U fokusu

PUTUJ, EVROPO

ET(N)IČKO ČIŠĆENjE

Maj 11, 2021 3 Komentara

(15 riječi)

Piše: Goran Sekulović

U Crnoj Gori i oko nje u posljednje vrijeme se dešavaju mnogi ”skladni”, u biti kompatibilni, u svakom slučaju nimalo slučajni događaji i procesi. Ministar  pravde i ljudskih i manjinskih prava! u Vladi Crne Gore, ne samo da negira genocid u Srebrenici, već ne želi ni da podnese ostavku i tako ”olakša” svom premijeru koji je pod međunarodnim pritiskom zatražio njegovo razrješenje. Sam ministar je rekao da su mu svi iz Vlade i parlamentarne većine čestitali na stavu o Srebrenici, svi osim valjda iz URE, koja kaže da će podržati njegovu smjenu.

Gotovo u isto vrijeme regionom i Evropom kruži neslužbeni dokument, tzv. ”non pejper”, kojega se svi ”odriču” i po kome su poželjne promjene granica na zapadnom Balkanu, radi ostvarenja velikodržavnih ambicija – velike Srbije, velike Hrvatske i velike Albanije. Time bi se, kažu njihovi ”neimenovani” nosioci, ”završili” – zapravo ponovo započeli! – megalomanski nacionalistički  procesi i u suštini fašistički poduhvati koji su i doveli do rata devedesetih godina XX vijeka na tlu bivše SFRJ. Zdušnu, otvorenu i orkestriranu podršku tome najviše daje vlast u Srbiji, koja na sva zvona propagira da je konačno došlo vrijeme da svi Srbi žive u jednoj državi-zemlji, u, kako vele, ”srpskom svetu”, čime bi se po njima konačno riješilo srpsko nacionalno pitanje. O nacionalnim i građanskim, ljudskim i manjinskim pravima drugih naroda, naravno, oni ne vode računa, baš kao ni ratnih devedesetih. I jeste da je, ipak, teško očekivati da ratna razaranja danas mogu da budu slična onima devedesetih, ali je slijed događaja i procesa do(i)sta sličan. I zlokoban dakako. Pa i da nije tako, samo podsjećanje na genocid u Srebrenici i njegovo aktuelno negiranje od strane jednog ministra pravde, dovoljno je da se zapitamo kuda idemo kao region i kao ljudi?!      

Za zabrinutost, dakle, ima puno razloga. Dovoljno je znati i da je samo par dana prije predloga za opoziv ministra  pravde i ljudskih i manjinskih prava, premijer izjavio da svaka rekonstrukcija ‘’crnogorske’’ Vlade dolazi u obzir, ali da je uslov da svaki dosadašnji ministar ostane u njoj! Pokazalo se i na ovom primjeru kao i na trojnom potpisivanju akta o preuzimanju i poštovanju svih temeljnih principa međunarodnog položaja i spoljne politike Crne Gore odmah nakon izbora 30. avgusta lani – kolika je premijerova i svih drugih konstituenata nove vlasti! iskrena posvećenost evropskoj, sekularnoj, građanskoj, antifašističkoj i demokratskoj politici. Za mimikriju uostalom i nema nikakve potrebe – to su na posljednjoj sjednici Skupštine premijeru jasno i glasno! i saopštili iz Demokratskog fronta, najjače grupacije u koaliciji na čijem je čelu bio upravo premijer. Elem, ono što je rekao ministar pravde misle, kažu u DF-u, svi u koaliciji za ”Budućnost Crne Gore” ali i većina javnosti i glasača u Crnoj Gori! Dakle, nema sumnje, zvono za uzbunu se (još jednom) ponovo oglasilo. Jer, znamo nažalost odavno – od etičkog do etničkog čišćenja samo je jedan mali korak. Svuda gdje je prisutna etička očišćenost, etička praznina, prazno polje savjesti naše, svuda tamo je pripremljeno i priprema se, in nuce, i etničko čišćenje.

Da, o moralu i pristojnosti, uljuđenosti i čojstvu je riječ! Ili, kako to ovih dana reče profesor na Institutu za spoljnu politiku “Džon Hopkins” univerziteta u Vašingtonu dr Majkl  Halcel: ”Prvi put u istoriji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država je osoba koja dobro poznaje Balkan. Predsjednik Bajden, kao i svi drugi pristojni ljudi, bio je zgrožen genocidom u Srebrenici 1995. Siguran sam da on neće sarađivati sa vladom koja u svom kabinetu ima člana koji poriče genocid u Srebrenici.”  

Oni koji nepodnošljivom lakoćom javno negiraju ili pak relativizuju srebrenički genocid, odnosno, odbijaju od sebe i u sebi svaku moralnu osjetljivost i empatiju povodom takvih i sličnih masovnih zločina, ali i povodom potrebe i neophodnosti uključenja u državne institucije i javni život, tj. priznanja, poštovanja i afirmacije crnogorske, albanske, muslimanske, bošnjačke, hrvatske nacije u njihovom punom autentičnom kapacitetu, što uključuje sve njihove habituse od politike do vjere, ne čine ništa drugo nego pripremaju teren za buduća, stara-nova etnička čišćenja, moralna i ljudska posrnuća i sveopšte tragedije, čisteći politički i ukupni društveni život od etike i morala kako u mislima tako i na djelu. I ako je svakako ne mali broj slabosti i propusta stare vlasti učinio da na vlast dođu upravo takve fašistoidne strukture, ne manja je odgovornost i međunarodne zajednice, EU i Amerike, jer u posljednje vrijeme umnogome kao da su digli ruke od Balkana, prepuštajući ga tako nacionalistima i drugim jakim političkim igračima u svijetu.

I EU i Amerika, kao i sadašnja opozicija u zemlji, morali bi da pruže podršku svim snagama koje se bore protiv povampirenja nacional-šovinizma i fašizma. Treba pomoći svaki otpor fašistoidnim tendencijama i pokušajima prekrajanja državnih granica na Balkanu kao uvodu za novi rat. Ohrabruju inicijative patriotskih građanskih crnogorskih snaga, kao što su okupljanja građana-rodoljuba na čelu sa komitskim savezom na Bogetićima, autokolone i slične akcije.

Crnogorske patriote svih vjera i nacija poručuju odlučno i bespoštedno: stop fašizmu! U njihovoj poruci je šansa i za etičku i građansku, ljudsku i čojstvenu obnovu Crne Gore. Jer, u biću svakog zločina je duhovno i moralno samosakaćenje. U situaciji kada savjest ne postoji, kada je uništena, imate praksu da ćete uvijek naći nekoga ko će opravdati – u ime samo naoko i ”ambalažom” različitih, ali u biti totalitarnih ili kako bi rekao Danilo Kiš, tzv. ”viših ciljeva” – prihvatiti ili imati “objektivno” razumijevanje, potpuno ili djelimično, za stavove i ponašanja bez obzira koliko oni bili pogrešni, neistiniti, manipulativni, neljudski, nemoralni. Jednom riječju, takvi da se od njih, pod pretpostavkom postojanja morala, moramo stidjeti i užasavati, a ne prihvatati ih u manjoj ili većoj mjeri kao poželjan i preporučljiv oblik ponašanja, pa čak i poistovjećivati se s njima.

Moje razmišljanje zapravo kreće se u liku upitnosti: kakav je to građanski, civilizacijski, demokratski, tolerantni, ljudski, čojstveni duh, koji može dozvoliti Srebrenicu kao paradigmu magnum crimena? Da li je to totalno posrnuće duha, taj svekoliki neduh, taj životinjski čin za koji životinja nije sposobna, njegova mogućnost, zauvijek prošla ili je u stanju duha ovog prostora, u našoj mentalnoj i istorijskoj konstituciji (još) uvijek moguća?

Odgovor na ovo pitanje daće neminovno budućnost u kojoj će zajednička crnogorska sudbina, sudbina naše crnogorske državne i građanske zajednice, i nas samih kao njenih građana, kao njenih članova i državljana, bez obzira na etničko i svako drugo porijeklo, biti određena programom, sadržinom, vrijednostima i stvarnošću crnogorske državno-(multi)nacionalno-građanske ideologije slobode kao vrhovnog cilja i dobra po sebi, kojoj su dakako potrebna kao sredstva ostvarenja i sekularizam, i antifašizam, i evropejstvo, i evroatlantizam, i interkulturalizam, i kosmopolitizam, ali kao sredstva, a ne kao cilj! Ova strateška  crnogorska državno-(multi)nacionalno-građanska ideologija slobode čeka na uobličenje, što znači da ni bivša vlast nije u nju opepeljila!  Upravo ova ideologija određuje i određivaće dalju sudbinu Crne Gore –  da li ćemo opstati na njenom strateškom hiljadugodišnjem tragu slobodarstva i čojstva ili netragu-neljudskosti onog jednog malog koraka što vodi od etičkog do etničkog čišćenja.