Piše: Slavko Mandić

Crna Gora odavno nema Vladu, ali ima vladajuću koaliciju koja neće da je ruši svjesna da bi na taj način rušila samu sebe. To bi značilo pozdrav sa privilegijama  do kojih im je jedino stalo. A njih je toliko da je razumljivo zašto Demokrate, URA i DF neće svoj glas dati da ode najveća štetočina u istoriji Crne Gore, koja je, jasno je to svakome, ciljno gađala državu kako bi joj slomila krila i njeno nepostojanje učinila izvjesnim.
To se najbolje vidi kroz konstantno ekonomsko slabljenje, od onog milijardu teškog zaduženja mimo zakona, pa preko gašenja Montenegro erlajnza, do najnovijeg sve izvjesnijeg zatvaranja Aluminijskog kombinata. Tu su i ćeranja investitora, koji ne znaju što ih je strefilo, pa pakuju kofere i odlaze dok  ova elementarna nepogoda ili tektonski poremećaj najsnažniji od postanka Crne Gore, konačno ne prestane.
Neće to tako lako ići. Viđela je javnost koliko se vlast grčevito drži za vlast i u primjeru preśednika parlamenta koji u jednom nedavnom tv razgovoru śedi na svojoj skupštinskoj stolici, većoj od njega, od koje se ne odvaja, a voditelj na onoj običnoj. Koliko da se zna ko je ko. To je zato da neko kojim slučajem ne śede na nju dok se on ne vrne.
Naravno, ako padne Vlada, ide se na izbore. A onaj ko digne ruku za odlazak Krivokapića i njegovih nepomenika, može imati, vjeruje se u tim krugovima, političkih posljedica koje će se reflektovati manjom podrškom birača od prošlogodišnje.

Dugoročnije posmatrano, upravo je obrnuto. Najbolji dokaz za tu konstataciju je nedavno istraživanje javnosti koja je ubjedljivom većinom ocijenila rad ove Vlade kao najgori do sada a samu Vladu kao nesposobnu i nedosljednu. Građani očekuju od odgovornih političara da stave tačku na ovu agoniju, kako bi krenuo oporavak nakog godine prilično spržene Crne Gore. Ponoviću da nije istina da je ovo što imamo na djelu izborna volja građana niti, kako reče jedan demokrata, njihova želja da ova skalamerija, čija se trulež žestoko ośeća, zagađuje i ponižava sve nas zajedno do neke zadate 2024. godine. Opet ću se pozvati na istraživanje, a prije toga na vlastite oči i uši  nagledane i naslušane ludosti, koje su prevazišle umnogome i čuvenog Roberta Ripleya, poznatog po rubrici Vjerovali ili ne. Što bi on dao da je od te daleke 1918. godine, kad je počinjao, imao ovakve pojave na (ne)djelu?

Ali, zar politika nema ni trunke poštenja u svom biću? Ima svakako, mada ne i ova koja je prisutna u Crnoj Gori, jer to i nije politika. To je predpolitički populizam, u suštini šibicarenje, što je od samog početka zajednički imenitelj vlasti. Preciznije, to je namjerno varanje građana, a za to svakako nijesu dobili njihov mandat. Zbog toga je iznevjerena volja birača koji ovu nejač u svakom smislu ne žele više na odgovornim funkcijama u državi. Ova vlast čija je Vlada formirana u manastiru Ostrog, pod pokroviteljstvom Srpske pravoslavne crkve, sa zadatkom da otme državnu imovinu i da je pomenutoj crkvi u trajno vlasništvo, uzela je državne dizgine u svoje ruke i ispunila sve što je od nje tražila druga država. Sramotno zaista, jer je to čin veleizdaje, kako ga  definše Ustav naše zemlje, koji ova vlast ne poštuje. I to je jedina istina. Narod Crne Gore nije glasao za četnička orgijanja, niti za etničko čišćenje države. Nije  ni za tuđa obilježja na turniru u malom fudbalu u „oslobođenom“ Mojkovcu. Kako Dritan, Evropejac, može da gleda okićenu dvoranu zastavama Srbije, trobojkom sa ocilima i porukom “Kosovo je Srbija”. On, čija će partija da stane rame uz rame sa onim četničke ideologije u vršenju vlasti, mora da zna da je na turniru u konkurenciji i ekipa “General Ratko”. Političari mogu da proguraju radi vlasti zaista mnogo, ali zar baš sve Dritane?.

Smije nam se svijet zbog zanimljivih mimikrija premijera, kakvog osim mi, niko drugi nema. Otkud nama, sam bog zna, ali nam je eto dopao. Mora da se tako nešto zapitao i ambasador Narodne republike Kine Liu Đin, koji je prisustvovao fantastičnom nastupu premijera čudotvorca, prilikom obilaska prioritetne dionice autoputa Bar-Boljare. Naše čudo od čoeka,što pomjera  brda i dolina, moguće i tajnovidac, kako god to izgledalo, bez pardona, ali i diplomatske etike, uputio je javnu kritiku kineskim partnerima zbog nedopustivog kašnjenja u završetku ovog posla. On je izvođaču dao rok do polovine januara da sve bude završeno, a ako ne bude, nudeći pritom i svoje lično angažovanje na izvođenju završnih radova, biće belaja. Čuvši razgoropađenog nevakcinisanog premijera koji mu je, moguće, ućerao strah u kosti, kineski ambasador se okrenuo i otišao bez pozdrava sa glavnim glumcem. Nevjerovatno, ali istinito. Vjerovatno su premijera na ovaj neviđeni diplomatski skandal naćerala antitijela, kojih ima ka paśijih repova, po vlastitom kazivanju, malo drugačijim rječnikom, ali suština je tu. Jasna potpuno i žalosna istovremeno.

Da li će ovo na trasi autoputa i ono u Mojkovcu Dritanu, u čijoj partiji su, pored nekih drugih i zakleti Crnogorci, biti kap koja će preliti čašu, pa kao odgovoran političar, član Zelenih Evrope pozelenjeti od muke i reći Zdravku i družini: Dosta je više majstore blama. Nećemo ti na odlasku dozvoliti da nastavljaš da ponižavaš Crnu Goru i da nas dnevno udaljavaš s jasno definisanog EU puta. U ovu logiku, ipak je teško povjerovati. Pomislite da je možda i moguće kad zapjeva družina na Cetinju E viva Montenegro, ali ta ista matrica oglasi se u Mojkovcu sa onom drugačije sadržine, klanjajući se ratnom zločincu Ratku Mladiću, i postane svima jasno da od te rabote teško da nešto može biti.

Od vladajućih partija, ispada da je najpoštenija koalicija sakupljena oko FRONTA. Kakva je da je, od samog početka o ovoj Vladi govore istinu. Čak i sa detaljima koji bi morali da zainteresuju po službenoj dužnosti pravosudne organe. I oće jednoga dana, neka niko za to ne brine.

Istovremeno  Demokratama, Uri i SNP-u su neprihvatljivi novi izbori. A i zašto rizikovati kad je jasno da su izgledi da ponove prošlogodišnji rezultat ispod ništice.

Dok se lome koplja oko opstanka i odlaska Vlade koju niko ne podržava, osim goli pojedinačni interesi lidera vladajuće koalicije, pa i FRONTA, jer oni ne mogu objasniti da žele izbore a ne žele da glasaju protiv Vlade, prolazi žestoki nasrtaj autoritarne vlasti  na građanske aktiviste, intelektualce, novinare koji su na miran način pokazali svoje neslaganje sa pojedinim političkim odlukama. Najnoviji primjer je policije, s ciljem namjernog širenja lažnih informacija i optuživanja na osnovu toga, građanskog aktiviste Aleksandra Saše Zekovića, zaštitnika ljudskih prava i sloboda, čija je hrabrost i istinito saopštavanje građanima što je i kako vlast radila bez ikakvog razloga na Cetinju 05. septembra.
Na Cetinju toga dana nijesu bili teroristi ali je, kako to saopštiše iz crnogorskog PEN centra, jedina forma terorizma koja je demonstrirana bio državni terorizam. Mada, moramo se priśetiti onih do zuba naoružanih dugim cijevima u i ispred Cetinjskog manastira ,za vrijeme helikopterskog ustoličenja srpskog popa Jovana Mićovića, za koje nam policija i državni organi još ne kazaše ko su i odakle su.
Da možda nijesu mislili da je među njima bilo terorista?

Možda jesu? Valja čuti u nastavku ove priče. Koje će, možemo biti sigurni, svakako biti.