Piše: Prof. dr Vukić Pulević, akademik CANU i DANU

Osmomartovski protest profesora i zapošljenih Fakulteta za crnogorski jezik i književnost kojemu su se priključili studenti i Cetinjani, jedan je od najljepših skupova koji je u Crnoj Gori organizovan nakon 30. avgusta. Na tome skupu progovorila je i demonstrirala ona najljepša građanska Crna Gora koju cetinjski Fakultet afirmiše. U simboličkoj ravni, na onome skupu afirmisana je energija najprogresivnijih snaga u našemu društvu, onih koji Crnu Goru vide kao demokratsku i prozapadnu, neopterećenu omčom velikosrpske politike.

Profesori FCJK već više od pola godine stoje na prvoj liniji odbrane vrijednosti na kojima je obnovljena Crna Gora 21. maja 2006. godine kad je akademska zajednica u pitanju. Stoga im treba pružiti svu moguću podršku jer bi bez njih Crna Gora u intelektualnome pogledu izgledala potpuno pokoreno. Svoju energiju u borbi za opstanak uzvišenih patriotskih vrijednosti vjerovatno crpe iz slavne istorije crnogorske Prijestonice koja nepokolebljivo čuva crnogorsko kulturno śećanje. Kako reče dekan tog fakulteta i moj kolega iz DANU, Adnan Čirgić, slobodarskoj insitituciji je mjesto u crnogorskom gnijezdu slobode.

Podli napadi koje ovih dana šire raznorazni politički petokolonaši i izvođači radova za konstrukciju Vučićevog „srpskog sveta“, u prvome redu reinkarnacija detektiva za čistotu mišljenja obučenog u kožni mantil, Dragan Koprivica, koji je te prljave poslove izučio još za vakta Slobodana Miloševića, nastavak su sistematskog udara na svaku instituciju i pojedinca koji se odlučio za beskompromisni otpor transformacije Crne Gore u srpsku zemlju. Namjernim provokacijama ovaj producent intriga i hajki na istaknute crnogorske intelektualce i umjetnike, želio je uniziti moć poruka koje su profesori, studenti i Cetinjani poslali svijetu.

Da su u pitanju dva svijeta, najbolje svjedoče poruke koje su dolazile s obje adrese. Dok je ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta, Vesna Bratić, svojevremeno priželjkivala smrt Latinke Perović, a Borisa Dežulovića nazivala ustaškim smećem, pritom sebe proglašavajući ženskim četnikom, studenti su nosili transparente koji su ogolili i Vladu i resornu ministarku: „Živjela Latinka Perović“, „Za nas Dežulović nije ustaško smeće“ te stih jedne prelije pjesme: „Ja nijesam vaš od glave do pete / moji su dobili '45.“ Akcentuiranje ovog malog detalja, i crnogorskoj i regionalnoj javnosti može posvjedočiti o kakva dva sistema vrijednosti je riječ.

Zato na kraju ovog pisma želim uputiti punu podršku i profesorima i studentima FCJK, neka znaju da nijesu sami. Izvinjavam se što zbog blokade međugradskog saobraćaja nijesam bio s vama, ali obećavam da se vidimo na narednom okupljanju. U moje i vaše ime, uvijek i sa sveg srca poručujem: „Smrt fašizmu – sloboda jeziku!“