Ne može se kupiti osmijeh Ljuba Čupića
Piše
mr Željko Rutović
Nikšiću ,,darovima“ u pohode
Nećete naći primjer u političkoj parlamentarnoj
praksi u kojoj lokalni izbori dobijaju značaj državnog, regionalnog, pa ako
hoćete u zamišljenim snovima i projekcijama i geopolitičkog karaktera. Tu
(ne)stvarnu sudbinu na svojim plećima nosi Nikšić. Nije mu prvi put da ga
pohode znani i neznani, ali kao nikada do sad, mnogi se naprečac sjetiše i
uželješe svoje ,,rodbine“ kojima se nekulturno za gosta, sa grbače ne skidaju
već sedmicama. I sve to samo ,,rođaci“ iz srpskog sveta. Drugih ,,rođaka“ i
nema. Čudni li su ,,rođački“ putevi. Nije ni vrijeme praznika, odmora ili nečeg
sličnog, ali jeste njih, rođaka koji dolaze sa čudnim poklonima iz tog dalekog
sveta. Ne žale rođaci ni na tehnici, a ni na novcu. Kakve boce i bombonjere.
Nijesu ovo bilo koji izbori. Ovdje ,,rođaci“ rješavaju sudbinu svetosavlja,
svetih interesa, jezika i crkve srpskog sveta. Kakva infrastruktura, kakvi
trotoari i ulice, ima ko u Beranama da o ulicama brine.
No, ne zaboravite, vi koji naprečac pohodite Nikšić
ovih dana i (s)vi koji mu donosite ,,darove“ onako kako se to gostu ne čini,
bilo da ste zvani ili nezvani, ili ,,prijateljima“ samozvani, tek ničim i nikad
nećete moći kupiti vječni osmijeh Ljuba Čupića uzidan u biće, dušu, kosti i
temelje grada slobode. Kao i Sloboda i Pobjeda nosi samo jedno ime. Dolaziće, i
odlaziće ,,pobjednici“ ali nikad niko nije živio, boravio, niti se u Nikšiću
pamtio, ako se gradu slobode sa poštovanjem i dužnim sjećanjem nije ophodio.
Doći će i proći izbori, ali znajte da je grad u kog
dolazite, davno i za vazda, vječno odabrao, prkos i ponos Ljubovog osmjeha kao
znamenja etike i estetike crnogorske slobode. U kosmogoniji višeg reda gledaće
vas Ljubo, gledaće vas i svi njegovi sljedbenici, pratiće vas osmijeh kome
nijeste ni vični, ni dični. To je ukras lica Crne Gore koji se ,,poklonima“ u
prolazu ne ruži. To je osmijeh koji ide uz obraz onoga ko drugog poštuje i
čuva.
Baštinici i čuvari istinske slobode, heroike i
tragike u borbi za čast i slobodu, ostaju vječno Čupić Ljubo i Baletić Joka,
ostaju crnogorske patriote, komite, borci i antifašisti, pa zato nikad i niko
ko slobodi tog duha nije pjevat sviko, ne može se oslobodiocem zvati, pa ma
kakav ,,dar“ pokušao dati. Ne zaboravite, Ljubovo civilizacijsko vječno
nasljeđe niti se kupuje niti se prodaje. Možete mu mrtvom nasljeđe i spomenik
ružiti, ali veličinu slobodarske heroike, nikada Nikšićanima i Crnogorcima
otuđiti.
Ne zaboravite, nadživjeli su i Ljubo i Nikšić
prolaznike mnoge, zalutale i zabludjele u ideologiji mržnje ,,goste“,
nadživjeće i mnoge njima slične, nadživjeće jer sloboda nosi samo jedno ime,
tamo đe u razlikama, poštovanju i dostojanstvu različite vjere, kulture, imena
i prezimena žive. Za neznance te slobode, smijeh Ljubov biće vječna i patnja i
pratnja. Jer, sloboda taj crnogorski rodni list se ne kupuje, ona se živi.
Zato, nije svaki ,,dar“ za uzdarje niti je svaki gost domaćina vrijedan. Dođete
i prođete, u vaš svet pođete, a u vremenu ostanete nepomenikom, prolaznim,
nebitnim i malim za vječnost slobode Ljubovog grada, svjetionikom svjetova
dobra koji uvijek bijaše otvoren i srdačan za Građanina svijeta kojima se u
svojoj istoriji i kulturi ponosio i o djelima njihove trajne baštine s
poštovanjem zborio.
Konačno, obzirom da ne mislimo svi iz glave jedne
kašike, vi što sa ,,darovima“ po zadatku vaše centrale Nikšić pohodite, još
brže za sveto ime časti i crnogorske slobode prolazite.
0 Komentara