Laž u službi vlasti bliskih tabloida, društvenih mreža i vajber grupa orkestriranih četničkih hordi, koje bi da se, shodno sopstvenoj idelogiji, batinom obračunavaju sa neistomišljenicima, ipak na kraju svega pokazuje svu svoju nemoć.
Najnoviji atak na Tamaru Nikčević, poznatu crnogorsku novinarku koja istinom i isključivo istinom, a pritom u ovom ludom vremenu i hrabrošću koja plijeni, dovodi klerofašiste i negatore crnogorskih tradicionalnih vrijednosti do izbezumljenog bijesa, samo je još jedan dokaz bijede besprizornih fizionomija koji bi udarili na ženu, misleći valjda da je tako lakše i da su unaprijed odnijeli pobjedu. Ali, prevarili su se. Nijesu morali nikoga da konsultuju do sebe same, jer su upravo oni svjedoci koliko ih je puta Tamara porazila i ponizila im naume jasno i glasno. Valjda zbog toga oni nasrću kao bravi na crveno. Boje se konačnog poraza njihovog fašizma od Tamarinog antifašizma. A ona im poručuje da se nemaju više čega plašiti. Poraženi su ubjedljivo i snažno jer se civilizacijske tekovine ne mogu zamijeniti onim koje su njena suprotnost. Nikada!

Na Tamaru su ovoga puta udarili jeftinim lažima. Pod kodnim imenom ”Bunt Crna Gora” i ”Bunt je stanje duha” četnici su objavili informaciju da je poznata crnogorska novinarka u Beogradu i da tamo namjerava da kupi stan u neposrednoj blizini Hrama Svetog Save. Družina je ispisala još da je Tamara inače SPC nazvala „Okupatorskom“. A Tamara je u Podgorici i radi svoj posao. To i jeste problem koji ne da mira organizatorima ovog jada, lažovima i podmetačima. Jasno je da gledaju Gradsku TV i da im se ne sviđa ono što tamo slušaju. Ništa kao istina ne boli, naravno one koji su lažovi zadovijek.
Znajući kojoj se ciljnoj grupi obraćaju, autori ove gnusne laži, kako bi priču potkrijepili i učinili je vjerodostojnom, objavili su fotografiju na kojoj neka žena razgovara sa nekim muškarcem ispred neke zgrade. Nema veze što ona ne liči na Tamaru. One  kojima je namijenjena ova laž ne zanima mnogo ko je na fotografiji, niti što se jasno vidi da žena nema nikakve sličnosti sa Tamarom. Njima je dovoljno da piše da je to ona i da onda krenu u susret ka mogućim obračunima.
Cilj četnika-autora je upravo da izazove bijes onih za koje je ovo poziv na linč. Zbog toga se javljaju neposredno potom na komentarima ispod teksta i traže da im se dostavi Tamarina tačna adresa.

A što to znači, ne treba velika pamet. To je prijetnja zbog koje treba da reaguju institucije sistema. Ako su još u funkciji? Mora da se zaštiti Tamara i sve Tamare koje su ugrožene samo zato što profesionalno i odgovorno rade svoj posao. Vlada mora da razumije da se ovo radi zbog njihovog pasivnog odnosa prema neočetnicima na svim poljima. A to jednoga dana može žestoko da zaboli. Sve a ne samo one kojima je danas namijenjen linč.
Podsjetićemo, kad je novinar Vijesti slagao da je napadnut u Bijelom Polju od strane crnogorskih patriota, zagrmjela je Evropa. Ustali su u odbranu novinarstva istoga časa, objašnjavajući od kolike je važnosti sloboda medija i nedopustiv napad na novinare. I to treba tako. Samo za sve a ne za pojedince, ljubimce. Jer, i kad se ustanovilo   da je taj i takav slagao, ćutali su oni koji su digli dreku na Crnogorce.
Ćute i sada kada je Tamara na udaru.
Njoj, doduše, njihova pomoć nije potrebna, slobodan sam kazati. Ima Tamara sebe i to je muka. Golema.
Ali jeste zaštita države u kojoj živi i koja je dužna da joj omogući da obavlja svoj posao ne plašeći se od mogućih nasrtaja bijednika kojima je takvo ponašanje u zadatak dato.

Slavko Mandić