U fokusu

NVU Crnogorski zbor

“KO SAMO RIJEČI ZAKONSKE ZNADE, TAJ JOŠ ZAKONA NE ZNA”

Apr 12, 2021 0 Komentara

(15 riječi)

Obaviješten sam da udruženje pravnika Crne Gore organizuje za dan 14.04.2021. okrugli sto o Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu.

Piše: Predśednik NVU Crnogorski zbor, advokat mr Nikola Belada

Sama po sebi, namjera udruženja pravnika za organizovanje rasprave je za pohvalu. U odgovornim društvima sasvim je poželjno i pravilno postupanje države kad jedan zakon stavlja na javnu raspravu. U obrazloženju za izmjene zakona se navodi da uređeno prebivalište znači tačan i precizan birački spisak, te da je krajnji cilj uređenje biračkog spiska i vraćanje povjerenja građana u birački proces. Međutim, sam postupak stavljanja na javnu raspravu ovog zakona izaziva sumnju u skrivene namjere kojima se pod plaštom fingirane demokratije I želi prikazati postupanje u skladu sa pravilima međunarodne zajednice. Da je ovo tačno, ukazuju i tri strane datog obrazloženja uz tekst izmjena zakona čiji sadržaj je samo jedna frazeologija bez ijednog tačnog i preciznog podatka o slabostima postojećeg zakona, odsustvu podataka, činjenica i dokaza koji ukazuju na nužnost intervencije na zakonu.
Izmjene same po sebi stvaraju privid da se članom 19a i članom 37a rješavaju svi problemi.
Naime, navedeni članovi se odnose na dijasporu i nameću obaveze državljanima Crne Gore koji borave u inostranstvu da  su dužni, u roku od godinu dana od dana usvajanja zakona,  da daju izjavu o svom prebivalištu pred nadležnim organom, a kroz terenske provjere prebivališta crnogorskih državljana, stvara se prostor selektivnog postupanja.

No, da se vratim suštini i vladavini prava kao vrhovnom kriterijumu postupanja.  Jezik činjenica i snaga argumenata je jedini kriterijum demokratske rasprave. Period od poslednjih 6 mjeseci je period tajnog, netransparentnog, hitnog, protivzakonitog postupanja Vlade Crne Gore o pitanjima sudbonosnim za njene građane. Da li je tačno da nas je neko iz vlasti ove države zadužio tajno za 900 miliona eura izdavanjem obveznica koje će plaćati Crna Gora, da li su tajno donijeti tužilački zakoni na čiju proceduru i postupak oštro reaguje Evropska unija, da li je Zakon o slobodi vjeroispovijesti donijet javno, po hitnom postupku ili je donijet bez javne rasprave, učešća zaštitnika ljudskih prava, stručne javnosti, između ostalog i udruženja pravnika i bez učešća međunarodne stručne javnosti, a naročito Venecijanske komisije. Nakon što sam izvršio analizu ukupnog postupanja prilikom usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i utvrdio da se radi o neviđenim manipulacijama, lažima i nevještog prikrivanja stvarnih namjera, o neopravdaniim intervencijama na postojećem zakonu, izvijestio sam o svemu međunarodnu stručnu javnost budući da u Crnoj Gori javno iznijet stav koji se kosi sa interesima SPC i aktuelne vlasti unaprijed je osuđena na javno žigosanje.

Najavljena javna rasprava o izmjenama i dopunama zakona o registrima prebivališta i boravišta,  asocira me na pravničlu izreku Valtazara Bogišića koji u OIZ za Knjaževinu Crnu Goru, u članu 993.navodi“ko samo riječi zakonske znade, taj još zakona ne zna, dok mu ne shvati razum i smisao”.
Fantastična misao jednog vrsnog pravnika i pravi obrazac za konkretan događaj, jer je za javnu raspravu poturen jedan zakonski tekst koji osim odredbi 19a i 37a sam po sebi ne znači ništa.
Ne može se o ovom zakonu raspravljati odvojeno, nezavisno od seta drugih zakona koji su u vezi sa ovim zakonom, sudskom praksom i uporednom praksom, barem na prostorima država bivše Jugoslavije.

Tim prije što nedavno objavljen tekst Bojana Bugarina, pod nazivom “O Crnogorskom državljanstvu” jasno govori o apsurdnosti, nepotpunosti, manipulacijama u vezi predloženih izmjena zakona. Naime, autor, koji je bio koordinator za viznu i postviznu liberalizaciju Crne Gore sa Evropskom unijom, ukazuje da je neophodno radi kompleksnog sagledavanja pitanja crnogorskog državljanstva konsultovati i Zakon o Crnogorskom državljanstvu , Zakon o strancima i Zakon o zapošljavanju i radu stranaca, zatim podzakonska akta, odluke i uredbe uz navedene zakone, Zakon o državljanstvu Srbije, Zakon o državljanstvu BiH, sudsku praksu Upravnog suda Crne Gore. Za razliku od obrazloženja za izmjenu i dopunu zakona koja je, ponavljam, jedna matrica, šablon apstraktnih navoda, tekst gospodina Bugarina ukazuje na neophodnost opreznosti, preciznosti, potpune analize, stručnosti, timskog rada, od ljudi različitih profila, da bi se došlo do kvalitetnog zakona o crnogorskom džavljanstvu.

Tako, iz spomenutog teksta možemo zaključiti da je i pored uvođenja formule 1+2 kod zapošljavanja stranaca (tzv.“restriktivne odredbe”) za period od 14 godina, Crna Gora odobrila prijem u crnogorsko državljanstvo za 30 hiljada novih državljana, a da je “restriktivni” Zakon o strancima dozvolio 30 hiljada stalnih boravaka i 32 hiljade privremenih boravaka. Dakle, do sada na godišnjem nivou imamo 2070 odobrenih državljanstava. Ta činjenica i podatak da potencijalno imamo 62 hiljade stranaca za sticanje državljanstva upozorava da se mora ozbiljno izvršiti analiza sticanja državljanstva i sagledavanja posljedica na demografsku, nacionalnu, ekonomsku strukturu.

Dalje, najveći broj od ovih 62 hiljade osoba dolazi iz Srbije i BiH i sticanjem crnogorskog državljanstva, uz odricanje od državljanstva druge države, oni na vrlo jednostavan način (izjavom i protekom jedne godine) ponovo mogu postati državljani tih država. To znači da je izmjenama zakona morao postojati istrument provjere odnosno utvrđivanja lica koja su ponovo stekli državljanstvo drugih država.  Nužno je riješiti i očiti nesklad između navoda MUP-a o posljedicama donošenja zakona o državljanstvu sa predloženim izmjenama, što bi uslovilo (po njihovom mišljenju), da samo nekoliko desetina osoba na godišnjem nivou stekne crnogorsko državljanstvo i činjenice da bi realno moglo biti odobreno državljanstvo na godišnjem nivou za nekoliko hiljada osoba. U ove podatke nijesu računate izbjeglice i raseljena lica, kao ni osobe koje bi državljanstvo mogle steći po osnovu bračne zajednice. Dakle, javna je tajna da je proklamovano eliminisanje dvojnog državljanstva samo farsa. Nekoliko ministara i nekoliko poslanika Skupštine Crne Gore, po kazivanju pojedinih javnih djelatnika, imaju prebivalište i u Crnoj Gori i u Srbiji. Da li bilo ko u ovoj državi zna i da li smatra za obaveznim da utvrdi koliko lica  ima prebivalište u Crnoj Gori i Srbiji ili BIH, kao koliko ima lica sa dvojnim državljanstvom?
Praksa apostola u Vladi Crne Gore je da je sva pitanja nezaobilazna adresa bratska Srbija, pa je nužno da prilikom takvih putovanja i susreta zatraže i spiskove osoba koje su sa dvojnim državljanstvom i koje imaju prebivalište u Srbiji.

Gospodin Bugarin s pravom ukazuje da pojam neprekidnog boravka stranaca u Crnoj Gori mora biti regulisan Zakonom, a ne podzakonskim aktom – odlukom. Takođe ukazuje i na nespretnu formulaciju pojma zakoniti i neprekidni boravak. Isto tako, imenovani navodi da je neophodno uskladiti odredbe Zakona o strancima i Zakona o crnogorskom državljanstvu u dijelu da se i privremeni boravak tretira kao zakoniti boravak. Nadalje, otvoreno je i pitanje da li je shodno Zakonu o strancima i privremeni boravak od 90 dana na osnovu pasoša. Sve navedeno i još mnogo toga neriješenog, nepreciznog, bez stvarnih podataka izaziva opravdan strah da će doći do značajne promjene demografske i nacionalne strukture Crne Gore. Znači li to da se otvaraju mogućnosti da se dodijeli državljanstvo zaslužnim “za odbranu svetinja”, uvezenim od strane SPC, a sa druge strane državljanima Crne Gore koji su jedino iz egzistencijalnih razloga na privremenom radu u inostranstvu i koji godišnje doznakama cca pola milijarde eura samo koriste Crnoj Gori, treba da ih proglasimo za strane državljane? Uostalom, ovom pitanju je i EU opravdano reagovala i poručila vlastima u Crnoj Gori da se rasprava o Zakonu o držaljanstvu treba odvijati na inkluzivan način, okupljajući sve relevantne donosioce odluka i nakon širokih konsultacija o toj temi.

Da zaključim, imam poseban odnos uvažavanja prema predsjedniku i Udruženju pravnika Crne Gore. Zato, vjerujem da će Udruženje pravnika stručno iodgovorno analizirati navedeni nacrt zakona, ne sagledavajući ga izolovano, već u cjelini sa drugim vezanim zakonima, uporednim pravom i sudskom praksom. Ovo iz razloga što se opravdano može smatrati da je u pitanju dobro promišljen naum SPC da se stvore povoljne pretpostavke za budući popis stanovništva. U suprotnom, već se stvorila praksa tzv. “javne rasprave” koju sprovodi aktuelna vlast, a koja je u suprotnosti sa zdravim razumom, pravilima struke, načelima javnosti i transparentnosti. U odnosu na sva ukupna postupanja  osjećam kao da sam u civilizacijskoj rupi, čekam da me zatrpaju i jedini spas da sačuvam zdrav razum vidim u činjenici da budem uhapšen, zatvoren, da bih se osjećao slobodnim.