Piše: Dr Goran Sekulović

Podgorica (u) budućnosti. Sankt-Petersburg je ’’izmišljeni grad’’, rekao je Dostojevski. Kako da Podgorica ’’svakim danom sve više’’ napreduje ka ovom idealu? Kako da bude svoja, prepoznatljiva? Da bude grad, ali da ne liči ni na jedan drugi grad?

Podgorica kao glavni grad Crne Gore neposredno je upućena ka svijetu. Ona od njega neprestano uči, ali mora naučiti i da će svijet od nje učiti ako ima šta da nauči. To može biti naš osobeni pogled na svijet, spoj Istoka i Zapada, orijentalne mudrosti življenja i evropskog pragmatizma poslovanja. Već smo pravi evropski grad širokih buIevara i ulica, sa zgradama i višespratnicama u staklu i betonu đe su institucije od javnog i nacionalnog značaja koje projektuju najpoznatije arhitekte, a ugradićemo, ako već nijesmo, i potrebna ekološka postrojenja, sve što treba za prečišćavanje i prirodnih i otpadnih voda, odvajanje i reciklažu smeća... No, moramo imati i nešto svoje, prepoznatljive ćoškove i sokake, neki novi Rog Ćerića, Cvijetin brijeg, neku novu Tećiju, Kiš malu, Banju, Džan ulicu, u kojima automobili neće ’’progutati’’ ljude, pješačke oaze i bogaze, ’’staze, lica i predjele’’ i u novim betonskim naseljima da ne bi bila (samo) masovne spavaonice, već (i) mjesta sa šmekom i humanim licem okrenuta budućnosti.

Podgorica treba da sačuva i srce i dušu, da ostane grad kulturnih različitosti i najljubaznijih komšija, pozitivnih vibracija i dobrih bureka (nekadašnji turski ambasador: ’’U vezi bureka se dobro razumijemo’’), destinacija kvalitetnih umjetničkih programa, sa još niz in mjesta poput KIC-a ’’Budo Tomović’’, knjižare ’’Karver’’, ’’Art cafe’’-a i kultnih adresa kao zamjene nekadašnjeg bioskopa ’’Kultura’’ što su dakako Crnogorska kinoteka i Gradsko pozorište, sa svim modernim urbanim sadržajima, sportskim dvoranama i terenima, ali i grad u kojem se fudbal  igra i na ulicama, makar u Staroj i Mirkovoj varoši, ili u predgrađima, i makar neđeljom,..

Najveće bogatstvo i nedostižna prednost Podgorice su njeni ljudi. U budućnosti Podgoričani treba i dalje da očuvaju toplu i iskrenu interpersonalnu komunikaciju i ljudsku dimenziju, njeguju svoj kosmopolitizam, ali i osobeni govor, duh, šarm, humor, da budu gostoprimni, topli, srdačni i prijateljski raspoloženi prema svima koji pośećuju naš grad, da vaspitavaju i obrazujuju urbanog građanina koji se po ponašanju i kulturi u pozitivnom smislu prepoznaje kao podgoričanin, koji voli i čuva tradiciju grada, jer tako gradi i njegovu i svoju budućnost, i na djelu pokazuje urbanu kulturu i ljubav prema Podgorici, da što više optimalno i produktivno koriste svoj radni, intelektualni i kreativni potencijal, da postaju stručnjaci, biznismeni, inovatori, naučnici, umjetnici, sportisti evropskog ranga, da efikasno i na zadovoljavajući način ostvaruju sve svoje potrebe u svim društvenim oblastima, a posebno u zdravstvu, obrazovanju, lokalnoj upravi i administraciji, biznisu i preduzetništvu, komunalnim službama i javnom prevozu, kulturi..., da im život i dalje teče nenametljivo i lagano, da se širi bogata i raznovrsna, njima posebno omiljena, kafe scena, da se kao i do sada bezbjedno i bezbrižno kreću kasno noću,  i centrom, i predgrađima, i po Tološkoj šumi, Gorici, Ljuboviću, Zlatici..., da stanuju u, što je više moguće, objektima od zdravih, prirodnih materijala, da dobiju i nove, i zatvorene i otvorene, bazene, da oni sami udahnu novi život Duklji, Staroj varoši, Draču...

Poželimo da Podgorica brzo postane glavni grad još jedne članice EU sa novim ambasadama i konzulatima, jer je tako bliža svijetu i svijet njoj, a da ostane ’’bijela lica’’, čistog vazduha, rijeka, parkova, šuma i prirode i tako ih sačuva za buduće generacije, jedinstvenog plavog neba i neuporedive sunčeve svjetlosti, sigurna i mirna interkulturna zajednica života, dinamično, atraktivno, podsticajno, i u isto vrijeme lagodno i gotovo ušuškano, mjesto kvalitetne zabave i otmjenog noćnog provoda, đe može i da se ne spava, jer nikad nije dosadno, grad za kvalitetno življenje svih generacija, i đece, omladine, ali i odraslih, sredovječnih i starijih ljudi, da zadrži takmičarski, pobjednički, inovativni, šampionski i liderski duh, da širi ponudu dobrih turističkih usluga, hotela, međunarodnih restorana i trgovina, no i radnji sa lokalnim proizvodima i starih zanata, butika sa svjetskim brendovima ali i narodnim nošnjama svih ’’naših vjera i nacija’’, kulturne, duhovne i materijalne baštine, davnašnjih, vjekovnih i milenijumskih, veza grada sa okolinom i zaleđem, prirodom, svim svojim vjetrovima, ljudima – i brđanima, i primorcima, i ravničarcima, i jezerašima, i starośedeocima i novopridošlicama, da svi njegovi ’’džepovi’’, kvartovi i djelovi postanu integralni dio moderne i civilizacijske matrice grada, ali i mjesta sa posebnim mirisom i autentičnošću, modernog i tradicionalnog graditeljstva sa prepoznatljivom mediteranskom arhitekturom, bez daljnje bespravne gradnje i devastacije prostora, grad opuštanja, zabave, plesa i pozorišnih predstava na ulicama, postkulture šoping-molova sa novim bioskopskim salama i mogućnostima umjetničke prakse, grad koji će baštiniti Svjetske dane igre, knjige, mladih, žena, đece, ljudskih prava, sporta, stalno osavremenjavati svoje autohtone   festivale – DEUS, Podgoričko  kulturno ljeto, FIAT, Podgorički sajam knjiga..., obezbijediti  sve neophodne, i fizičke i socijalne, uslove za život licima sa hendikepom, omogućiti da i građani i turisti rekreativno i takmičarski masovno upražnjavaju razne sportove na rijekama i jezerima... Poželimo Podgorici još ljepše i bolje biblioteke, čitaonice, muzeje, koncertne i operske, baletske i muzičke dvorane, likovne prostore, džez klubove, tramvaj, zašto ne i metro, nove pješačke ulice, poput Hercegovačke, Njegoševe i Bokeške, sa starom arhitekturom i autentičnim i ambijentalnim duhom i dahom prošlosti...

Podgorica bi mogla, potpunim korišćenjem potencijala svog rječnog bogatstva, jer je grad na pet rijeka, da postane balkanska Venecija i da se nađe u trouglu koji čine još Amsterdam (sjeverna Venecija) i Sankt-Petersburg (ruska Venecija). Ona mora da se stalno evolutivno mijenja, jer je to uslov opstanka, da bude bolja, ljepša i izazovnija za življenje... Jer, grad iz kojeg se istog dana može stići do mora i okupati se,  posmatrati pelikane na jezeru, ribariti i voziti kanu na Morači, u smiraj dana skijati i posmatrati zalazak sunca na planinama, a naveče se naći na Trgu Nezavisnosti i zabaviti se u nekom od brojnih kafića, barova, diskoteka i noćnih klubova – takav grad ima budućnost.