Istorija

KAPITALNO DJELO

(15 riječi)

Piše: Slobodan ČUKIĆ

 

Dame i gospodo, poštovani prijatelji,

Pred nama je kapitalno djelo dr Gorana Sekulovića, kojim se zaokružuje jedan važan poduhvat, koji je morao biti dovršen još prije nekoliko decenija. Morao je biti, ali to se, kako je poznato, nije ostvarilo zbog brojnih činilaca koji ugrožavaju i negiraju crnogorsko nacionalno biće i njegovo istorijsko, pravno-političko, državno, jezičko, duhovno i misaono ospoljenje.

Gospodinu Goranu Sekuloviću zbog ove knjige pripada velika zasluga i priznanje. Uspio je da izvede poduhvat, koji je - da je prije dvije decenije bilo više pameti i odlučnosti - trebalo da započne i sprovede jedan crnogorski Institut za filozofiju - koji bi, pored ostalog, obuhvatio i sistematizovao crnogorsku filozofsku tradiciju i misao. Taj institut, na žalost, tada nije osnovan, iako je postojalo ono što je najvažnije – pokretač, osnivač i glava u liku profesora Milenka Perovića. Podsjetiću vas da je taj crnogorski filozof osnovao katedru za filozofiju u Novom Sadu i da bi pod njegovim rukovodstvom i sa njegovim iskustvom na tom polju do sada bilo pokrenuto i dovršeno desetine projekata.

Budući da se u momentu kada se Sekulovićevo djelo pojavljuje pred javnošću, odvija brutalno i sistematsko poništavanje crnogorskog bića u svim njegovim aspektima, uz istovremeni pokušaj prisvajanja svih njegovih povijesnih i duhovnih dostignuća, načiniću kratki osvrt na neke zaturene i zanemarene činjenice koje se tiču istorijskog manifestovanja crnogorskog nacionalnog bića. To ću učiniti u onom smislu u kojem se ono što eksplicitno tvori crnogorsku nacionalnu osobenost istorijski porađa i oblikuje kao nešto sui generis, vlastito, samorodno u običajno-pravnom, pravno-političkom i državno-političkom izrazu, izvedbi i trajanju.

Ovaj osvrt predstavlja činjenički omaž veličanstvu crnogorskog imena i postojanja. Ono što slijedi nije odstupanje od naše večerašnje teme, već doprinos rasvjetljavanju pitanja crnogorske civilizacijske i duhovne jedinstvenosti.

Kao što je poznato, crnogorski gospodar Đurđe Crnojević se na povelji iz 1492. potpisao kao „Crnojzi Gori gospodar“. Manje je poznato da je Đurđe tri godine kasnije, u široj verziji Osnivačke povelje Cetinjskog manastira, koja je sačuvana u Cetinjskom ljetopisu, sa bratom Stefanom, cetinjsku crkvu sv. Marije na Ćipuru nazvao: „Prvom među ženama, Bogorodicom Crnogorskom“. Đurđe je pomenuo Bogorodicu Crnogorsku i u testamentu koji je načinio u Italiji 1499. godine – kada se zakleo da će Bogorodici Crnogorskoj vratiti sve ono što je iz nje izneseno 1496. U prilici smo da precizno uočimo dijalektičko-povijesni momenat u kojem je došlo do ovakvog atribuiranja Bogorodice. Naime, Ivan Crnojević u osnivačkoj povelji cetinjskog manastira iz 1485. ne pominje Bogorodicu Crnogorsku, već je naziva Prečistom Vladičicom Bogorodicom. Samo desetak godina iza toga, javlja se prvi put naziv Bogorodica Crnogorska, kao nesumnjivi odraz poodmaklog identitetskog i nacionalnog samoosvješćivanja. Navedeni akti svjedoče o oblikovanju i učvršćivanju svijesti o crnogorskom identitetu, kao i narodnom jedinstvu. Ovaj proces će dobiti eksplicitan izraz već 1501. godine u odluci glavarskog zbora.

U svemu ovome stalno moramo držati na umu da je vrlo malo sačuvanih dokumenata iz tog perioda.

Prije nego što razmotrimo što se to dogodilo 1501. godine, osvrnućemo se na činjenicu da je u crnojevićkim poveljama zabilježen veći broj crnogorskih seoskih glavara – takozvane vlastele. Tako se, na primjer, 1489. godine pominju Stjepan Petković i brat mu Vukosav, Miloje Živković, Petar Poborović, Nikolaj Radaljević, Radin Dobrijević... I tako dalje.

Ovo su bili tzv. „dobri ljudi“, „svjedoci“ u imovinskim sporovima, sa čime se i iscrpljivala njihova tadašnja društveno-politička uloga.

Ubrzo nakon odlaska Đurđa Crnojevića iz Crne Gore dolazi do temeljne promjene. U tim godinama se odigrava malo političko čudo.

Obratite pažnju!

Ono čega nije bilo u doba crnojevićke vladavine, izbija u prvi plan samo pet godina nakon Đurđevog odlaska. Ispoljilo se 1501. godine u vidu vojnopolitičke inicijative crnogorskog Glavarskog zbora. Dogodilo se to usred tursko-mletačkog rata (1499-1502) u kojem se, najednom, crnogorski glavari pojavljuju pred svijetom u do tada nezabilježenoj ulozi. Dokument iz 1501. svjedoči da su narodne plemenske starješine preuzele sudbinu u svoje ruke. Ljudi koje smo do tada sretali samo kao svjedoke i „dobre ljude“ u imovinskim sporovima, se sada pojavljuju u ulozi NARODNOG PREDSTAVNIČKOG TIJELA.

Ovo je jedan od ključnih momenata u crnogorskoj povjesnici.

O ovome piše Gligor Stanojević u Istoriji Crne Gore.

Crnogorski narodni prvaci su u aprilu 1501. godine odlučili da zatraže pomoć i zaštitu Venecije. Radi toga su četiri glavara pošla u Kotor, đe su mletačkim vlastima obećali da će se Crna Gora boriti protiv neprijatelja sa 4000 ljudi. Pozivam vas da obratite pažnju na karakter tog dokumenta. Njega nije načinio jedan glavar ili dvojica, pa ni trojica. Bila je to kolektivna odluka Glavarskog zbora.

Ona četvorica glavara su u Kotor donijeli „pismo na slovenskom jeziku“ koje je proslijeđeno u Veneciju. Crnogorski glavari se nijesu zaustavili na tome, već su uputili za Veneciju dva delegata s pismom, i to kako se kaže u dokumentu – pazite sad! - „U IME NARODA CRNE GORE“.

Dakle, narodno predstavničko tijelo istupa u proljeće 1501. godine u narodno ime, odnosno, kao politički predstavnik naroda Crne Gore.

Ne može biti jasnije!

Postavlja se pitanje: Da li je ovakva politička zrelost mogla nastati za par godina? Podrazumijeva se da ne. Ovo je bila samo prva istorijska manifestacija odavno sazrele i oblikovane svijesti o crnogorskom narodnom jedinstvu i što je jednako važno, pravno-političkom dignitetu crnogorskog naroda. Bio je to i prvi zabilježeni spoljnopolitički poduhvat narodnih predstavnika.

Crnogorski izaslanici su u Veneciji ispostavili više političkih zahtjeva od kojih je za nas ovdje većina sporedna - pored ostalog da im gospodar bude sin Đurđa Crnojevića, Salamon, s njegovom majkom Lizbetom. Mnogo je važniji zahtjev da im providur „u rečenom mjestu Crna Gora bude Nikola Memo, njihov podest u Budvi“, što je očito bilo vezano za sekularnu vlast.

Dokument iz 1501. je, kao i mnogo što drugo iz crnogorske prošlosti, gurnut na marginu. Razlog je u tome što se u njemu nalaze suštinski pravno-politički momenti.

Za nas ovdje nije od značaja ono što su Mleci odlučili o crnogorskom zahtjevu. U prvom planu našeg interesa stoji POLITIČKA ZRELOST I KOMPAKTNOST CRNOGORSKOG NARODA na samom početku 16. vijeka.

Gligoru Stanojeviću nije promaklo da ovaj dokument ima ogromnu važnost, ali je interpretaciju prigušio i podesio tako da se ne uoči ono što je ključno.

Taj istoričar je ipak izrekao jednu važnu konstataciju. Naglasio je da sami crnogorski prijedlog o prihvatanju mletačke vlasti ima poseban značaj za crnogorsku istoriju, te da taj poduhvat „POKAZUJE KOLIKO JE ČVRSTA BILA IDEJA O JEDINSTVU ZEMLJE CRNE GORE I KOLIKO JE BIO JAK DUH CRNOGORSKE SLOBODE“.

Govorimo o 1501. godini.

Stanojević nije iscrpio značaj ovog akta. Bio je dužan da pojasni da IDEJA O JEDINSTVU ZEMLJE CRNE GORE predstavlja ključan genetski činilac nacionalnog bića, odnosno, činilac koji kao objdinjavajuća misao tvori i učvršćuje nacionalno biće. Takođe je morao pojasniti da sama ČVRSTINA IDEJE O JEDINSTVU ZEMLJE nije drugo do eufemizam za već ČVRSTO OBLIKOVANU NACIONALNU CRNOGORSKU SVIJEST!

Ova nam tvrda činjenica osmah okreće pogled ka samorodnom pravno-političkom crnogorskom iskustvu koje izmiče svim šablonima o nastanku nacija u 19. vijeku. Crnogorska nacija je egzemplarna po svojim genealoškim činiocima i svom istorijskom hodu. Crnogorska nacija nije nastala u 19. stoljeću, u uslovima građanskog društva, već mnogo ranije, u jedinstvenom plemenskom ambijentu.

U prilog ovome možemo navesti i naredni „spoljnopolitički“ poduhvat crnogorskog Glavarskog zbora iz 1513. godine, koji je takođe potpuno zanemaren. Crnogorski glavari su tada tajno uputili izaslanika ugarskom kralju. Ovog puta nije bilo pomena o obnovi crnojevićkog poretka, već je sve bilo usmjerena isključivo na dobrobit crnogorskog naroda. Za ovaj poduhvat znamo zahvaljujući nekom mletačkom žbiru koji je uspio da na brodu od crnogorskog tajnog izaslanika sazna cilj njegove misije. Doušnik je potom izvijestio mletačku vlast o crnogorskom poduhvatu, a u izvještaju se kaže sljedeće:

„Pošto oni narodi Crne Gore žele da se oslobode turske vlasti odlučili su da pokušaju da dobiju zaštitu jednog od trojice hrišćanskih vladara: Španije, Ugarske ili Venecije. Pošto je Španija dosta daleko, izabrali su ovo (ugarsko) kraljevstvo i odlučiše da upute jednog izaslanika s molbom ovom kraljevskom veličanstvu da ih uzme pod zaštitu...“

Gligor Stanojević je na ovom mjestu propustio da istakne da je i ova inicijativa bila plod kolektivne glavarske odluke kao crnogorskog predstavničkog političkog tijela. Propustio je i da zbirno osmotri značaj ovih rijetkih akata, koji su samo čudom sačuvani do našeg vremena.

Važnost ovih poduhvata iz 1501. i 1513. godine je u tome što su snažan pokazatelj crnogorskog (proto)nacionalnog jedinstva i političke zrelosti crnogorskog naroda, ispoljene u narodnom predstavničkom tijelu. Suština je u tome da je crnogorsko plemensko ustrojstvo još tada bilo kadro da porodi reprezentativnu predstavničku formu.

Ove su činjenice dugo bile potisnute konstrukcijom da je Đurđe Crnojević na odlasku iz Crne Gore navodno predao vlast cetinjskom mitropolitu. Realnost je bila potpuno drugačija. Istina je da prva poznata politička inicijativa jednog crnogorskog mitropolita, Ruvima Njeguša, pada tek u 1595. godinu. Dakle, glavarski zbor je, kao predstavničko tijelo, istupio u ime crnogorskog naroda pune 94 godine ranije, 1501. godine.

Ukoliko se ovo ne uzme u obzir, onda su sva objašnjenja kasnijeg crnogorskog političkog i nacionalnog razvoja falična. Kako je poznato, na pravilno postavljenim premisama počivaju i validni zaključci. I obrnuto.

Ukazaću još jednom da crnogorska državotvorna i nacionalna geneza nema sličnosti ni dodira ni sa kojom drugom. Crnogorsko pravno-političko, državno-političko i duhovno iskustvo je egzemplarno, a takvo je i njegovo nacionalno oblikovanje.

Na kraju čestitam još jednom dr Goranu Sekuloviću na ovom grandioznom uspjehu i želim mu da uspješno nastavi ovaj poduhvat. Toliko od mene. Hvala na pažnji 



3 Komentara

bfhAyUvX Postavljeno 14-07-2023 10:14:37

DDRs varied with cell differentiation status and cell function in small intestinal epithelium prix du levitra en pharmacie

Odgovori ⇾

arronse Postavljeno 21-03-2023 07:03:01

accutane 30mg buy no script While the Fields individual markers are fairly nondescript, their area is reigned over by this statue, behind a currently empty pool

Odgovori ⇾

Fanito Postavljeno 26-12-2021 09:54:01

Odlično gospodine Čukiću! Lijepo osmišljeno i koncipirano izlaganje. Sadržajno edukativno i uvjerljivo. Činjenično nepobitno i uznemirujuće za one koji negiraju sve što je crnogorsko. .U pravu ste gospodine Čukiću, zaista je Istorija crnogorske filozofije akademika Gorana Sekulovića kapitalno djelo čiji će značaj za crnogorsku kulturu i potvrdu njene autohtonosti i autentičnosti sve više rasti.

Odgovori ⇾

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.