VAGIF SAMEDOGLU
Povodom
završetka knjige ,,Savremena književnost Azerbejdžana” koju su priredili:
Božidar Proročić, Seyran Mirzazada i Dijana Tiganj. Azerbejdžanske književnike
predstavljamo u crnogorskim medijima dok crnogorske predstavljamo u medijima u
Azerbejdžanu. Svi pisci su prevedeni sa ruskog jezika a izbor je naparavljen uz
pomoć Centra za prevođenje u Azerbejdžanu. Predstavljamo vam:
Vagif
Samedoglu (azerbejdž. Vaqif Səmədoğlu 1939 - 2015) je izuzetna književna i
javna ličnost, narodni mpjesnik Azerbejdžana, scenarista i dramaturg. Odlikovanmje
Ordenima časti, slave, a 2014. godine i Ordenommnezavisnosti. Jedan od
najsjajnijih predstavnika generacije 60-ih, kultni pjesnik, reformator
azerbejdžanskog slobodnogm stiha. Bio je član parlamenta. Takođe je nominovan
za Nobelovu nagradu za književnost.
PTICE
POČINJU DA PJEVAJU PREKASNO
1.
U
ovoj bašti posle kiše
Miriše
na zemlju i travu,
između
ova dva bora
moj
otac bi mogao da sjedi danas.
Trebao
je biti
star
sedamdeset godina,
trebalo
je da bude starac
danas
moj
otac.
I
kroz obrazac
iglene
grane
sunce
kasnije
nježnim
svetlom
trebalo
bi da pada danas
na
lice moga oca.
Međutim,
postoji mnogo toga:
poslije
kiše ima vlažnog tla,
kroz
borove ima mlade trave
i
sunčeve svjetlosti –
zadirkujući
škakljivo,
samo
što danas ne pada
na
lice mog oca ...
2.
Sudbina
poput planine
ima
vrh bez snijega,
ni
na ovom vrhu
nema
pregršt snijega.
Oni
koji se drže
do
podnožja visoke sudbine,
su
žedni:
čitav
vijek ne kaplje, ni kap
ne
teče sa sjajnih visina ...
Ako,
ipak, tamo ima snijega -
ne
topi se.
3.
Svaki
put kad stavim cvijeće
na
šporetu, pod kojim je otac,
Kažem
sebi: makar samo sada
prikači
bolno srce
siročištu
grimiznih karanfila na kamenu,
kako
bi se srdito,smirilo
prolazeći
jednom ili dvaput
s
vlažnih dlanova kiše
u
žarke prste sunca ...
A
onda vjetrovi okreću ruke
pokupiće
ga po potrebi
i
rasuti ga po obližnjem grmlju i
ogradama
...
Čast
pisanja poezije o ovome,
neka
neprijatelju ostane kao nagrada.
4.
Ovo
pismo
Pročitao
sam i prečitao trideset puta ...
Dok
si to pisao,
bio
si živ i zdrav.
Ne,
možda, već loše ...
Ali
živ.
A
sada dolje, u crnini zemlje,
lagana
kosturna kost
ruka
koja je napisala ovo pismo postaje bijela,
A
sada ne znam
Neću
razumjeti;
kako
je napisano ovo pismo:
da
li je meso šake vodilo
tu
kosturnu kost,
ili
je kostur već usmjerio
toplo
meso prstiju?
Kako
ovo pismo pročitati
živim
očima,
ako
se ne opere crnom svjetlošću
tvoj
grob? ..
***
Voljena,
Kad
umrem
Hoćeš
li krišom plakati nada mnom?
U
čijoj zabiti
Puna
tuge
Hoće
li se pustiti suze iz tvojih očiju?
-
Savremena književnost Azerbejdžana -
84
Plači draga, plači
Draga
si mom srcu, plači.
A
ako je kuća puna gostiju,
Tiho
plači ispred vrata,
Doći
će noć,vidi nadstrešnicu
Sakrivajući
se ispod nje, gorko plači.
Ne
vjerujte praznim glasinama
Nema
smisla u njima,samo prazno zvono
Reci
mi, ovo je puno Vagifa,
Šteta,
umro je uzalud.
Draga,
kad umrem
I
oni će širiti krasnu glasinu,
Zli
neprijatelj će doći radujući se,
Plači,
sav sam u tebi, plači
Plači,
ti si moja poruka, plači.
Plakanje
prkosi smrti ...
***
I
opet
Probada
dušu
Ledeno
hladno
Riječi
promrzlih,
Hladan
izgled
Stakleni
osmjeh -
Smrt
je toplija od tebe.
***
Ne
kao pjesnik
Ali
kao sonet
Bi
potonuo ...
Sa
snom koji treba čitati
Potpuno
Neka
me se sjete
Napamet!
***
Između
Boga i Mora
Niko
Osim
galebova ...
***
Bože,
Pošalji
i meni ...
Evo
olovke i mastila
Evo
moje sudbine širom otvorene,
Ne
žuri,
Napiši,
Na
razmišljanje ...
0 Komentara