Istorija

Crnogorski četnici tokom Pete neprijateljske ofanzive: "Junački" otpor okupatoru

(15 riječi)

Piše: mr Jadranka Selhanović

Operacija „Švarc“ ili Peta neprijateljska ofanziva, bila je  udružena operacija sila osovine u kojoj je učestvovalo 126.000 neprijateljskih vojnika. Glavni cilj njemačkih okupacionih snaga bio je da se osigura zaleđe jadranske obale, jer je prijetila opasnost od iskrcavanja savezničnih snaga na Jadranu. Plan operacije bio je da se uništi  glavnina partizanskih snaga sa Vrhovnim štabom NOVJ, koji se tada  nalazio  u Durmitorskom kraju,  i da se razoružaju pripadnici četničkog pokreta koji su još uvijek imali savezničku podršku.

Operacija  „Švarc“ otpočela je 15. maja i trajala do 16. juna 1943. godine. Ovu neprijateljsku ofanzivu obilježila je čuvena bitka na Sutjesci.  Herojska, nadčovječanska borba partizana, koji su se našli u obruču višestruko nadmoćnijeg neprijatelja,  zadivila je i samog komandanta njemačkih trupa. O tome svjedoči izvještaj koji je njemački komandant, u vrijeme trajanja operacije, uputio njemačkoj vrhovnoj komandi.

... „komunističke snage pod Titovom komandom odlično organizovane i vješto vođene, rasplažu borbenim moralom koji izaziva čuđenje“.

Početak opercije „Švarc“ obilježilo je i razoružavanje četnika od strane Njemaca. Ovaj događaj, među istoričarima revizionistima često se koristi kao navodno dokazivanje četničkog antifašističkog djelovnja. Naime, razoružavanje četnika od strane Njemaca,  nastoje  tumačiti kao negiranje četničke kolaboracije sa okupatorom. Ustvari, revizionisti pokušavaju prisilno „zaboraviti“ sva predhodna četnička „činjenja“. A nadasve partizansku herojsku borbu za ranjenike-Bitku na Neretvi, u kojoj su se četnici, samo par mjeseci ranije, zdušno borili na strani neprijateljskih fašističkih snaga i doživjeli veliki poraz.     

Plan o razoružavanju četnika u Petoj neprijateljskoj ofanzivi bilo je izvršavanje  Hitlerove naredbe da  svaka naoružana formacija na  Balkanu bude uništena. Njemačko sprovođenje ove Firerove odluke, na što ukazuju neki dokumenti,  iznenadilo je italijanske okupacione snage.  U to vrijeme glavnina četničkih jedinica sa prostora Crne Gore, nalazila se u Kolašinskom srezu.  Njemačka vojska  ušla je u Kolašin 14. maja 1943. godine, koji je već godinu dana bio pod upravom četničkog vojvode Pavla Đurišića. Razoružavanju Đurišićevih  četnika od strane Njemaca, usprotivile su se italijanske okupacine vlasti, braneći vojvodu i njegove jurišnike  kao vjerne saradnike, dokazane u borbama protiv partizana.

No, kako je teklo razoružavanje četnika i što se sve  dešavalo tih dana u kolašinskom kraju,  detaljno u podužem izvještaju, opisuje četnički poručnik Mirko Kuklić, član komandnog sastava Limsko-sandzačkih četničkih odreda. Razočaran, kako navodi, bijednim držanjem četinika, Kuklić je, kao neposredni učesnik kolašinskog događaja, uputio izvještaj  10. juna 1943. godine, đeneralu Draži Mihailoviću.

Kuklić u izvještaju  navodi da su njemačke oklopne jedinice  ušle u Kolašin 14. maja 1943. godine i da je  njihovim ulaskom  u grad  nastala opšta panika.  Na poziv Njemaca četnici su bez otpora i bez opaljenog metka predavali oružje,  a predalo se i nekoliko četničkih komandanata, dok je vojvoda Đurišić utoćište i zaštitu potražio bjekstvom kod Italijana. Poručnik Kuklić, navodi  da je njemačka blic-racija izazvala nevjerovatan strah, koji se graničio sa ludilom, tako da su, kako kaže, četnici međusobno gurali jedan drugog u nepriliku samo da bi spasili sebe.

Slične scene Kuklic opisuje i prilikom odvođenja kolene  četnika prema Mateševu,  kojoj su Njemci pridružili i zarobljene partizane iz Četničkog kolašinskog zatvora. Za razliku od četnika, grupa partizanskih zarobljenika se prvom ukazanom prilikom  odlučila  na bjekstvo. Devetorica su uspjela da pobjegnu, dok su njih 16 ubijeni. Kuklić u pismu detaljno opisuje i dvodnevno držanje četničkih oficira i vojnika u logoru na Mateševu.

On navodi da se kod mnogih javlja „bijedan i smješan izraz težnje za spasom pa bilo pod kakavim bijednim uslovom i bilo na čiju štetu“, konsatujući da takvo držanje imaju skoro svi. Oni kojima se pružila prilika za bjekstvom, ne bježe iz straha, već se pravdaju, kakao kaže Kuklić, navodnom odanošću vojvodi Pavlu. Kuklić izvještava Mihailovića i o aktivnostima koje je preduzeo nakon izlaska iz logora. Obavještava ga  o pokušajima ponovnog organizovanja četnika, o susretu sa četničkim komandantom Đorđem Lašićem, dostavlja kadrovski prijedlog za  formiranje novih Limsko-sandzačkih četničkih odbora.......  

Izvještaj četničkog poručnika Mirka Kuklića o „Kolašinskom udaru“ koji je 10. juna 1943. godine uputio đeneralu Draži Mihailoviću,  objavljujemo integralno, a možete ga pročitati na našoj platformi Identitetski istraživački centar.



0 Komentara

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.