UMJESTO UVODNIKA
SV. PETAR CETINJSKI:
"CRNOGORCI"
Pritisnite enter da pretražite ili ESC da izađete
Kultura

VEČE POSVEĆENO ZORANU KOPITOVIĆU

“Idol sa milion grešaka i bez ijedne”

0 Komentara
(15 riječi)

Zoran Kopitović (1961- 1996), pisac i novinar, čije je stvaralaštvo ostavilo značajan trag u crnogorskoj književnosti i novinarstvu, preminuo je prije 25 godina, posljednjeg dana avgusta. Njegove kolege, prijatelji i porodica okupili su se u KIC-u “Budo Tomović“ u Podgorici, u srijedu, da bi se prisjetili i podsjetili na Zoranov kratak život, ali i vrijedno djelo koje je ostavio.

Zoran je bio novinar Radija Crne Gore, autor romana „Shizofrenija melanholičnog boga”, „Amerikanac u Parizu“ prema čijim motivima je napisao i tekst za ambijentalnu predstavu „Muzej biciklističkog ustanka u Crnoj Gori“. Pisao je eseje, putopise i reportaže, autor je više televizijskih scenarija, nekoliko monodrama…

Na večeri naslovljenoj “Čovjek riječi i od riječi” o Zoranovom životu i stvaralaštvu govorili su Željko Rutović, Mirsad Rastoder, Slavojka Marojević i Zoran Šoškić. Književnik Obrad Nenezić posvetio mu je, kako sam reče, jedan poetizovani esej, impresiju ili pismo koje mu nikad neće stići.

Prenosimo u cjelosti Nenezićevo pismo.

NE, NIŠTA NIJE NOVO, DRUŽE

 

(Pismo Zoranu Kopitoviću)

 

Ne, ništa nije novo, druže Palanka živi kao prije

Plastični fikus zalivan sopstvenim sokovima

Ne, ništa nije novo, druže Kruži gladno jato albatrosa

Nad naftnom mrljom od mora

Kad se ponovo rodiš ili ja umrem Biće sve isto

I ti, i ja, i početak i kraj...

Palanka je ostala znaj u beskraju osrednjosti

Nju su i krajnosti mimoišle

Samo iz blata mile Parade uzjogunjenih nacionalista

Sigurnih u svojoj zoni komfora

I kao rutave gusjenice s proljeća opsijedaju trotoare i ulice

istovarujući utrobe kakofonije 

u žabokrečinu lažnog morala

 

Ne, ništa nije novo, druže Palanka zna da ubije u pojam

Osim nadobudne i nesuvisle

Kao kad si ti bio mlad I buntovan

Kad si bio Tomasov Faust i Vargasov diskretni heroj

I Fjodorov Raskoljnikov i Danilov Boris

Kada si bio sve osim ti... Melanholični bonvivan

Ali palanka ne bira ljude i svjetove Ona se rađa u njima

Krije iza ogledala Kao svako zlo

I sama sebe ždere iz dana u dan

Kao što ribe i zvijeri proždiru jedna drugu Tako i ljudi

Ne krijući da je trenutak proždrljivosti najradosniji trenutak u životu

Kao što vazduh proždire vodu I voda vazduh

Tako i ljudi proždiru zemlju I zemlja ljude

Rekao si mi jednom u svitanju dana i svijesti:

Da se zoveš i prezivaš Građanin Da ti je to i srednje ime

Baš onako kako ne vole I kako mrze hulje

Obamrle na pijadestalima mitomanije I fantazmagorije

 I da večeras pada kiša oštra kao srča

Kako bi ti posjekla i posljednje samopouzdanje

Večeras ne dišem vazduh Rekao si Nego davim ja njega

Rekao si Da je planeta cijela otišla u pločaste materine

I tvoje pleme sa njom Nekih građana

Iz nekog drugog i dalekog svijeta

 

Ne ništa nije novo, druže

Opet je nesnosno a divno pisati drame

I maštati da si Amerikanac u Parizu Ili bitak na pedale

I živjeti od prve do zadnje scene Ili fragmenta

I voziti naopačke bicikla do starta a ne cilja

Gdje se uvijek nađe bagra da otvori šampanjac za pobjednike

Ili da vida rane vlasti kojekakve

Opet zasijedaju umne glave šta će da se igra

Ovaj čin je demokratski suspens Odmah preko grane

Iz teatra izlijeću crne vrane kao iz žitišta

I grakću na klasiku, avangarde i altrnative

I kade utrobe pozorista raznorazne patljičare

evroatlantske, retrogradne... I nek ide sve u katarzični falus

Rekao bi Jedine ulično-teatarske konstante

 

Bio si idol sa milion grešaka I bez ijedne

Umio si da kažeš zbogom kad su svi govorili dobar dan

I laku noć kad je svima svanjivalo

Bio si ofucani Crnogorac

Kad je svima isplativije bilo da budu ugojeni, drugačiji

Bio si rolerkoster I autsajder Koji je govorio:

Nije najgore kad te otjeraju

Najgore je kad ne možeš da se vratiš

Bio si nikšićki Bernhard Koji je volio Crnu Goru na ivici mržnje

I onaj Hamsunov junak koji nije želio da uspije

Već da ga odbiju u sampas kao umorne konje

I Uelbekov ili Kamijev uzaludnjak

Iza kojeg ostaju tragovi kao u snijegu do koljena

 

Ne, ništa nije novo, druže

Osim što te nema pogurenog u portunu Zahumlja

Ne, nema ni tebe Ni Duga

Nema ni Škatule ni portuna

Kao da su pošli za vama da se potucate

Po tom drugom svijetu Meki I Medini za posustale

Ne, nista nije novo, druže

Osim da polako izumiru i novinarstvo i knjige

I neke dvonoge svinje vrijeđaju inteligenciju

I huškaju krdo na novo krvoproliće

Ne, ništa nije novo druže

Isti oni od kojih si pobjegao u vječnost

Ponova nas vabe u smrt Kao stado Kao čopor

Ne, ništa nije novo, druže

Samo cvjetaju posječene lipe nikšićkim korzoom

Samo paradiraju uniformisane svite u jednumlju

Samo ništa više nije isto I neće nikad biti.

B.P.



0 Komentara

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.