Slavko Vukčević ima nekoliko ljubavi.

Priču smo naslovili: 4 segmenta jedne cjeline.

Prošlo je sedam mjeseci kako se nevoljno prihvatio da bude upravnik ulaza u

Ulici Mitra Bakića 92.To što je bilo nevoljno potpuno je razumljivo. Poput mnogih ulaza i ovaj je bio zapušten, a slobodnog vremena Slavko baš i nema. I nije sa nivoa funkcije gledao na probleme, već je zasukao rukave. Iako do tada nije znao što je struja, promijenio je osvjetljenje, tinjalicu je uzeo prvi put u ruke. Ugradio je novu sandučad, dao se u remont zapuštenog lifta, okrečio je ulaz i spratove koji su bili „kritični“. Ulaz je sada u pristojnom stanju. I komšije su osjetile da duvaju novi vjetrovi pa su prilično redovne u plaćanju. Slavko to radi iz ljubavi i ne uzima ono što ga mjesečno sleduje.

Po struci Slavko Vukčević je kuvar , radi u jednom elitnom podgoričkom hotelu. I na probleme koji budu na poslu gleda da to sve sredi kao u svojoj kući. Njegove kulinarske sposobnosti osim gostiju hotela osjetile su i komšije. Doktor Kemo, veliki gurman, ga „najviše“  voli kad iznese oval pred zgradu.

Slavko dio slobodnog vremena koristi da slika. Stan mu je pun slika. Nije

završio školu za to, ali oni koji poznaju tu vrstu umjetnosti kažu kao da ima

likovnu akademiju. Ponekad osjetim kod njega nervozu, kada ne može na vrijeme završit sliku.

Svakodnevno kad ima slobodno vrijeme obavezno vodi djecu u šetnju na

Ljubović, tako da zaokruži radni dan. Ne zaboravlja ni na rodjendane. Pa smo ga

„Uhvatili“ kako sa cvijećem u ruci nosi poklon ženi (Milici) za rodjendan.

Povod pisanja ovog teksta je kako bi jedan upravnik ulaza trebao da obavlja

svoj posao. Naravno bez ostalih segmenata cjelina ne bi bila potpuna.

Slavko, brate, odakle ti toliko energije i vremena.

Pripremio: B. Bućin