Politika

Predsjednik Evropskog pokreta Crne Gore

Radulović: Koncept velikosrpskog trougla je kompenzacija za propalu veliku Srbiju

Feb 15, 2021 0 Komentara

(15 riječi)

Vjerujem da su nacionalizam i klerikalizam koji ugrožavaju Crnu Goru samo početak kraja jedne mitološke noćne more, kaže Momčilo Radulović.

Proteklo je više od dva mjeseca otkako je u Crnoj Gori formirana nova vlada, okupljena oko koalicije koja je na izborima krajem avgusta prošle godine porazila Demokratsku partiju socijalista (DPS) predsjednika države Mila Đukanovića.

Litijski uvod u izbore u režiji Srpske pravoslavne crkve (SPC), ispostavit će se, bio je više nego simbolična predigra za pad Đukanovićeve vlade, predigra koja je mogla ponuditi slikovit prizor postizborne realnosti Crne Gore, koju će mnogi i danas, mjesecima nakon izbora, nazvati haotičnom.

Crna Gora i dalje je u centru interesovanja regionalne javnosti, dok polemike o njenoj budućnosti, multietničnosti i građanskoj i evropskoj perspektivi još uvijek traju.

No, ono o čemu nema spora je da Crna Gora prema mnogo čemu više nije na kolosijeku na kojem je bila kao jedan od obećavajućih kandidata za prijem Evropsku uniju, dok je rast nacionalizma uzrokovan prevratom na vlasti potegao i sumnje u građanske vrijednosti kojima se ta zemlja donedavno dičila.

Jedan od onih koji nije bio nimalo zadovoljan ishodom izbora je Momčilo Radulović, predsjednik Evropskog pokreta Crne Gore. Iako je po završetku izbora napomenuo da niti vlast Mila Đukanovića nije bila vrijedna divljenja, on je upozorio da bi prevrat mogao povesti zemlju u još pogrešnijem smjeru.

Dva mjeseca nakon formniranja vlada, kaže da su se „potvrdila predviđanja da će se nova vlast ponašati kao da je izvela revoluciju, a ne dobila vlast na demokratskim izborima“, te da ta vlast „ ruši crnogorski sistem“.

„Nova vlada je vladavinu prava samo nominalno i formalno uzela kao osnovu svog djelovanja, dok se realno, na terenu, dešava potpuna institucionalna konfuzija, masovno kršenje Ustava, zakona i podzakonskih akata na svim nivoima, praćeno neskrivenim i često nepotrebnim revanšizmom na svim nivoima institucionalnog i neinstitucionalnog djelovanja.

Ukratko, umjesto da ojača postojeće institucije i učini ih efikasnijim, nova vlast u prethodna dva mjeseca ruši crnogorski institucionalni i pravni sistem, kroz flagrantno potčinjavanje vladavine prava sopstvenim i partijskim interesima. Sve deficite prethodne vlasti nova vlast je počela da ponavlja, ali na grublji, neskriveniji i beskrupulozniji način”, kaže Radulović.

• Može li se procijeniti kakva je u ovom trenutku pozicija Mila Đukanovića, ako je uporedimo s periodom prije izbora?

Radulović: Položaj Đukanovića će slabiti ili jačati u odnosu na to koliko bude spreman da se suoči sa najdubljim razlozima poraza DPS-a na prošlogodišnjim izborima. Iako ima cijeli niz faktora za duboku analizu, u suštini, ova partija i njeni saveznici su izgubili izbore zbog toga što su od sticanja nezavisnoti propustili da ojačaju institucije i što nije u potpunosti zaživio koncept vladavine prava i pravde za sve. Korupcija, nepotizam i potpuno odsustvo kadriranja na osnovu sistema zasluga na svim nivoima, od lokalnog do državnog, su bili glavni razlog što institucionalni i društveni sistem Crne Gore nije uspio da izdrži nalet klerikalizma, velikosrpskog nacionalizma i intervencionizma spoljnjih faktora. Što prije Đukanović shvati da koncept u kojemu je on bio izborni gromobran za sve ove negativne pojave i da njegova harizma i priča o ponosnoj Crnoj Gori više nijesu dovoljni da se dobiju izbori, bolje i za njega i za njegovu partiju, ali i za samu Crnu Goru.

Za sada, čini se da je na kongresu DPS-a povukao prve poteze u tom pravcu, ali to se mora nastaviti snažnije i efikasnije. Politička i zakonska odgovornost onih koji su u prethodnom periodu zloupotrebljavali svoj položaj biće od krucijalnog značaja za eventualno vraćanje podrške građana Đukanovićevoj partiji.

Sa druge strane, sam Đukanović je, kroz predsjednička ovlašćenja, iskusno i u državničkom maniru iskoristio niz političkih, institucionalnih i zakonskih grešaka koje je nova vlast počinila u ovom periodu, pa je u sistemu kohabitacije zauzeo poziciju snažnog korektivnog političkog i institucionalnog faktora. Ovakvi kohabitacioni „aikido“ potezi su mu u jednoj mjeri povratili poljuljano povjerenje dijela gradjana, ali i značajno ojačali poziciju u međunarodnim strukturama.

• Po završetku izvora ste izrazili bojazan da bi evropska budućnost Crne Gore mogla biti ugrožena. Kakav Vam je danas stav?

Radulović: Od početnog sporazuma tri koalicije koje su se obavezale na poštovanje evropske i evroatlantske orijentacije Crne Gore je malo što ostalo. Ovome su doprinijela imenovanja osoba sa ličnim i političkim antievroatlantskim orijentacijama na najviše sigurnosne pozicije u Agenciji za nacionalnu bezbjednost, u vojsci, Parlamentu, kabinetu premijera…

Pored toga, niz kršenja procedura i dobrih praksi u komunikaciji sa međunarodnim, prevashodno EU strukturama, prilikom donošenja zakona i drugih odluka, već je prouzrokovalo ozbiljna, zvanična i javna ili diplomatska upozorenja od strane EU institucija, jednog broja zemalja članica EU-a, SAD-a i pojedinih međunarodnih institucija. Nova vlast je početne kurtoazne i poneke konkretne podrške sa pojednih međunarodnih adresa pogrešno protumačila kao bezuslovnu podršku svim umišljenim projekcijama. Prilično velika greška.

„Medeni mjesec“ između nove vlasti u Crnoj Gori i međunarodne zajednice je prošao, a pitanje je i koliko ga je u stvarnosti i bilo, osim kod poneki međunarodnih predstavnika, koji su, namjerno ili nenamjerno, pomislili da se plamenovi korupcije mogu gasiti benzinom klerikalizma i velikosrpskog nacionalizma. Danas, ipak, međunarodne strukture pred novom Vladom Crne Gore jednom rukom drže visoko podignuti žuti karton, a drugom se uveliko hvataju za crveni.

• Andrej Nikoladis nedavno je upozorio da će nova prosrpska vlast sada nastojati Crnogorce prikazati manjinom u vlastitoj državi. Popis stanovništa je odgođen, ali postoji li opravdana bojazan od raspleta da se Crna Gora prikaže srpskom zemljom u kojoj žive i ostali narodi?

Radulović: Budućnost Crne Gore može biti samo evropska i građanska ili te budućnosti neće biti. Duboko vjerujem da su nacionalizam i klerikalizam koji sada ugrožavaju Crnu Goru samo početak kraja jedne mitološke noćne more koja nas sve na Balkanu drži taocima već dva vijeka. Međutim, to ne znači da će oslobađanje od ovog vjekovnog taloga ići brzo i jednostavno. Da bi borba protiv ovog šovinističkog Levijatana bila efikasna, političke snage koje se snažno zalažu za građansku Crnu Goru moraju isto tako odlučno i iza koncepta jačanja vladavine prava i borbe protiv korupcije.

Također, te iste snage moraju znati da svaki individualni pokušaj pravljenja pakta sa snažnijim političkim faktorima, kojima su ovi nacionalistički i šovinistički koncepti u osnovi djelovanja, neisplativi na srednji i dugi rok. Politikologija je tu neumoljiva, kao i sam život. Još nijedna mala pastrmka nije progutala velikog soma. Ni u rijeci, ni u politici. Relativno brzo ćemo imati prilike da se uvjerimo u ovu zakonomjernost, ali će nažalost taj nesrećni eksperiment koji je vođen tajkunskim, finansijskim i ličnim političkim ambicijama ostaviti veliki ožiljak na građanskoj Crnoj Gori. Međutim, ja sam ipak optimista i vjerujem da će na duži rok sve one povampirene nacionalističke strukture koje su strategijski odgajale crkvene i političke snage unutar i van Crne Gore ipak izgubiti onaj društveni uticaj koji imaju u ovom trenutku, ali i da neće imati dovoljno moći da trajno izmijene gradjansku DNK našeg društva.

• Nedavno je Đukanović rekao da SPC želi napraviti velikosrpski trougao Beograd – Podgorica – Banja Luka. Je li to njegovo upozorenje opravdano ili je to rekao iz nekih drugih razloga?

Radulović: Bilo bi dobro da je ovo konstrukcija Mila Đukanovića za dnevno-političke svrhe. Nažalost, ova koncepcija je sada jedina važeća, snažna i zvanična ideološka zamjena za koncept velike Srbije koji je propao sa gubitkom svih ratova koje su velikosrpski ideolozi pokrenuli od 1990-ih naovamo. Ovo je novoformirani kompenzacioni model u kojem vezivno tkivo nijesu jedinstvene granice, već duhovni, religijski, mitološko-istorijski, obrazovni i vrijednosni postulati koje bi trebalo da strateški zajedno učvrste SPC strukture u sve tri zemlje, a sada i sve tri svjetovne vlasti.

Ovo ne kriju ni SPC, ni dvije trećine vlasti u Crnoj Gori, ni zvanični Beograd, ali ni opozicione snage u Srbiji. Na kraju krajeva, ako bilo ko sumnja u istinitost ovakve definicije, neka samo kupi bilo koje dnevne ili nedjeljne novine i pogleda bilo koji portal ili TV kanal u Srbiji i Republici Srpskoj. Bilo kojeg dana u godini.

• Inicijativa o ulici Ratka Mladića, skrnavljenja pojedinih muslimanskih objekata, prije toga Skupština Crne Gore odbila je na dnevni red uvrstiti Prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici, dok je na čelu Odbora za ljudska prava postavljen čovjek koji negira genocid u Srebrenici. Kakvu poruku su vlast i njene pristalice poslale Bošnjacima u Crnoj Gori, ali i ostalim manjinama i imaju li se oni razloga plašiti za budućnost u ovakvoj Crnoj Gori?

Radulović: Crna Gora je uspjela da odbrani svoje manjine i u gorim vremenima od ovih, ali i od većih igrača nego što su ovi u današnjoj vlasti. Udar na manjine Crne Gore je udar na njene temelje i svako ko bi započeo sistemsko nasilje protiv njih bi započeo i unutrašnji opšti sukob nesagledivih posljedica. Mislim da ni razni oblici proruskih i prosrpskih agentura nijesu spremni za takav korak i to ne zato što ga ne žele, nego što su svjesni činjenice da ga ne mogu sprovesti, kako zbog unutrašnjih, tako ni zbog spoljašnjih faktora.

Na kraju krajeva, nijesu ovim strukturama toliki problem manjine, koliko samo postojanje i identitet Crnogoraca. U njihovom svijetu mitološke igre, Crnogorci su ona lego kockica bez koje njihov zli robot velikosrpskog nacionalizma ne može da stoji uspravno. Zato se napadi na manjine, da bi se dobro razumjela njihova suština, uvijek moraju povezivati sa napadima na crnogorski identitet.

• Kako komentirate presudu Apelacionog suda u slučaju Državni udar? Je li odluka pravosudno utemeljena ili su na nju utjecali neki vanjski faktori?

Radulović: Svako ko je pomislio da će Rusija nakon poraza 2016. godine i osujećenog „mekog“ puča, koji je izveden po svim metodološkim postulatima doktrine generala Gerasimova, tako lako odustati od Crne Gore, grdno se prevario. Ovo još i više, jer je sada očigledno da je „Mandžurijski kandidat“, koji je do nedavno sjedio u Bijeloj kući u Washingtonu, zapadni uticaj u Crnoj Gori, u velikoj mjeri, zamijenio za neki samo njemu i Putinu poznati dil na nekim značajnijim lokacijama. Ovo što se sada dešava u Crnoj Gori je samo primjena te iste pomenute Gerasimovljeve doktrine, samo u naprednoj „2.0“ verziji, u kojoj su ispravljene greške u „softveru“ i „hardveru“ iz 2016-te.

Međutim, ovdje ponovo podvlačim, sve to ne bi bilo moguće sprovesti na takav način da nije bilo grešaka u samom sistemu Crne Gore, a pravosudni i tužilački sistem naše zemlje je zapravo najbolji ili, ako hoćete, najgori reprezent takvog stanja. A za to nam nijesu toliko krivi ni Rusi, ni Amerikanci ni EU. Taj sistem su stvarali oni koji su bili na vlasti do avgusta 2020. i sada mogu samo da gledaju kako se svi propusti, truli kompromisi i neprincipijelnosti koje su oni sami produkovali vraćaju i njima, ali nažalost i cijelom crnogorskom društvu, kao bumerang.

Na takvo stanje u pravosuđu sada se nadvila ambicija nove vlasti da sebi u potpunosti politički potčini sve institucije sistema, a najprije sistem tužilaštva i sudstva. Zato nam sada jedinu branu protiv potpunog urušavanja institucionalnog okvira i jedinu realnu snagu za podsticaj izgradnji neke modernije, stabilnije i evropskije Crne Gore predstavljaju upravo strukture EU, SAD i relevantnih međunarodnih organizacija. Nimalo prijatna situacija za koju su, nažalost krivi svi, i oni koji su bili ranije na vlasti i oni koji je vrše danas.

• Zašto Srbija zvanično ne odgovara na poziv Krivokapića Ani Brnabić da posjeti Crnu Goru? Kako tumačite tišinu iz Beograda?

Radulović: Čini mi se da sve možemo reći, ali ne i da iz Beograda u Crnu Goru dolazi tišina. Ipak se jasnije čuje gromoglasna buka svih političkih, medijskih, religijskih i društvenih struktura Srbije koje pružaju apsolutno jasnu podršku Demokratskom frontu i SPC-u. Za zvanični Beograd, premijer Krivokapić nema dovoljan nivo odanosti i poslušnosti koji se zahtijeva od beogradskih vazala u Crnoj Gori. Zato zvanična i nezvanična aktivnost Beograda za izbore u Nikšiću predominantno ide u korist DF-a. Nažalost, ova politička disonantnost između samog Krivokapića i Vučića ne znači ujedno i ideološki otklon od klerikalnih i političkih modela povezivanja na liniji Beograd – Podgorica – Banja Luka.

Međutim, nije isključeno da, u slučaju većeg sukoba izmedju aktera unutar nove vlasti u Crnoj Gori ili izmedju Vlada Crne Gore i Srbije ili u slučaju obaranja Krivokapićeve vlade, sam premijer ne krene ka nekoj novoj političkoj platformi koja će se u većoj mjeri usmjeriti ka Crnoj Gori i njenim interesima, u ovom ili onom obliku. To ne bi bio izolovan slučaj, jer mnogi su crnogorski politički akteri prolazili taj put, od podrške velikosrpskim projektima do borbe za samobitnost Crne Gore i njenih građana, u državnom, nacionalnom, kulturnom i duhovnom smislu. Do tada, ako uopšte dođe do sličnog razvoja događaja, u političkoj realnosti vlasti Crne Gore sve više dominiraju otvoreni antizapadni, prosrpski i proruski elementi, a obećanja manjinskih političkih konstituenata o tome kako će oni sa četoro poslanika kontrolisati 37 i kako će nas voditi snažno ka Evropskoj uniji, tope se kao snijeg u Podgorici.