaju na svojim pozicijama dok ne stigne konjica raznih Radulovića koji će familijarno i rođački zauzeti busiju i neće je ispuštati dokle god budu mogli.

Premijer je jasno kazao da mu ne pada na pamet da smijeni Aleksandra Stijovića, ministra poljoprivrede, Đorđa Radulovića, vanjskih poslova i legendarne Vesne Bratić, ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta. On to i ne mora da uradi jer je jasno da interpelacija kao ustavni institut nema neposrednog pravnog dejstva.

To nije istovremeno i odgovornost ministara, ali je činjenica da je parlamentarna većina nezadovoljna njihovim radom i da zbog toga traži njihovu smjenu. Premijeru ne pada na pamet, a da li parlamentu pada na um da pokrene inicijativu za smjenu Vlade zbog ignorisanja volje većine, viđeće se u narednom vremenu. Prethodni pokušaj je propao uz nesuvislo objašnjenje da je odložena smjena kako bi za nju glasao značajno veći broj poslanika od potrebne proste većine.

Na svakom koraku po neki Markuš. Institucionalno, poziciono je situiran do besvijesti. Drži mu se strana a on svjestan da ovi po dubini ne žele da mijenjaju ništa sve do konačne propasti države, laje na zvijezde iz sveg mozga. Žao mu što nam je zvijezda bastion svjetlosti što je najbolje dokazalo Cetinje koje joj je kazalo HVALA! Markuš tamo može samo u mrkli mrak. Kroz katakombe Cetinjskog manastira u koji je uvodio zloglasnog Arkana i njegove razbojnike do zuba naoružane. Na svoje Cetinjane, po istom receptu po kojemu je to činila ova vlast 05. septembra prošle godine prilikom helikopterskog ustoličenja nedostojnog Jovana. Uz pomoć potonje URE kao bezbjednosnog faktora za očuvanje Crne Gore i njen definitivni opstanak.
Prevariše narodno nadanje.
Do kad će ovako, sam bog veliki zna!