U fokusu

Ko vara (malo) bolje?

Jul 05, 2021 3 Komentara

(15 riječi)

Piše Goran Sekulović

 

Na političkoj pozornici Crne Gore – budimo precizni: u aktuelnoj vlasti, i najprecizniji: u parlamentarnoj većini – prisustvujemo ratu svih protiv sviju. Parlamentarna većina se urušila, podvojila i međusobno suprotstavila gotovo do istrebljenja. Po DF-u, a i ostatku koalicije ’’Za budućnost Crne Gore’’, Demokratska Crna Gora se udružila sa DPS-om da spriječi DF da uđe u Vladu a time i da rovari i izdaje srpsku Crnu Goru, (sve)srpstvo, Srbe i Srbiju!? Demokratska Crna Gora pak teško optužuje DF da se upravo on udružio sa DPS-om da ruši Vladu, i da ova dva politička tabora predstavljaju zapravo dva ekstremna nacional-šovinistička utvrđenja iz kojih se sije baražna vatra na ’’normalnu, mirnu, građansku, umjerenu’’ Crnu Goru!?   

 

Neko ko nije baš toliko upućen u crnogorske političke prilike, pomislio bi – poslije ovih i sličnih brojnih međusobno ’’ratnih’’ saopštenja djelova trenutne vlasti – na strahovito pozitivne, uspješne i široko rasprostranjene koalicione moći aktuelne opozicione DPS!? Kako bre oni tako velemajstorski i veličanstveno uspijevaju da se ’’srode’’ (makar ne po bliskosti programa već po, prije svega, svojim interesima) i da uspješno koaliciono razgovaraju i sarađuju u isto vrijeme sa tako sebi i inače suprotstavljenim a toliko, pokazalo se, i međusobom različitih partija?! Cinici bi rekli da su valjda i zbog toga 30 godina i bili na vlasti, a evo ona im se, sva je prilika, ponovo i smiješi!? No, prvih makar 6-7 godina u toj vlasti su im činili društvo i sadašnji visoki funkcioneri upravo iz vladajuće parlamentarne većine – konkretno i iz DF-a (posebno iz Demokratske narodne partije) i ostatka koalicije ’’Za budućnost Crne Gore (prije svega iz SNP-a), ali i iz Demokratske Crne Gore koja se pretežno kao podmladak i uz nešto starijeg kadra izdvojila iz  nekadašnjeg SNP-a.

 

Stvarnost je, međutim, potpuno suprotna. DPS je praktično, bez obzira na brojne slabosti koje su na to svakako itekako uticale, izgubila vlast zbog nedostatka upravo bliske programski i efikasne relevantne koalicione ’’dopune’’ i ’’produžene ruke’’. To je ponovo pokazano i na primjeru nedavnih nikšićkih izbora. No to nije jedino ’’čudo’’ iz ovih saopštenja, posebno iz onog Demokratske Crne Gore, jer sa DF-om je sve jasno i nema varakanja, oni su desno radikalno nacionalističko krilo koje načelno postoji u svakom drugom demokratskom društvu. No, sa demokratama je stvar posve drugačija, a i – opasnija!? Ne samo za Crnu Goru – izdržaće i sačekaće Crna Gora i provjeru njihove izdržljivosti i prave posvećenosti i lojalnosti Crnoj Gori!? – već prije svega za njih same, ali samim tim i izglednija i izazovnija i sa mogućim većim dobitkom i benefitom na duže staze i za njih i za demokratski crnogorski politički život u cjelini. Uostalom, ko ne ’’rizikuje’’ (tj. u ovom slučaju dosljedno sprovodi do sada samo verbalno busanje u građanska prsa!?) i ne dobija.

 

Jer, Demokrati su tek na pola puta, što se vidi iz svakog retka svakog njihovog saopštenja. Da bi krenuli još dalje u pravo i istinsko i sopstveno i vascijelo crnogorsko oslobođenje, oni se moraju u potpunosti udaljiti od DF-a, raskrstiti međusobnu saradnju u vlasti, a to znači prije svega ’’po dubini’’, ne samo na državnom nivou već i u svim opštinama đe imaju zajedničku vlast. Time bi istinski pokazali da su partija centra, umjerenosti, građanske opcije, te samim tim bi proširili prostor za građanske eventualne koalcione saradnje i sporazume, a u isti mah i sebi proširili i ojačali mogućnost za razvoj i još veći uticaj u simpatizerskom, biračkom i građanskom biću Crne Gore. Svakako, izgubili bi simpatizere i pripadnike ekstremnih srpskih nacionalista oko kojih sada biju bitku – kao i oko Amfilohijevog nasljeđa – sa DF-om, ali na to su valjda računali odmah u startu kada su se formirali. Ili, možda i nijesu?! Za razumjeti je ako su hćeli da prevedu u umjereni i konstruktivni građanski način mišljenja određeni broj prosrpskih političkih snaga i odvojiti ih od radikalizma. Ali oni sami još nijesu pokazali da su se oslobodili od upravo tog istog radikalizma i ekstremizma. Jer, nije dovoljno reći, tj. upitati DF glede Njegoša – ’’jeste li vi da dan Njegoševog rođenja bude praznik kulture u Crnoj Gori? Ili i Njegoša poštujete samo na riječima, kao nedavno što ste počivšeg Mitropolita Amfilohija? Milovog Vladike, kako ste ga zvali, sjećate se? Ako ipak jeste, podržite taj predlog, jer Njegoš nije ni naš ni vaš, on je emanacija višnje Promisli, što se vidi kroz njegovo besmrtno djelo kojim nas je sve zadužio više nego ijedan velikan u istoriji.’’

 

 

Koristiti Njegoša u dnevnopolitičke svrhe i time ga zloupotrebljavati za dobijanje izbornih glasova na ovaj način, a ne reći ništa protiv šovinističkih i nacionalističkih velikosrpskih klero-fašističkih interpretacija ne samo Njegoša već i Marka Miljanova i svetog crnogorskog pojma čojstva-crnogorske duhovne države koje su dominantne i u DF-u i u velikosrpskom biću i kao takve bile u negativnom središtu i posljednjeg rata na prostoru bivše SFRJ – zbog čega su uostalom i manjinski narodi i to s pravom već pokazali rezervu na ovaj predlog još ranije kada je njegov kreator bio DPS – pokazuje jedino hipokriziju, licemjerstvo, politikanstvo, demokratsku nezrelost i nedoraslost, ničim prikrivenu, potpuno otvorenu i krajnje ogoljelu manipulativnu i makijavelističku borbu za vlast Demokratske Crne Gore i nad vascijelim crnogorskim srpstvom i nad vascijelom srpskom Crnom Gorom, a nikako ne nad građanskom i multietničkom, iako Demokrate naravno uzaludno retorički pokušavaju da mimikrijom sakriju svoje – još uvijek važeće bez obzira na svu ovu verbalnu ekvilibristiku spram DF-a!? – stvarne, i nadaju se i realno ostvarive – političke ciljeve!?

 

Nije dovoljno oduprijeti se Vučiću u stilu da Crna Gora nikada nije bila podanička država, a u isto vrijeme i dalje omogućavati svom koalicionom partneru DF-u (što naravno podržava URA) da njegov predstavnik bude čelnik Odbora za ljudska prava u Skupštini koji ne priznaje Crnogorsku pravoslavnu crkvu kao istorijskog i duhovnog stožera Crnogoraca i slobodne Crne Gore, kao ni crnogorski narod- naciju, tj. Crnogorce kao maticu crnogorske nezavisne, istorijski dokazane i međunarodno priznate države, zatim u isto vrijeme vršiti vlast sa funkcionerima tog istog DF-a po opštinama po principu meni jedna najznačajnija funkcija, tebi druga,a u međuvremenu to što međusobom se otpisujemo kako (sva je prilika jedino) znamo i umijemo, to je samo za glumljenje i igranje demokratijom. Sve što su napisali demokrate DF-u u posljednjim saopštenjima, slobodno bi mogao taj isti DF njima samima da otpiše. Jer, i demokrate i DF su   ’’pravi kosovski osvetnici, nema šta’’, takođe i ’’pravi’’ zaštitnici ćirilice, i jedni i drugi bi zaista morali znati i ’’da se politika ne može graditi na blefiranju, lažima, destrukciji i skandalima’’ i ’’da ne vrijeđaju toliko inteligenciju i čast ovog naroda’’ i da ’’nije ovaj narod lud, muka ga je naučila da razlikuje istinu od laži’’, pa će lako viđeti da se od silnih obećanja o svekolikoj slobodi od 30 avgusta prošle godine malo toga što obistinilo. Naravno, nije ni do tada bilo sve med i mlijeko, daleko od toga, ali ono što demokrate poručuju DF-u trebalo bi prvo da realizuju u okviru njihove zajedničke još uvijek koalicione vlasti, ako ih je Njegoš naučio ičemu a oni vele da jeste – Al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija.

 

Dakle, bilo bi uistinu blagotvorno i za njih same i za ukupan politički život Crne Gore da demokrate počnu preuređenje koalicione vlasti i rasporeda političkih vladajućih kadrova iz parlamentarne  većine po dubini, u okviru čega će se odreći svih onih koji negiraju ono bez čega nema Crne Gore, a to su Crnogorci i njihova nacionalna i građanska i vjerska i jezička i svaka druga prava. Jedino će tako moći, drugari – da upotrijebimo sintagmu koju demokrate upućuju DF-u!? Ako toga budu svjesni – uz dosljednu i stvarnu a ne opet samo retorički najavljivanu i obećavanu borbu protiv siromaštva, nepravičnosti, nepotizma, korupcije, pljačke i organizovanog kriminala – demokrate imaju budućnost da se u kontinuitetu i na stabilan način nađu u jednom prostoru većinske građanske, sekularne, državotvorne, u isto vrijeme dakako i multinacionalne i multivjerske Crne Gore, koja je, srećom, mnogo šira i od njihovih i od aspiracija i snaga svih ostalih građanskih političkih snaga, pa i onih DPS-a. Jer, niko, nijedna stranka ni pojedinac, nemaju tapiju na Crnu Goru, njenu slobodu, nezavisnost, naciju, državu – niko – bez obzira na njihov doprinos upravo ovim vrijednostima.

 

Malo više skromnosti i djela, realnosti i istinoljubivosti ne bi bilo demokratama naodmet, pa onda ne bi poglavito u javnosti bili, kako oni ističu, ni velikosrbi ni antisrbi, već sve više uspješni, poštovani, odgovorni i lojalni političari državi Crnoj Gori i njenoj demokratskoj javnosti. Do tada zaludu su sva saopštenja ne samo pojedinačna Demokrata i URE, kao i Vlade koja takođe kao dio ovog ’’svetog trojstva’’ (da ostanemo u okvirima apostolskog, božjeg jezika, što bi rekao naš premijer – mada po naklonosti i aktivnosti, uspjehu i rezultatima prije pretendent na neko visoko svešteno zvanje!?) pokušava da se predstavi tobože kao građanska tampon zona između ekstremističkih snaga (zvati komite kao dio lojalnih crnogorskih rodoljuba šovinistima i ekstremnom opcijom, teška je ne samo zabluda već i opasno podmetanje i licemjerstvo koje zapravo govori o upravo radikalizmu i ektremizmu onih koji to zagovaraju čime na djelu pokazuju da su još uvijek daleko od građanske opcije!?), već i zajednička saopštenja i izjave tri još uvijek nominalno ista čovjeka koja su i potpisala onaj sporazum o poštovanju međunarodnih obaveza odmah poslije izbora 30. avgusta prošle godine i koji nedavno poručiše da ’’aktuelna Vlada uživa punu podršku potpisnika ovog saopštenja’’!?, iako je podržava samo 14 poslanika!? Jer, zapitajmo se: što je do sada zaista učinjeno od ove četiri teme: ekonomski razvoj, pridruživanje države Evropskoj uniji, borba protiv korupcije, organizovanog kriminala i reforma izbornog zakonodavstva, na koje bi trebalo da buduće djelovanje Vlade bude usmjereno, kako vele Zdravko Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović?!

 

Rezultati Vlade su tako i toliko slabi da čak i Bečić govori da eto bi trebalo da se izvrše neke korekcije kao recimo da se od jednog glomaznog ministarstva nauke, prosvjete, kulture i sporta, stvori još (po)neko!? Iako je kaže još odmah poslije 30. avgusta bio proiv formiranja tzv. ekspertske Vlade, to danas, pred neminovšću skorašnjih vanrednih parlamentarnih izbora, ne znači praktično više ništa. I ono što Demokrate poručuju DF-u na kraju – ’’Sve ste vi to lijepo smislili i dogovorili, ali neće moći, gospodo. Džaba vam novci, moji sinovci’’ (pjesma Đorđa Balaševića iz koje su demokrate izvukle ovaj stih ima i nastavak: ’’Ja ipak varam malo bolje’’, što se demokratama u odnosu na DF zaista mora priznati!? – mogu slobodno i sa potpuno čistom savješću danas (sa učincima aktuelne Vlade pred sobom) svi slobodni građani Crne Gore (na koje se tako zdušno pozivaju i demokrate i DF, osim premijera koji u monarhističko-dinastičkom maniru više voli da im tepa kao njegov, tj. ’’moj narod’’!?) poručiti svima njima – zajedno naravno i dakako sa URO-m! – jer nije sloboda držanje govora o slobodi „Velika prevaro naroda Crne Gore“.