Što može na Jarinju, ne može na Cetinju
Za aktuelno.me
Piše: Slobodan L. Jovanović
Nekako si u vrijeme bivše vlasti morao da izvlačiš inspiraciju i teme za kolumne, dok je sa dolaskom nove vlasti najveći problem da ne odužiš. Vremena su takva da predug tekst odvraća od čitanja. Ljudi vole kratke forme. Čitanje je postalo opuč. A tema toliko da teško može stati u neke standardne okvire. Počev od amaterskog intervjua na etički i etnički očišćenom Javnom servisu sa Jovanom Mićovićem, koji je po stoti put pokazao da ispod mantije možeš da smjestiš svašta i da mantija sve pokriva, nevjerovatnog i šibicarskog javnog obraćanja Premijereja, po principu ko popije, popije, policijskog izvještaja sa protesta na Cetinju u kojem samo što nije planiran nuklearni napad na policiju, obezimenja i obezhimnenja reprezentacije Crne Gore, sa očitom namjerom da se reprezentativci oimene i ohimne sa imenom i himnom suśedne, „braCke“ zemlje, milijarde eura koje samo što nijesu ušle u Plevlja, kako ih zovu Zećani, tragikomičnih EPP nastupa Jakova Milatovića sa jeftinim manipulacijama statističkim podacima.
Zatim, telefonskog imenika kršenja Ustava od strane predśednika Crne Gore, još samo što nije planirao sa Mingom da ubije Dr. Zarkova, Flaš Gordona i Dejlu i ovlada Galaksijom svojim prisustvom na Cetinju, smjena po kulturnim institucijama po rješenjima Crkve Srbije, ekspertske četnikostrukcije vlade uz „principjelni“, mlohavi, blagonećkajući pristanak sve impotentnije Ure i još desetina nepodopština na radost maloumne Crne Gore što odumire mrski Montenegro!
Kao što me je davno pitala na ispitu profesorica na faksu, iz predmeta Kapital, što se provlači kao crvena linija kroz to Marksovo kapitalno djelo, tako se kroz sve gore nabrojane bestijalnosti provlači kao crvena linija obmana, laž, amoral, zavođenje za Goleš planinu neobrazovanog, polupismenog puka, koji pristaje na tretman davaoca vune, sa ushićenim hvalospjevima „uspjesima“ prevaranata. Samo tako nastavite profesore, kažu, valjda opčinjeni izobiljem koje im se svakodnevno uvećava.
Ne, neću se mnogo baviti komičnim „činjenicama koje se ne čuju od nečije buke“, obmanama da se dodatnim zaduženjem smanjio javni dug za 15%, ekonomskom logikom u kojoj se broji broj putnika, bez obzira na skrome prihode avio-kompanije, a ne profitabilnost i enormno gomilanje troškova, gomilom neutemeljenih hvalospjeva i najava investicija u sledećoj godini, tzv. „kad na vrbi rodi grožđe“, uspjeh protiv pandemije Coronom 19, itd. Najavljuje se najveći kapitalni budžet u istoriji svemira, a da ni Mandrak ne zna iz kojeg šešira će se obezbjediti novac? Ko sa đecom legne, mora ustati upišan. Iako mašu diplomama stranih fakulteta, od kojih su poneki izvikani, kao da su završili Vučićevu, naprednjačku akademiju, koja je izbacila takve veličine kao što je Pilja, Kebara, Langura i slični.
Neću se mnogo baviti ni izvještajem policije o događajim od 5. septembra, koji pokazuje da je tim ljudima obraz kao đon. Može se reći da se u tom izvještaju potkrala po koja istina. U načinu kojim postupa policija Crne Gore, kako zataškava očigledno kršenje Ustava, zakona, garantovanih ljudskih prava, bjesomučno proganja protivnike vlasti, patriote, patriotske auto-kolone, garantovane Ustavom i međunarodnim aktima slobode, toleriše nasilje velikosrpskih nacionalista, nošenje zastava tuđe zemlje, šaranje gradova bojama zastave tuđe zemlje, izdaju zemlje, ogleda se dubioznost strmoglavog degradiranja crnogorske države, njenih instritucija, poštovanja zakona i odnosa prema otadžbini!
Slušajući žešće hajlendere iz DF-a i starmale kreature iz SNP-a što su sve nadrobili i natovarili na leđa predśedniku Crne Gore samo zato što je bio prisutan na protestu protiv ustoličenja popa strane crkve i optužbe protiv Veselina Veljovića zbog gurkanja na protestu sa policijom, nešto što je imanentno svim protestima u normalnom svijetu i što se jedino kažnjava u „demokratijama“ kakva je u Bjelorusiji, čovjek mora da se zapita po kojim moralnim principima funkcionišu ti ljudi, koji su koliko juče vatrenim oružjem jurišali na staru zgradu vlade, napadali bubuljima policiju ispred Parlamenta, organizovali sa ruskim špijunima pokušaj obaranja vlade i ubistvo premijera…? Možda je i oprema koja je iznajmljena za 500 osoba, nepoznatog porijekla, korišćenih u nasilju policije na Cetinju 5. septembra, iz dokaza u postupku za oružani puč 2016-te godine? Baš bih volio da vidim tog sudiju Ustavnog suda koji će da pljune na sebe i na svoju diplomu i pristane da igra u vodvilju sadašnje vlasti i besmislici o kršenju Ustava od strane poredśednika, zbog legitimnog i legalnog prava na iskazivanje neslaganja sa jednim ponižavajućim za državu činom strane vjerske organizacije.
Kako Crna Gora sve više postaje teokratska država, u kojoj se vlada formira u crkvi, po popovskoj volji, na njeno čelo stavlja čovjek lišen svih preduslova za to mjesto, samo zato što je svetosavski bigot, sklon da poljubi ruku zadnjoj barabi sa mantijom i da klekne pred krstom, trobojkom i četničkim spomenikom, uz obavezni kiss, teško je zaobići gostovanje Jovana Mićovića na TV Svetigora, odnosno, tzv. Javnom servisu Crne Gore. A da sam u pravu za naziv, govori i to što je parlamentarni kanal Javnog servisa prenosio ustoličenje bivšeg pripadnika padobranskih jedinica na čelo budimljansko – nikšićke eparhije Crkve Srbije, na nevelikom skupu i uz obavezno prisustvo svetosavske vlade. Za nadati se da će se buduća zaśedanja parlamenta održavati u Hramu u Podgorici i da će Bečić odjenuti episkopsko ruho, sa obaveznom crvenom kravatom.
Iako je tzv. voditelj imao na desetine crkvenih primjera da dokaže nasilno počivšu autokefaliju CPC i Cetinjske mitropolije, on se namjerno latio Ustava Crne Gore iz 1905. i Ustava CPC iz 1904, misleći da time Jovanu nabacuje zicer. Tako je Johan tobože poentirao time što je tu autokefaliju proglasio oktroisanom od Nikole I Petrovića i kao necrkvenu, iako je svakom iole teološki obrazovanom čovjeku jasno da bi nekanonsko uzdizanje crkve u Crnoj Gori obavezno bilo praćeno anatemom Vaseljenske patrijaršije. Onako kako je anatemisana Srbija, Dušan Silni, Srpska crkva, nesuđeni „patrijarh“ Joanikije II, nesuđena Pećka „patrijaršija“ i čitav srpski narod. Za razliku od anateme koju je bačio Kalist I, Vaseljenski patrijarh, kralj Nikola je primljen od Fanara 1910. sa svim počastima!
Kako to tzv. voditelj ne prouči nijedan tekst, nijedan dokument koji je više puta objavljivan po crnogorskim medijima, u kojem se vidi da je Ruska crkva diptihom iz 1850. uvrstila CPC među autokefalne crkve, a SPC kao autonomnu u okviru Vaseljenske patrijaršije (što će reći nije imala autokefalnost), da u atinskoj sintagmi Vaseljenske patrijaršije iz 1855, CPC se nalazi među autokefalnim crkvama, da na stotinama izdanja pod okriljem crkava, uključujući i SPC, Nikodima Milaša i druge, enciklopedijama, CPC ima atribut autokefalne crkve. Protođakon Filip Radičević, dugogodišnji sekretar Mitropolije na Cetinju i kasnije član Sinoda CPC, u tekstu “Pravoslavna crkva u Crnoj Gori” piše: „Pravoslavna naša crkva kao avtokefalna, nezavisna je. Ona se kao takva svagda odnosi prema ruskome Sinodu, Carigradskoj i drugim patrijaršijama, kao i ostalim avtokefalnim crkvama. Sve avtokefalne pravoslavne priznajući nezavisnost Crnogorske crkve, svagda joj dostavljaju događaje koji se u pojedinim crkvama zbivaju, kao na pr. kad koji patrijarh ili mitropoli dolazi kao poglavica na upravu svoje crkve” (Prosvjeta, I, VI, Cetinje 1889).
Sam mitropolit SPC Dimitrije, budući prvi kanonski priznati patrijarh SPC, u ‘’Glasniku’’, službenom listu SPC, br . 1., g. I, od 14. oktobra 1920. g, piše: „Tako su uzdignute katedre na stupanj autokefalne arhiepiskopije u prestonim gradovima Atini za Crkvu u Kraljevini Grčkoj, u Beogradu za Crkvu u Kraljevini Srbiji, na Cetinju za Crkvu u Crnoj Gori, u Bukureštu za Rumuniju, u Sofiji za Bugarsku, a u Rusiji dignut je arhijerejski presto druge prestonice u Moskvi na stupanj patrijaršije“. Kako je to bilo OK pozivati se na 17. kanon IV Vaseljenskog sabora (Halkidiki) i 38. pravilo Tulskog sabora, kojim se, kako sam mitropolit Dimitrije Pavlović, budući patrijarh Beogradske patrijaršije, kaže da „razređenje crkvenih oblasti sledi razređenju državnom i građanskom“, kad je trebalo SPC da dobije autokefalnost 1879, nakon izborene nezavisnosti na Berlinskom kongresu 1878, ili, kada je nakon formiranja KSHS tražila da Vaseljenska patrijaršija prizna novu državnu realnost i kanonski prizna novu ujedinjenu SPC u granicama novostvorene kraljevine? A sada, kada je nova realnost i kad je Crna Gora povratila svoju nezavisnost, sada ne važe 17. kanon Halkidikijskog sabora i 38. Tulskog??? To se zove bruka i Beogradske patrijaršije i Vaseljenskog patrijarha, jer su pljunuli na crkvene kanone i priklonili se materijalističkom oportunizmu, političiranju i etnofiletizmu u crkvenim stvarima! Jedino je kanonski ispravno da Crkva u Crnoj Gori dobije status autokefalne Pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Nazivati crkve nacionalnim imenima je jeres i etnofiletizam, koji proizvodi stvaranje više pravoslavnih crkava u višenacionalnim sredinama!
Jeftine priče Porfirija Perića kako nije tačno da crkve ne mogu prelaziti granice država izgleda samo nijesu važile za SPC kada je bila dio Vaseljenske patrijaršije, niti imaju uporište u crkvenim kanonima. Jedino je tačno da se u crkvenim stvarima ne priznaje nasilno odvajanje, ali se i nekanonskim smatra opstrukcija i nepriznavanje kanonskog prava na samostalnost crkve! Pričine priče Jovana Mićovića, čovjeka skromnog teološkog i svjetovnog obrazovanja, kako neko ne razumije što je crkva, nego će nam on to objasniti, su presmiješne. Bolje da se i on i tzv. voditelj zapitaju kako to nikome nije bila sporna autokefalnost CPC dok je ona postojala, nego su se śetili tek 1933. da je potreban episkopat za autokefaliju i da je osporavaju iz pera plaćenog teologa, ruskog izbjeglice, Sergeja Trojickog??? I pazi sad, niko od svih patrijarha, crkvenih velikodstojnika, kanonista, nije imao problem sa autokefalnošću CPC u doba njenog kanonskog poretka, nego će Jovan Mićović, taj veliki teološki autoritet, da ih pospremi u … da ne kažem đe!
Rekoh ja da ću da odužim!
0 Komentara