Piše: Borislav Cimeša

Put duha je put borbe neprestane čiji je spomenik Crna Gora gnijezdo junačke slobode. Ova dimenzija doprinosi da je crnogorski pogled na svijet uzdignut do filozofskog sistema i nema ničeg zajedničkog sa bilo kojim drugim narodom. Uz Crnogorce samo antička Grčka na jugoistoku Evrope ima pogled na svijet uzdignut do filozofskog sistema.^[1]Ovaj Drljevićev duhovni horizont koji je ujedno temeljan u crnogorskom pogledu na svijet je fundament u njegovim analizama dijametralnih suprotnosti Crnogoraca i Srba, „Gorskog vijenca" i „Koštane", Njegoša i B. Stankovića. Uzvišenog njegoševskog i palog trgovačkog duha. Drljevićev analogon kantovskom vječnom miru i korespondiranje sa njim na Petrovdanskom saboru je dio političke taktike i strategije pokušaja obnove crnogorske nacionalne i državne slobode u kompleksnim okolnostima II svjetskog rata i crnogorske pozicioniranosti između dva belicistička imperijalizma.

Uz slobodu, čast i pravo heroiku i epos,uzvišeni i pali duh, kult smrti, Drljević se u sklopu crnogorsko- njegoševskog pogleda na svijet zadržava i na pojmovima ropstva, vremena i vječnosti. Robuju oni koji nemaju svojstva junaka tragedija niti spremnosti za to. Po Drljeviću vječnost pripada Bogu i božanstvu. Vječna je borba koju vodi Crna Gora. Vječno je junaštvo crnogorsko. Ono je „vječna zublja, vječne pomrčine, niti dogori, niti svjetlost gubi".[2]Vječne su vrijednosti slobode, pravde i časti. Vječna je Crna Gora. Država je božanstvo ali i najveće ljudsko djelo.[3]Teze o državi Drljević je crpio iz Sv.Augustina i njegove knjige ,,De civitate dei" i Platona. Vrijeme je za njega dinamičko. Nema ničega van istorije. Narodi su istorijske tvorevine.[4]Vrijeme gradi, vrijeme razgrađuje.[5]Ono uzdiže duhovni lik i mentalni sklop naroda ili ga koleba, šara i vodi padu. Crna Gora mora biti „gnijezdo junačke slobode" (uzvišeni duh) ili grob njene slave[6](pali duh). Sto vjekovi stvore, samo oni mogu razgraditi. Pred njima su nemoćne pretenzije jednoga dana[7]isto kao što je vrijeme zemno i robovi u njemu minorno pred vječnošću. Zato blago narodu koji ima vođu za daleke vjekove. I blago stoljeću koje je sjajem svoje žrtve za slobodu postalo svjetionik za sve buduće vjekove. Vođen Njegošem, Drljević crnogorski pogled na svijet zasniva na idejama. Kod Platona stvarnost je slika ideje. Njegoš slijedi Platonovo učenje o vječnim idejama. „Nebeski šator" ukrašen je idejama o čemu Njegoš pjeva pored ostalog i u 242 i 243. stihu „Luče mikrokozma". Materijalno je propadljivo. Drljević pristupa idejama kao osnovi crnogorskog pogleda na svijet. Ideje su fundament vjekovnog crnogorskog pogleda na svijet u sferi pravde i prava. Drljević konstituiše crnogorsku teoriju prava na idealizmu. U tom kontekstu crnogorski pogled na svijet karakteriše idealizam u pravu.

                                                              (Nastaviće se)