Škrinja

Dr Goran Sekulović

Istorija crnogorske filozofije (VI)

Maj 29, 2021 4 Komentara

(15 riječi)

II tom        

 

Uvodne napomene (VI)

 

Razvoj crnogorske filozofije od strane crnogorskih autora i u Crnoj Gori i van nje, i to kako u bivšoj Jugoslaviji, tako djelimično i u drugim zemljama, naročito je u XX-om vijeku dobio na intenzitetu, obimu, kvalitetu, mnogostranosti i otvorenosti, što sve uključuje veliki broj autora, djela, tema i motiva, filozofskih pravaca, škola, učenja, interpretacija i opredjeljenja.  Kad se kaže crnogorskih autora, nikako se ne misli na isključivu etničku/narodnosnu/nacionalnu njihovu odrednicu, već na nesumnjivu multikulturalnost/interkulturalnost, tj. multietničnost, multikonfesionalnost i višejezičnost modernog pojma crnogorstva koji se kao takav stvara i razvija skoro 150 godina (a priprema i postupno uobličava u viševjekovnom rasponu sve tamo od samog dolaska prvih slovenskih doseljenika na tlu nekadašnje Duklje i stapanja sa zatečenim romaniziranim Ilirima)[1] – od (i) punog i zvaničnog međunarodnog priznanja suverene crnogorske države 1878.g. i njenog prerastanja u multikulturalno društvo, a osobito nakon Drugog svjetskog rata. Bez obzira na sve državne i društvene turbulencije i ukidanja/stvaranja starih/novih država, te etnički i vjerski vrlo heterogenih strujanja na kraju XX-og i početkom XX-og vijeka, savremeni crnogorski supstrat obuhvata u sebi, što se tiče dominantnih monoteističkih religija, ne samo pravoslavno, već i katoličko i islamsko biće, ali i sva druga vjerska ’’manjinska’’ ubjeđenja i pripadništva, kao naravno i ateizam, agnosticizam, a prije svega i iznad svega građanski habitus kao takav budući da je suverena i nezavisna, međunarodno priznata država Crna Gora ustavno definisana ne kao nacionalna, već kao građanska država. U ovom smislu crnogorski filozofski pogled na svijet, njihovo istorijsko, nacionalno i državno vjeruju, crnogorski književni jezički standard, danas baštine, dijele, koriste, primjenjuju i smatraju i doživljavaju kao najunutarnjiju i najintimniju vlastitost ne samo građani koji pripadaju pravoslavnom, već i katoličkom i islamskom korpusu, a iskazuju se nacionalno kao Crnogorci, Srbi, Hrvati, Muslimani, Albanci, Bošnjaci...    

Iako je bavljenje mnogim svjetski poznatim filozofima i njihovim djelima od strane savremenih crnogorskih filozofa, dakako, veliki i neupitni znak vitalnosti, prisutnosti, snage i prepoznatljivosti crnogorske filozofije, te njenog nesumnjivog doprinosa kao takve djelatne duhovnosti širim regionalnim i evropskim filozofskim tokovima, ipak smatram da je jedan takav pravi doprinos i prilog moguć i stvaran – ma koliki u svjetskim razmjerama bio s obzirom na veličinu i ukupne mogućnosti crnogorske populacije i njegove matične nacionalne države – odsudno sa kontinuiranim bavljenjem i savremenim interpretacijama različitih tema i sadržaja vlastitog, originalnog, autentičnog, crnogorskog filozofskog pogleda na svijet. I nije samo riječ o tzv. ’’profesionalnim’’ ili ’’oficijelnim’’ autorima i filozofima/misliocima/teoretičarima ex katedra, tj. ’’u užem smislu’’ njihovog isključivo i namjenski filozofskog obrazovanja/pisanja/djelatništva/pripadanja.

                                         (Nastaviće se)