Škrinja

Dr Goran Sekulović

Istorija crnogorske filozofije (II)

(15 riječi)

Dr Goran Sekulović

II tom             

 

Od početka XX-og vijeka

 

Uvodne napomene (II)

 

 

Što se tiče konkretnih uticaja na Njegoša i njegovo djelo, Milovan Đilas kaže: ’’Mnogo štošta je do Njegoša došlo iz kulturnih tokova i iz legendi. U stvari, kod njega se više radi o naslanjanju i vezivanju za srodne poglede i inspiracije, nego o kopiranju i ugledanju. Takav postupak je sasvim prirodan za svakog stvaraoca – Gete je isticao da se obilato služio tuđim motivima i pogledima, da bi ih razvio na svoj način, a nema nijednog Šekspirovog djela čiji korijeni ne bi bili i kod nekog drugog.

Začuđujuće je kako su premalo izučeni Njegoševi domaći podsticaji... Prvi Njegoševi kosmički motivi potiču od Sarajlije... Šmaus ističe da je Njegoš pojedine ideje mogao dobiti i od drugih savremenih domaćih pisaca..., a i iz domaće štampe: ’Srbski narodni list’, u kome je Njegoš sarađivao, objavljivao je filozofska učenja...’’[1]

Đilas dalje piše o ’’direktnoj vezi sa Platonom’’ – ’’Njegoš je, kao svaki samouk, najradije i najlakše nalazio uporišta kod najvećih. Kod ’božanstvenog Platona’ je našao potvrde ne samo za svoje najopštije i najsuštanstvenije poglede, nego i za pojedinosti: kod grčkog filozofa, kao i kod Njegoša – kod ovog zadnjeg prikrivenije, ideje žive nezavisno i nezavisne na nebesima... Njegoš je izvršio izvođenja iz narodskih i drugih vjerovanja – dosljedno i do kraja. I iz toga je sazdavano ’Lučino’ poetsko i filozofsko tkivo. ’Luča mikrokozma’ je čudan i složen spoj: domaća stvarnost i atmosfera, dakako veoma prerađene, uticaji sa Zapada na radnju, a sa Istoka na ideje. Njegošev kosmos je crnogorski – misao koja povezuje kamen i zlo sa beskrajem i apsolutnim zakonima dobra. Pogotovo su izraz, vizije i slike njegovi. Isidora Sekulić je zaključila o ’Luči mikrokozma’: ’Nigde u svome delu nije odao da mu je za suštinu misli, poezije, i jezika trebalo nešto drugo sem onoga što je vadio iz sebe i iz rodnog predela i iskustva’.’’[2] 

Njegoš je, istorijski posmatrano, učinio presudne i odlučne – iako u skladu sa duhom vremena, crnogorskim ondašnjim prilikama i naslijeđenim sistemom vladanja, te, dakle, i specifične – korake ka centralizovanom političko-teritorijalno-upravljačko-administrativnom, modernom i funkcionalnom uređenju države: ''knez u kamilavci, kneževstvo u vladičanstvu.''[3] Njegoš osniva i prve škole. ''...Prosvjećivanje i školovanje smatra svojim i narodnim najvišim dužnostima, ako ne i nečim božanskim – unošenje razumske, božanske svjetlosti i reda među ljude.''[4] Njemu je jasno da crnogorska otadžbina i država, sloboda i nezavisnost, radi svoga napretka mora imati prosvijećene, ali i ''vjerne sinove'' – ''dične narodnosti (crnogorske).’’   Godine 1845., kad u srednje škole u Srbiju upućuje crnogorske mladiće, on piše: „Moje otačestvo napredovaće u naukama u prosvjećivanju kad bude imalo prve prosvjećene i vjerne sinove... Koliko mi je god moguće bilo, toliko sam se trudio, pa i sad se neprestano trudim, kako bi malo po malo rasprostranio među ovim narodom obrazovanje i na taj konat zaveo sam za sad male, a povremeno nastojim osnovati i više škole, jer sam uvjeren da su one najpouzdanije sredstvo kojim jedan narod do obrazovanja i prosvešćenija sljedstveno do prave sreće doći može... Ja sam i do sada slao svoje mladiće u druge zemlje s porukom da ne izgube ni malo od svoje dične narodnosti (crnogorske).’’

Zatim je tu nasljeđivanje sa knjigama na više jezika stričeve biblioteke – svetog Petra Cetinjskog, ali i Njegoševo formiranje sopstvene biblioteke i nabavka štamparije (dakako, poslije one u kojoj se krajem XV vijeka odštampao i Oktoih), publikovanju, dakle, sada ne više samo crkveno-vjerskih već i prvih svjetovnih, građanskih publikacija i knjiga, školskih priručnika i udžbenika, pojavi prvog književnog, kulturnog i društvenog glasila-časopisa ‘’Grlica’’[5], kao i publikovanju njegovih sopstvenih književnih djela, u prvom redu ‘’Gorskog vijenca’’ i ‘’Luče Mikrokozme’’, u kojima je ovaploćena i iskazana orginalna i autentična filozofska misao, kako ona proistekla iz viševjekovnog slobodarskog crnogorskog nacionalnog i kosmopolitskog, prije svega etičkog, čojsko-viteškog i humanističkog istorijskog duha i bića, tako i ona koja je, dakako, ponajviše plod nesumnjivog samog Njegoševog genija izraženog u njegovim filozofskim i ontološkim, etičkim i aksiološkim, antropološkim i egzistencijalnim, teološkim i kosmičkim pogledima na nastanak, tok, smisao i svrhu kako makro fenomena (vasiona, Bog, Satana, priroda…), tako, svakako, i mikro fenomena (čovjek, društvo, istorija…).[6]

 

                                             (Nastavlja se )



[1] Ibid., str. 311/312 i 312

[2] Ibid., str. 311 i 314

[3] Ibid., str. 89

[4] Ibid., str. 321/322

[5] ‘’Pošto je svojim čestim putovanjima po Evropi upoznao preimućstva moderne civilizacije, to je došao do rijetke civilizacije da se tim preimućstvom koriste i oni čiji je bio i duhovni i svetovni vladalac… Videći da su naše zemlje preplavljene novinama i knjigama koje su upravljale javnim mnjenjem, kupi jednu štampariju I smjesti je u samom svom dvoru. Tu je postao novinar i odgovorni izdavač političkih i književnih novina sa ciljem da širi u zemlji bujnu rečitost i luču civilizacije… Zamoli svoje dobrotvore vladare, ruskog i austriskog cara i kralja bavarskog, da prime nekoliko desetina Crnogoraca u svoje škole u Beču, Minhenu i Petrogradu. Vjerujem odista da je on nešto od toga potstakao i možda su ovi mladi domaći misionari donijeli u Crnu Goru osnove ruske i njemačke književnosti i filozofije. Nažalost, vladika nije doživio da prikupi plodove svoga rada. Ali ovo nije bilo jedino sredstvo kojeg se on latio za života. On je uvidio veliku korist putovanja, pa poišto nije mogao da krene na put cio svoj narod, ograničio se na to da ga pošalje na put na simboličan način. Hoću da kažem da je on putovao sam za sebe i za druge. Svake godine putovao je u Trst, svake druge u Beč, a svake treće u Petrograd. Tako mu je pošlo za rukom da u te prijestonice ukaže na dobre i rđave strane svoje kneževine o kojoj su kružili, a i još kruže, tako netačni glasovi... ’Hoću’, govoraše on, ’da Crna Gora postane uzorna država’... ’Učiniću što mogu’... ’Gađati u nišan sa mojim narodom, biću sa njim, postaću donekle njemu sličan da ga savijem pod svoju volju i da zavladam njegovom dušom. Tako sam postupao dosad i tako mi je pošlo za rukom da ukrotim najsirovije. Ako se pojave suviše velike teškoće, krenuću na put i prikupiću nove snage da bih produžio u svom poduhvatu’.’’ (Frančesko Dal Ongaro: ’’Njegoševa priča o vjerenoj Crnogorki’’, ’’Narodna knjiga’’, Cetinje, 1952.g., str. 20, 21 i 22)

 

[6] ‘’…Specifično Njegoševa odlika…da ličnu temu preobraća u sveljudsku i kosmičku dramu. To će…razviti u ’Luči Mikrokozma’’ kao religiozni, a u ‘’Gorskom vijencu’’ kao nacionalni motiv.’’ (Milovan Đilas: ‘’Njegoš’’, ‘’Štampar Makarije’’, ‘’Oktoih’’, Beograd, 2013.g., str. 142)



Povezani članci...

0 Komentara

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.