Politika

Radoman: Ideologija SPC ideologija je i nove crnogorske vlasti

Mar 14, 2021 0 Komentara

(15 riječi)

Zbog privrženosti ideji multikulturalnog, otvorenog i dinamičnog identiteta Crne Gore koji, pored ostalog, podrazumijeva i crnogorski jezik, Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJK) sa Cetinja i njegov dekan,  Adnan Čirgić, izloženi su brutalnom napadu Vlade premijera Zdravka Krivokapića i Ministarstva prosvjete kuture nauke i sporta, piše u peticiji koju je potpisalo 127 kulturnih, naučnih i javnih djelatnika iz Crne Gore, regiona i Evrope. U peticiji se navodi da je FCJK prekinuto redovno finansiranje, pa su nastavnici i studenti ostavljeni bez sredstava kojima su obezbjeđivani uslovi za rad i servisiranje osnovne djelatnosti, piše Pobjeda.

“Od ekspozea slučajnog premijera do danas, izvjesno je da je ključni politički mehanizam trenutne Vlade revanšizam i diskreditacija neistomišljenika. Profesori i saradnici FCJK, koji su i za vakta bivše vlasti i te kako kritikovali promašaje kulturne i drugih politika, danas su među najglasnijim kritičarima klerikalizacije i fašizacije društva“, kaže za Pobjedu prodekan za nastavu na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, profesor Aleksandar Radoman.

Radoman smatra da je FCJK jedina crnogorska misionarska ustanova, te je zato na meti aktuelne vlasti.

„Naravno, izlišno je podśećati da je za aktuelnu vlast sporan i sam crnogorski jezik, iako je on ustavno definisan kao službeni. FCJK je jedina misionarska ustanova crnogorska; zato je glavna meta nove vlasti; zato ga raznorazni ministri, eksperti i crkovnjaci gađaju u glavu. Zaboravljaju, pritom, da je FCJK za fašiste troglava aždaja“.

Kakvim je sve pritiscima danas izložena Vaša „troglava aždaja“?

RADOMAN: Zasad je glavna meta hajke dekan FCJK, Adnan Čirgić, čovjek koji je s 18 autorskih knjiga, preko 200 objavljenih radova i isto toliko uređenih i priređenih izdanja, vodeće ime crnogorske filologije. S obzirom na Čirgićev prepoznatljivi javni angažman, logično je da je on i čelno ime crnogorskog intelektualnoga otpora jednoumlju. Metode zastrašivanja – od pokušaja diskreditacije, prijetnji ukidanjem zakonito stečenih prava, do nastojanja da se unizi lijepljenjem etiketa „huligan, uličar, izgrednik“ – svjedoče o civilizacijskom sunovratu crnogorskoga društva, u kojem se s najviših državnih adresa crtaju mete najboljima među nama.

Ministarstvo je najavilo krivičnu prijavu protiv profesora Čirgića.

RADOMAN: Podśetiću da je prije nešto više od mjesec, zbog javno izgovorene riječi, Čirgić prijavljen policiji od strane visoke funkcionerke Ure, danas predśednice UO Univerziteta Crne Gore. Uslijedila je skandalozna javna prozivka spoljnjega eksperta Dragana Koprivice da Čirgić ne ispunjava uslove za status istaknutoga stvaraoca, utemeljena, ne na zakonskim rješenjima, već na ekspertovom „suptilnom“ ukusu. Nastavljeno je kvalifikacijama da je Čirgić „uličar, huligan“, a od strane Ministarstva označen je kao „izgrednik“.

Ogavne prijetnje koje je Čirgić primio upravo na dan kad su mu Koprivica i MPNKS nacrtali metu – opasna su posljedica njihove huškačke propagande.
Kada sam govorio o pritiscima na FCJK, mislio sam i na prekid finansiranja u trajanju od dva i po mjeseca, što je Upravi Fakulteta, koja u teškim uslovima mora da se dovija na koji način da obezbijedi redovno funkcionisanje, donijelo brojne nevolje. Zahvaljujući privatnoj donaciji, a ne Ministarstvu koje je po zakonu dužno da se o tome stara, obezbijeđeno je grijanje za ovu zimu.

Ipak, nagomilani računi i tekuće obaveze, najposlije i neisplaćena primanja za gostujuće profesore, samo su neki od primjera koji ilustruju teškoće u funkcionisanju FCKJ. Da ne pominjem da su naši profesori, svakodnevnom odbranom ličnoga i dostojanstva ustanove, te prava na opstanak, udaljeni od stručnih poslova u kojima su ostvarili izuzetne rezultate.

Ako je zakonska obaveza Ministarstva kulture…

RADOMAN: Voljom aktuelnih vlastodržaca. Ministarstvo kulture, nažalost, više ne postoji.

Kako ne postoji?

RADOMAN: Stvaranjem četvororesornog megaministarstva, nova vlast je, fingirajući zakonitost, uspjela da smijeni sve rukovodioce unutar zatečenih resora, čime je resor kulture do te mjere unižen da nije sveden čak ni na rang direktorata, niti je povjeren na upravljanje državnome sekretaru.

Nego?

RADOMAN: Pod okolnostima koje zahtijevaju ozbiljnu pravnu provjeru, dat je na upravljanje penzioneru, koji je sebe obavezao da se ponaša kao partijski komesar, namjeran da se isključivo bavi kompromitacijom stvaralaca i kulturnih djelatnika koji pružaju otpor kleronacionalističkoj agendi. I ne samo to: u pokušajima diskreditacije FCJK, on je svoju djelatnost s kulture očito proširio i na prosvjetu.

Govorite o Draganu Koprivici?

RADOMAN: Naravno. O Koprivičinim profesionalnim i ljudskim dometima najbolje svjedoče saopštenja njegovih mlađih kolega rusista. Kada je 1998. Vojislav Šešelj preuzeo Beogradski univerzitet i napravio čistku politički nepodobnih profesora, upravo je Dragan Koprivica bio jedan od onih koji su objeručke potrčali da popune upražnjena mjesta svojih kolega. Nije se, doduše, u tome proslavio, jer je čak i za Šešeljev ukus njegovo oskudno znanje i neakademsko držanje bilo ispod svakoga nivoa.

Na Balkanu često tako naiđu vremena kad na površinu isplivaju tipovi poput našega amaterskog harmonikaša, deklamatora viceva i samoprozvanoga reditelja, dobivši priliku da se osvete svijetu što nije na pravi način vrednovao njihovu „veličinu“. Za ono za što je bio potreban, Koprivica je, dakle, idealan kandidat – od njegove prepoznatljive pojave u crnome kožnom mantilu, nalik likovima gestapovaca iz kultne serije „Alo alo“, do sklonosti denunciranju, spletkarenju i teatralnim javnim nastupima. S obzirom na to da je ministarka pažljivo sklonjena od očiju javnosti zbog neobične vještine da svaku svoju pojavu u javnosti pretvori u debakl, logoreični zabavljač, tzv. spoljni ekspert za kulturu, konačno je dobio zeru prostora na velikoj sceni.

Mislite da je ministarka Bratić namjeno sklonjena?

RADOMAN:Vesna Bratić svakako nije postala ministarka zato što voli Sema Šeparda i Dejvida Memeta, već zato što je dosljedni sljedbenik ideologije klerofašizma. Ako osobu takvih svjetonazora imenujete ministarkom tri ključna identitetska resora, onda je jasno da su njeni stavovi o Crnogorcima kao proizvodu etnoinženjeringa, njena samoidentifikacija s četničkim pokretom, njeni etnonacionalistički, ksenofobni i šovinistički stavovi zapravo zvanični stav nove vlasti. Uostalom, oni se poklapaju sa porukama i podukama počivšega mitropolita Amfilohija Radovića, koji i jeste sastavio ovu vladu. Ideologija SPC ideologija je i nove crnogorske vlasti.

Dragan Koprivica tvrdi da Ministarstvo nema namjeru da ugasi FCJK. Vjerujete li mu?

RADOMAN: U posljednjoj izjavi Koprivica je poručio da „studenti ne treba da brinu za završetak studija“, što ne znači da će studije završiti na FCJK. I njegove ranije izjave da Vlada neće gasiti FCJK – jer na njemu rade porodični ljudi – iako je nelogično da postoje dvije „katedre“, jasan su signal da je FCJK za vladinog eksperta balast kojega se nekako treba osloboditi. Koprivica je još 2018, kad je Čirgić dobio Trinaestojulsku nagradu, poručivao da je to „režimski promašaj i autogol“, a svoj odnos prema FCJK i crnogorskome jeziku u saopštenju svoje parije sažeo na sljedeći način: „dupli odsjek za nepostojeći jezik, što je previše i za velike zemlje, a nekmoli za malu i napaćenu Crnu Goru“. Došlo je, dakle, vrijeme da svoje frustracije Čirgićem, crnogorskim jezikom i FCJK Vladin spoljni ekspert liječi iživljavanjem nad dekanom i ustanovom koju on reprezentuje. Na kraju, volio bih kad bi u trenutnoj Vladi Crne Gore, počev od slučajnog premijera, preko nadutog vicepremijera, do spoljnjega eksperta, bilo nekoga kome bi se, za promjenu, moglo vjerovati na riječ.

„Sasvim je prozirno da su ovaj mandatar i ova Vlada dio šire operacije poznate pod imenom ‘srpski svet’, čiji je prvenstveni cilj etnoinženjering i civilizacijsko potonuće Crne Gore u srpsko-ruske kolonijalne i velikodržavne močvare“, rekli ste u intervjuu Dnevnim novinama. Koliko je ova Vlada u tom smislu uspješna?

RADOMAN: Naivni bi mogli zaključiti da je Crna Gora dobila izrazito nesposobnu Vladu. Ipak, pažljivija analiza njihovih postupaka pokazuje da nije po srijedi neznanje, već loša namjera. Ekonomski i zdravstveni kolaps pred kojim se nalazimo, izazvan političkim odlukama Vlade, liči na svjesno urušavanje države kako bi ona postala lak plijen „strateškim partnerima“, odnosno kreatorima novoga hegemonističkog vampira zvanog „srpski svet“. U resorima u kojima se kreira prosvjetna, naučna i kulturna politika znamo kako stoje stvari, a vidimo i ko je na čelnim mjestima bezbjednosnoga sektora. Za tri mjeseca Crna Gora se izmijenila do neprepoznatljivosti zahvaljujući, opet velim, ne neznavenoj, no svjesno razarajućoj politici. Uspješnost njihove politike razaranja Crne Gore direktno je povezana s neviđeno lošom konsolidacijom građanskoga crnogorskog pokreta, koji mora ustati protiv ovakve vlasti. U suprotnom, Crna Gora više neće biti mjesto za življenje – ni Crnogoraca, ni Bošnjaka, ni Albanaca, ni Hrvata, ali ni Srba.

Što je ustvari „srpski svet“? Evo, predsjednik Vučić se čudi, kaže da nikada nije upotrijebio tu sintagmu.

RADOMAN: Vučić možda nikad nije upotrijebio tu sintagmu, no njegovi propagandisti sve su nam nacrtali još prošloga ljeta: njihova medijska ofanziva prema Crnoj Gori odavno je najavila obrise nove ekspanzionističke politike na Balkanu. Vučićevo pozicioniranje kao predśednika ili barem staratelja „svih Srba na Balkanu“, proglašenje popisa u CG za događaj od posebne važnosti za Srbiju, te miješanje u avgustovski izborni proces, sada i direktno učešće u kampanji za izbore u Nikšiću pod kodnim imenom „Bitka za Nikšić“, razotkrivaju prste srpskoga predśednika u poslu (re)konstrukcije velikodržavnoga projekta. Srpski svet nije ništa drugo do eufemizam za političku platformu koja se u prošlosti odazivala na imena Velika Srbija, Homogena Srbija; tokom rata 90-ih, i Savez srpskih zemalja.

Različita imena, u nekoj mjeri i modifikovane forme, no uvijek ista koncepcija. Što je najgore, taj program prate civilizacijsko posrnuće, genocid, na stotine hiljada mrtvih i milioni raseljenih. U ovoj društvenopolitičkoj konstelaciji ideolozi „srpskoga sveta“ koriste mehanizme „meke moći“ za ostvarenje svojih političkih interesa, što ne znači da su zaboravili na stare, provjerene mehanizme ućerivanja identiteta i borbe za teritoriju. Zasad ih čuvaju u rezervi.

O svemu što ste naveli češće govore i pišu intelektualci, profesori, akademici iz Srbije i regiona nego oni u Crnoj Gori. Zašto ćute profesori i studenti UCG, predsjednik CANU, Dragan K. Vukčević…?

RADOMAN: Najnoviji nelegalni izbor rektora UCG ilustracija je tog trulog, akademskog konformizma, duboko ukorijenjenog u gotovo svim našim javnim ustanovama. UCG je oduvijek i slijedio liniju manjega otpora i bilo bi iluzorno očekivati da će se tu bilo što u skorije vrijeme promijeniti. No, bilo bi nepravedno ne reći da i na takvome UCG ima i onih koji ovih dana ne ćute, već se hrabro suprotstavljaju ovoj društvenoj pošasti, poput nekoliko nastavnika i saradnika FPN. Ta časna manjina daje nadu da još uvijek nije sve izgubljeno.

Predśednik CANU potvrdio se i dosad kao nenadmašni ćutolog i samoreklamer. Nema te ideologije i te vlasti koja bi predśednika CANU naćerala da, izvan ovještalih fraza, o bilo čemu saopšti stav.

 Jeste li očekivali da se „civilizacijskom potonuću“ o kojem ste govorili suprotstavi Ura?

RADOMAN: Nijesam. I prije izbora upozoravao sam da će se Ura, nastavi li s politikom koja je tada bila u najavi, pretvoriti u novi PZP – produženu ruku velikosrpskih političkih planova u Crnoj Gori. Nažalost, to se i dogodilo. Ura nije ni građanska, ni zelena stranka, već ključni dio velikosrpske političke ponude u Crnoj Gori. K tome, njen lider izrasta u simbol totalitarističkih, opresivnih mehanizama. Poruka da „pola Crne Gore ne spava“ zbog straha od „ruke pravde“ tužna je slika jalove samodovoljnosti vicepremijera, koji se transformisao u metlu i lopatu ideologa krvi i tla i koja je za svoju legitimnu metu proglasila onu polovinu Crne Gore koja se ne želi odreći antifašizma, sekularizma i multikulturalizma. Na nesreću, jedan broj ljudi i dalje od drveta ne vidi šumu.

Crnogorski PEN centar najavljuje da će međunarodnu zajednicu obavijestiti o „narastajućem talasu fašizacije društva“. Fašizacija nije „prejaka reč“?

RADOMAN: Nije. Crnogorski PEN centar jedna je od rijetkih organizacija koja kontinuirano upozorava na katastrofalno stanje u Crnoj Gori, skrećući pažnju i međunarodnoj javnosti na proces koji bez ikakve sumnje ima obrise fašizacije društva. O fašizaciji društva iz ugla analize retoričkih rekvizita nosilaca vlasti ovih je dana izvrsno pisao istoričar Boban Batrićević.

U Crnoj Gori gaze se temeljne ustavne kategorije, sekularizam i građansko ustrojstvo; uveliko je pod prijetvornom parolom da nas prošlost ne zanima na djelu revizija istorijskih činjenica i rehabilitacija zločinaca; jezivi grafiti na fasadama upućeni manjinskim narodima, otvorena segregacija, revanšizam, potiranje zakona i ustava, uz činjenicu da je centar moći preseljen iz civilnih ustanova i političkih stranaka na djelove crkvenih struktura prepoznatljivih po promociji klerofašizma, kulturrasizma, šovinizma, islamofobije, homofobije i sl. Sve to su zabrinjavajući pokazatelji fašizacije crnogorskoga društva.

Vidite li građanske snage sposobne da se tome odupru?

RADOMAN: Vidim. Kulturna politika lišena svake strategije, neodlučnost pri koncipiranju prosvjetnih reformi, kao i brojne sistemske devijacije – korupcija, kriminal, nepotizam, kronizam, nereformisano pravosuđe, osobito prećutno tolerisanje anticivilizacijskoga djelovanja SPC u CG, doprinijeli su da se energija koja je obnovila crnogorsku nezavisnost djelimično okruni. Ipak, budući suočeni s opasnošću i od egzistencijalnoga nestanka, ne sumnjam da će se razdrobljeni djelići crnogorskoga građanskog mozaika, kada za to bude vrijeme, nanovo sliti u jednu snagu, kadru da Crnu Goru utemelji za sva vremena kao stabilno multikulturno demokratsko društvo. Da bi se to ostvarilo, neophodno je da sve partikularne interese, sujete, pizme i međusobice ostavimo po strani. U protivnom, plašim se da će Crna Gora doživjeti sudbinu BiH. Ne nužno s istim ratnim epilogom, ali svakako kao duboko i trajno podijeljeno društvo.

Vesna Bratić svakako nije postala ministarka zato što voli Sema Šeparda i Dejvida Memeta, već zato što je dosljedni sljedbenik ideologije klerofašizma. Ako osobu takvih svjetonazora imenujete ministarkom tri ključna identitetska resora, onda je jasno da su njeni stavovi o Crnogorcima kao prozivodu etnoinženjeringa, njena samoidentifikacija s četničkim pokretom, njeni etnonacionalistički, ksenofobni i šovinistički stavovi zapravo zvanični stav nove vlasti.

Glušica je idealan kadar nove vlasti

„Da li znate za zemlju u kojoj su posljednjih 20 godina inžinjeri novog identiteta osmislili i novi jezik i ime novog jezika samo da bi se time udaljili od suštine istorijskog nasljeđa njenog naroda? Da li ste čuli za zemlju u kojoj je tradicionalna crkva napadnuta od pseudoreligioznih organizacija koje su finansirane sa Zapada, maskirane u formi pravoslavlja?“, rekao je Vladimir Božović, v.d. rektora UCG. Kako je lice koje negira nacionalni i kulturni identitet Crnogoraca moglo biti izabrano za rektora UCG?

RADOMAN: Pošteno govoreći, dotični gospodin, kao uostalom i cijeli kabinet marionetske vlade, značajne društvene beneficije stekli su za mandata prethodnih vlada. Katastrofalna kadrovska politika prethodnih vlasti omogućila je da, na talasu litijaškoga prevrata, upravo takvi kadrovi izbiju u prvi plan i da danas i formalno preuzmu mehanizme moći. Negiranje nacionalnoga i kulturnoga identiteta Crnogoraca postala je preporuka za najviše pozicije u državnome aparatu. Velim, nije se čuditi tome kada se zna da je idejnu platformu ove vlasti, a isto tako i njen personalni sastav, crtao dežurni mrzitelj Crne Gore, koji je za trideset godina svojega misionarskog rada posijao toliko zla i mržnje da će nam trebati decenije posvećenog rada da se oslobodimo njegovog pogubnog nasljeđa. Preduslov za to je da se njegova duhovna čeda drže što dalje od mjesta na kojima se odlučuje.

I izbor Rajke Glušice na mjesto predsjednice UO UCG logičan je i očekivan?

RADOMAN: Baš kao što joj je politička podobnost a ne naučne reference bila preporuka da u eri DPS-a postane prorektor, uz to i uživalac nemalih privilegija, Glušici je i danas knjižica, ovoga puta druge partije, otvorila put za izbor na čelo Upravnoga odbora UCG. Toliko o tome da je u Crnoj Gori vlast smijenjena zbog nepotizma i korupcije. Glušica je idealan kadar nove vlasti.

Zašto?

RADOMAN: Lišena skrupula, jednako kao i stručnih kompetencija. Riječ je o osobi koja će, poput Koprivice, revnosno služiti kao komesar za progon političkih neistomišljenika. I to što je falsifikovala izbor u zvanje vanrednoga, potom i redovnog profesora, u što se može uvjeriti svako ko prelista Bilten UCG, izvanredna joj je preporuka za poslove koje je preuzela

„Crnogorski jezik je pao u ruke jezičkim nacionalistima i diletantima“, kaže Glušica. Jesu li profesori FCJK zaista „jezički nacionalisti“?

RADOMAN: Ista je osoba svojevremeno poručila da FCJK školuje „bolesne ljude“, što dovoljno govori i o njezinim pedagoškim kompetencijama, ali i opśednutošću Fakultetom. U Crnoj Gori nacionalistima i diletantima unaprijed se proglašavaju svi koji se bave svojom kulturom i baštinom, a stvara se privid da je potrebno izgraditi treći, dualni put, između dva strašna koncepta – srpskog i crnogorskog nacionalizma. Reklo bi se da je sama po sebi ta ideja karikaturalna s obzirom na odnos brojki i moći, no ta je teza i te kako opasna jer samom relativizacijom opasnosti od koncepta koji je u krvi rasturio bivšu Jugoslaviju, priprema se teren za njegov trijumfalni povratak. Proglasiti jezičku politiku nacionalističkom samo zato što je kodifikacijom crnogorskoga jezika, čiji je rezultat najfleksibilnija jezička norma na štokavskome jezičkom prostoru, dozvoljeno da standardni oblici budu i djed i đed i sjutra i śutra, mogu samo sitni manipulanti krupnih karijerističkih ambicija, poput predśednice UO UCG. Istini za volju, i sami naziv crnogorski jezik za nju je sve do uoči referenduma bio neprihvatljiva kategorija.

Plašim se da će ovaj udar na Crnogorce biti samo uvod u reprizu obračuna s manjinskim narodima

Mehmet Zenka kaže da su Crnogorci danas najugroženiji narod u Crnoj Gori. Jesu li?

RADOMAN: Ove su riječi zaista dirljiv apel solidarnosti i nada da za Crnu Goru još uvijek nije sve izgubljeno. Čini mi se da su katastrofalnom državnom, ekonomskom i zdravstvenom politikom ugroženi najprije svi građani ove države, a tek onda i svi Crnogorci, Bošnjaci, Albanci, Hrvati ili Srbi koji ne pristaju na klerofašističku agendu novih vlasti. Za kaznu, svi su isključeni iz političkoga života. Jasno je da velikosrpskoj politici i zagovornicima dvojnoga identiteta kao sofisticiranije koncepcije asimilacije, više od drugih u ovome trenutku smetaju Crnogorci, jer njihovo postojanje ugrožava san o srpskome etničkom ekskluzivizmu. Ipak, plašim se da će ovaj udar na Crnogorce biti samo uvod u reprizu obračuna s manjinskim narodima lojalnih državi Crnoj Gori.