Kultura

ELHAN ZAL GARAHANLI

Okt 28, 2021 0 Komentara

(15 riječi)

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

 

Povodom završetka knjige ,,Savremena književnost Azerbejdžana” koju su priredili: Božidar Proročić, Seyran Mirzazada i Dijana Tiganj. Azerbejdžanske književnike predstavljamo u crnogorskim medijima dok crnogorske predstavljamo u medijima u Azerbejdžanu. Svi pisci su prevedeni sa ruskog jezika a izbor je naparavljen uz pomoć Centra za prevođenje u Azerbejdžanu.

Elhan Zal Garahanli (azerbejdž. Elhan Zal Qarahanli) je pjesnik, predstavnik generacije 90-ih. Rođen je 1961. godine. Autor je zbirki pjesama „Ajati bitaka“ i „Vučje noći“. Njegove pjesme su prevođene na mnoge ezike i više puta su izdavane u inostranstvu.

 

POLONIJA

 

Poetski ciklus

1.

Pred vratima ljubavi

gusari su voljeli brodove

jedro morskog pljačkaša leprša u mojoj duši,

ali moj voz juri brže i brže,

pokazujući lice Polonije-zemlje.

Hodočasničko drveće u sniježnim kaputima i

veličanstvena ukosnica pokriva nebo,

automobili se dave u antifrizu,

prehlađene ptice ne mogu da pjevaju.

Zaboravio sam da spavam, ledenice su ledene,

krst blista na crkvi.

Dani prošlosti umotani su u pergament,

a okolo se čuje odjek rata.

Polonija je otvorila vrata gostu

u očima ljudi - dostojanstvo i mir,

 ljepota je nebrojeno, čak i osip sa nekolicinom njih,

a sa drevnih zamkova vitezovi gledaju.

Ja nijesam neko iz Zlatne Horde,

u mojoj duši drugačiji je žar osvajanja,

boginja ljubavi - Krasapania, ti

me zoveš, u cilju obožavanja.

Riječi ljubavi u ustima sa crvenim osmjehom,

zelje niče u hladnom snijegu ...

a na peronu stare stanice

čeka me božanski sastanak.

 

3.

 

Sićušni valcer

kamin savršeno sagorijeva,

antikvitet, starina.

A svijeće su romantične

i vaša hrana je ukusna,

a pred prozorom je iznenađenje,

zima se šepuri,

a pred našim očima

polumrak se proređuje i postaje siv.

Teret svakodnevnog života je zaboravljen,

             i muzika se čuje,

vrijeme je stalo,

nalijte još vina.

Parovi su odsječeni –

američki stil,

a Oginskog sam volio

iz školske klupe.

Priđi bliže, Ana,

očekuj nevolje od „minija“ ...

Da li su lake noge

od plesanja tanke? ...

 

8.

Tablete za spavanje nikako ne djeluju,

a svakakve vizije su preda mnom,

sada su zemlje kraljeva univerzalne

i sve je za sve, ničije i sve, i sve.

Šume su ničije, a vazduh je nikakav,

porezi su podnošljivi, sakupljači su građanski,

parlamenti su poput prodavnica za razgovor,

ljudske snove pojede nered.

Ovdje je park, krug drveća izgubljenog u mislima,

kuda god da krenete, tragovi borbi ratnika,

 relikvije rata - gvozdene krhotine,

a bioskop podiže ratni duh.

Ali starac se više neće vratiti,

rastopljena krila neće porasti

ljubav nam je dao Svemogući,

ali sada se može naći na internetu bez napora.

Ona i on igraju ulogu mašina,

poput biorobota sa izgledom prvobitnog čovjeka,

pojavite se, molim, apelujem, Afrodita,

neka se rodi ljudski rod. Amin.

 

10.

 

Ave Isus

danas ništa ne pada na pamet

ni Jadvigo,

ni Jagajlo,

ni Bžežinski,

ne Ohajo,

čak ni sam sultan Selim,

plutajući preda mnom kao zid

orgulje sviraju,

            uporedo hor pjeva himne

božanskom Isusu,

u slavu Ozirisa,

prije pet hiljada godina,

i u katoličkoj javnosti,

koja nije izgubila veličanstvo,

zaglađeni glasovi časnih sestara,

koji podsjećaju na hor anđela

koji pozdravljaju sunce,

preplavljuju nebesa zorom.

Njihovo pjevanje slično je žalosti Zahre,

oplakujući Huseina,

mučenika Kerbala.

Organ je dobar, organ je vulkan,

u očima ljudi magla od suza,

pa čak i sfinga, bezdušno čudovište,

upijajući žučnu vrelinu pustinja,

slušajući vapaje uplakanih boginja,

pustila bi suzu ,

i ova pjesma i ovaj vapaj,

do tada uskomešana srca,

trajaće vječno, bez kraja.

Oziris će umrijeti i vaskrsnuti,

Hristos će se ukazati narodu,

 a žene će opet biti udovice,

razapeće svoje najmilije i otkinuće im kožu,

tako da će ponovo biti pogubljeni,

jadikujući nad ubijenim,

i zajedno brišući njihove suze.

Ljudi, Ana, ponašaju se neobično,

ubijaju i ubijaju se,

opijaju se kad se ubijaju i briznu u plač,

strasti se tope, zaboravljaju.

Ave Isus!

Ave Maria!

Ave Mehri Banu!

 

12.

 

Kako je vrijeme primamljivo

ne mislite da je noć ružna

ne smatrajte je neprobojnom

u svom neizmjernom jazu razilaze se

rasijana zvjezdana jata.

Noć je zaboravljena viskoznim snom,

hor pripitih momaka.

Moje ruke poput pauka

tkaju rukavice za tvoje.

Jedan za drugim prozori se gase,

mačka sanja o ognjištu,

svijet podsjeća na bajku

ili mi na bajku.

Ja sam dijete istočnih molitvi,

tuđ vašem bogu,

virus strasti, on je ateista,

nema kontrole nad njim.

Hladan vjetar duva,

a drveće drhti,

ti budi Gerda, a ja sam Kaem,

Visla - Sniježna kraljica.

kako je vrijeme primamljivo,

vjetar duva ka zidu,

prošetaću sa tobom,

na ludom talasu.

 

13.

 

Serenada

dugo očekivano veče,

napola pijano veče,

jesi li ti gospodja Ana,

jesam li ja Don žuan.

Restoran pleše,

 ritmovi su svuda moćni.

srebrni smijeh

gozbe strasti.

Rukavicu na mom stolu,

bacio je vjetar, usudio se,

i otišao čučeći,

bez dvoboja bez duela.

A u žaru šanka

bijesni duh bikova.

osipaj mi gitaru,

zlatni hir

vatreno miluje

kao korida,

kraj plesa

čini se kao niša.