HADŽI LJAJČI DECENIJE POSVEĆENE OBRAZOVANJU

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Rožaje
grad ka kome si i preko koga su vodili brojni karavanski, trgovački ali i
životni putevi njegovih žitelja u sebi je uvjek nosio onaj duh multikulture
koji su zajedno tkali Bošnjaci, Albanci, Crnogorci i drugi koji su živjeli na
ovim prostorima. Dacići (alb. Daciqe) je naselje u opštini Rožaje, u kom radi
jedan od najznačajnih prosvjetara ovog kraja Hadži Ljajči (alb. Haxhi Lajçi). Hadži
Ljajči(alb. Haxhi Lajçi)rođen je 1960. godine u Kaluđerskom Lazu (Husaj),
opština Rožaje Crna Gora. U Dacićima je završio sa odličnim uspjehom četiri
razreda školske 1968. godine (prva generacija učenika na albanskom
jeziku).Filološki fakultet, odsjek za Albanski jezik i književnost završio je u
Prištini.
Čitav
svoj radni vijek ovaj neumorni neimar je posvetio svom rodnom kraju u želji da
sačuva malu albanski zajednicu na sjeveru Crne Gore i da kroz sami sistem
obrazovanja djeca postignu što bolje i kvalitetnije obrazovanje. Punu podršku
je imao i u drugim kolegama prosvjetnim radnicima iz svog rodnog kraja.
Plemenita misija njegovih napora i zalaganja isprepletana je uvjek životnim sudbinama i stazama koje nas često
preko trnja vode do uspjeha. Svojim neumornim zalaganjem se trudi da razvije
što bolju saradnju kako sa lokalnom zajednicom tako i sa školama u okruženju i
regionu. Tako da nema dana da Hadži Ljajči (alb. Haxhi Lajçi) nije koristio
priliku da na najljepši način doprinese šoroj društvenoj zajednici. Tokom svog
mandata kao direktor OŠ u Dacićima uspio je da sa Ministarstvom prosvjete,
brojnom dijasporom ali i sa drugim odgovornim institucijama, pojedincama i
ustanovama obogati i osavremeni rad njegove škole. Najviše njegovim zalaganjem
ali i drugih kolega uspio je da obogati i osavremeni biblioteku pored toga treba
istaći da je veliki broj donatora između njih posebno izdvajamo nekoliko
humanih ljudi kao što su: Azem Lajçi – svake godine donira novogodišnje poklone
za učenike, Šefćet (Sheki) Daci – podržava
svaku aktivnost i objavljuje u inostransvu preko svoje stranice pod
naslovom „Ta ndihmojmë shkollën shqipe „Dacaj“, Xhevdet Muriqi, Maxhun Smajl,
Selim Hoti i drugi – Njemačka, Selim Daci, Halil Daci, Naser Vuçetaj –
Švajcarska, Ramiz Mujaj, Florin Krasniqi –Amerika. Humanitarne organizacije kao
što su „MIQT“ – Herbert Pubans i Ahmet Ibrahimaj – Njemačka koji je donira za
kabinet informatike, tako i u svim učionicama obezbijedio računare, Shoqata
shqiptare “Sali Qekaj“ koju vodi Oman Ferizi, Shoqata „Besa“ – predsjednik
Rexhep Nikçi. Ja kao direktor škole, učenici, roditelji i svi zaposlenieni u
školi smo zahvalni svima koji na bilo koji način ulažu napore da ova škola i
njeni đaci imaju dobre uslove za normalan rad.
Važno je napomenuti da je 15. maja 2020.
godine postradala OŠ u Dacićima i od tada traje neumorna borba Hadži Ljajčii
(alb. Haxhi Lajçi) da se izgradi nova škola kako bi albanska zajednica u
Rožajama nastavila svoj prosvjetno-obrazovni rad. Njegovi učenici postali su po
svojim rezultatima prepoznati u državi ali i u širem regionu. Prosvjetna
tradicija koja je u Dacićima i okolini jako izražena kroz dugu bogatu ali i
lijepu istoriju ovog kraja odražava se i na ove mlade učenike koji su kasnije u
različitim oblastima postali poznati i cijenjeni i van granica Crne Gore.
Albasnki jezik kao stub njihovog obrazovanja ali i identiteta predstavlja
doprinos u široj društvenoj sferi. Hadži Ljajči (alb. Haxhi Lajçi) se trudi da
im prenese ljubav prema rodnom kraju i da ga nikada ne zaborave pa ponekad ako
ih i životni putevi i staze odvedu na druge strane svijeta da se vrate tamo đe
su prvi put otvorili svoje oči i naučili prva slova. I danas kada je prešao
šestu deceniju života Hadži Ljajči (alb. Haxhi Lajçi) poziva mlade da se vrate
svom rodnom kraju da sačuvaju ognjišta svojih predaka, da pokrenu svoje poslove u opštini Rožaje,
Hajla, Štedim Rusolija i druga atraktivna ali i nedirnuta mjesta prirode
predstavljaju dragulj koji treba na pravi način iskoristiti i valorizovati.
Uložio je
i posvetio je svloj život malenoj ali nadasve časnoj zajednici Albanaca u
Dacićima, njegoiva vizija moderne i svaremene škole je da prati savremene
trendove u razvoju prosvjetnog i obrazovnog sistema. Učionica treba da je uvjek
otvorena za stručne kadrove kako one sa bogatim iskustvom tako i one mlađe koji
su spremni da se posvete jednom od najljepših i najhumanjih poziva a to je
poziv prosvjetnog radnika. Moderna i opremljena škola je ono što treba za
budućnost u Dcićima a energiju da se to ostvari daje sam Hadži Ljajči (alb.
Haxhi Lajçi), Ova škola treba da postane moderni centar obrazovanja
vaspitno-kulturnog razvoja učenika u izgrađivanju njihovih ličnosti. Osnovni
principi su podsticanje ličnog razvoja učenika i nastavnika. Osnovna težnja moderne
škole je razvijanje savremenih procesa usvajanja znanja, podsticanje
kreativnosti kod učenika i nastavnika i stvaranje ličnosti sposobnih za timski
rad, sa razvijenim socijanim vještinama i svješću o pravima i obavezama.
Dok sam
pisao ovaj tekst oHadži Ljajči (alb. Haxhi Lajçi) sjetio sam se starogrčkog
esejiste biografa Plutarha koji je
najpoznatiji po djelu ,,Uporedni životopisi”, gde daje niz biografija slavnih
Grka i Rimljana. Nije ga zanimalo pisanje istorije nego uticaj karaktera na
život ljudi. Izvršio je ogroman uticaj na svjetsku književnost. Istraživajući
živote značajnih ljudi došao je do zaključka da: „Um nije sud koji treba da
se ispuni nego vatra koja treba da se rasplamsa.“ Tu vatru obrazovanja i
učenja rasplamsao je Hadži Ljaci (alb. Haxhi Lajçi) čije decenije rada
posvećenosti i ljubavi prema najmlađim generacijama predstavljaju jedan od
najljepših i najpredanjih primjera u obrazovnom sistemu Crne Gore. Moje
poštovanje prema ovom velikom i neumornom prosvetaru iskazano je ovim tekstom kao
znak podrške svim Albancima u Crnoj Gori u obrazovnom sistemu: ,,Samo veliki
ljudi mogu da čine velika djela” i da kroz razvijanje multikulture budu
temelje one ljepše hrabrije i časnije građanske Crne Gore koja pripada svima
nama.
0 Komentara