Doktor Dritan je sinoć objasnio da je dao besu da će promijeniti tužilačke zakone. Ako je to tako, a nema razloga da sumnjamo u riječ lidera URE i potpredsjednika Vlade, na što nas upućuje dosadašnje iskustvo u praćenju istinitosti njegovih navoda, obećanja i relaksiranog političko-ekspertskog djelovanja, onda više nema potrebe da se Skupština maltretira i razmatra nešto što je u isključivoj ingerencije Dritanove bese. Dajući čvrsto obećanje, koje se mora održati po cenu svega, a zna se što to znači, jer besa ima upravo tradicionalno značenje zasnovano na snazi jačoj i od života, Abazović je poslanike crnogorskog parlamenta stavio pred svršen čin. Njihovo buduće djelovanje zasnivaće se na dolazak po mjesečnu apanažu, kao je to dr Dritan radio punih 4 godine proteklog mandata. Donošenje zakona neće više biti u ingerenciji ovog, nekada visokog doma. Dovoljno je da se da besa za neki zakon i onda se on usvaja samim činom davanja bese. To novo pravilo dr Abazovića jedno je od krupnih, a moguće i najkrupnijih, doprinosa svjetskoj civilizaciji i može poslužiti kao umni izvozni projekat za sve demokratije svijeta. Više nikome neće biti potrebni nikakvi parlamenti, evropski standardi, niti mišljenja Venecijanske komisije, i bilo kojih modernih tvorevina isfabrikovanih intelektualaca koji su imali monopol na mišljenje. Potrebno je da imate u svojim redovima besodavca, kreatora obećanja po svaku cijenu, i stvari se onda odvijaju po unaprijet utvrđenom scenariju. Na dnevnim redovima više neće biti usvajanje ili prije toga razmatranje zakona i odluka. Biće, primjera radi, besa za promjene u tužilačkim zakonima, besa za potpisivanje Temeeljnog ugovora, možda retroativno besa za otimanje crnogorskih svetinja, i joj po koja, onako za ne daj Bože.

Nije tu kraj ovoj superirnoj ideji. Kako vidimo, moguće da je data besa i za ekspresno ponovno hapšenje navodnih članova Kavačkog klana koje je prethodno sudija Bašović pustio da se brane sa slobode.

Svojim direktnim uticajem na preinačenje presude kojom su ponovo uhapšeni članovi navodnog Kavačkog klana, dr Dritan je postao i kvalifikovani sudija. Ovim činom potpredsjednik Vlade je jasno stavio do znanja da nam sudovi, kao prethodno tužilaštva, uopšte nijesu potrebna. Samo nam prave troškove. Dovoljno je da doktor-sudija saopšti ko je kriv i da se po tom principu donose i sprovode presude. Jeftinije, efikasnije, relaksiranije!

Jer, Bašović po dr Abazoviću nije uradio svoj domaći zadatak kako je trebalo. Doktor kaže da sudiju Bašovića i ne poznaje, ali da ga je kritikovao nakon što je donio odluku. On tvrdi da nije svojim radnjama uticao na odluku sudskog vijeća Višeg suda u Podgorici. Možda je zaboravio na izjavu koju je dao neposredno po puštanju osumnjičenog navodnog vođe i članova kavačkog klana. Doktor-sudija je kazao da je ovo što se desilo dokaz da je potrebno menjati zakon i naglasio sa žaljenjem da je ovo u borbi mafije i države bio poen koji je pripao mafiji.

Zaboravio je dr Abazović na činjenicu da je neposredno potom sudsko vijeće Višeg suda u Podgorici preinačilo odluku sudije Bašovića i naložilo novo hapšenje osumnjičenih. Da, jasno je da nije bilo pritiska na sud i sudije. Ono što je sigurno, na sudiju Bašovića nije!

U sjenci, pomalo nezapaženo je prošlo tumačenje vjerovanja u kvalitet Temeljnog ugovora koje SPC treba da potpiše sama sa sobom budvanske novokomponovane svetosavke, dvostruke dizačice ruku za usvajanje Zakona o vjeroispovijesti. Budvanska svetosavka, makar je tako izgledalo u njenom nastupu pred licem javnosti, pojma nema što se dešava oko vjere i temeljnog ugovora, oko odnošenja manastira i crkava u Beograd, smatrajući ovo, uz pomoć popa s jedne od strana svijeta, manipulacijom kojom se zbunjuju građani. Ali sad kad se uvjerila da se manastiri i crkve naše neće nositi za Beograd, opet će dići obje ruke za usvajanje Temeljnog ugovora,  baš kao što je to uradila i za Zakon o vjeroispojesti.

Mnogo je pa i ako dolazi od budvanske svetosavke. Demokracija gospođe iz Metkovića po rođenju, koja je diplomirala i magistrirala Opštu književnost u Beogradu, sa političkim djelovanjem u Budvi, očigledno je na strani potrebe vjere koja joj je postala bliska. Ukoliko se i ove riječi ne protumače kao podvala poput one da se nose manastiri i crkve crnogorske u Beograd.

Pa ipak još veće licemjerstvo budvanske svetosavke je njeno tumačenje koje se odnosi na namjeru četvorostepene ministarke da promijeni program za crnogorski jezik po skraćenoj procedure. Profesorica srpskoj jezika je tu namjeru okarakterisala kao reviziju radi lakše savladivosti. Čega to gospođo, objasnite puku Bogom vas kumim! Nije Vam namjera ministarke četvoromandatne dovoljno jasna? Ako nije, pitajte dr Dritana. Njemu sigurno jeste!

Slavko Mandić