KORIFEJ CRNOGORSKE JURISPRUDENCIJE
Sjećanje na dr Dragana Radinovića (1950 - 2002)
Piše: dr
Čedomir Bogićević
Dana
09.03.2002. u naponu svojih duhovnih snaga, predanog, plodonosnog, naučnog,
društvenog i stručnog rada, zatvorio se životni krug jednog od korifeja
crnogorske jurisprudencije i kolosalne figure organizacije crnogorskog
pravništva dr Dragana Radinovića (1950-2002) – obnovitelja, utemeljivača,
reformatora i predsjednika najstarije crnogorske strukovne asocijacije –
Udruženja pravnika Crne Gore (1994-2002), što je svojim autoritetom znanja,
erudicije, naučnog opusa i vizije ostavio trajni pečat u biću crnogorske pravne
kulture, postojan u svojoj jurističkoj doktrini i odan slobodarskom
ognjištu glasovitih preda – oca Mihaila, organizatora 13.-julskog ustanka i
nosioca partizanske spomenice 1941., i majke Olge, iz glasovitog roda Maraš,
ali i nepokolebljivo vjeran svojoj domovini Crnoj Gori (,,Domovina je kao i
majka, nju u srcu nosimo” – često je iskazivao ovu maksimu Marka Miljanova) –
kao najdragocjenijem biseru u ljudskoj istoriji.
Kao
epistemolog širokog razumjevanja logosa i praxisa i istorijske svrhe stvaranja
organizacije društva kao carstva ljudskih svrha, on je najviše nađe polagao u
umne snage čovjekove prirode i njegove humanističke strukture kako bi se
otkrivala dijalektika promjena i predviđala budućnost. Nepokolebljiv u slamanju
dogmi, zabluda, neznanja i predrasuda, on je bio postojan u Hegelovoj
filozofemi ,,što je stvarno to je umno, što je umno to je stvarno”, znajući da
se tokovi društvenog kretanja odvijaju po Kantovom duhu iz nižih u više oblike
ljudske organizacije i bitka.
Nosilac
je i utemeljivač naučne vizije u Udruženju pravnika Crne Gore o potrebi obnove
crnogorske državne nezavisnosti i međunarodno-pravnog subjektiviteta, po
Hegelovom načelu da je država umno ostvarenje slobode kao krajnji cilj
svjetsko-istorijskog kretanja duha.
Rođen
u ponosnoj i dičnoj Zeti, nakon završetka titogradske Gimnazije upisuje i
završava studije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu (1974.) na kojem
je pohađao postdiplomske studije, stekavši magistarsku i odbranivši doktorsku
disertaciju posvećenu instituciji Ombudsmana sa najvišom ocjenom summa cum
laude. Upoznao je mnoge zemlje i kulture, proučavao uporedne upravne i ustavne
sisteme, političku filozofiju i ideju ljudskih prava. Smatrao je da je pravo
ideja slobode i ideja pravde. Predstavljao je Crnu Goru na svjetskom kongresu
pravnika (asambleji) u Njujorku 1999.
Djelovao
je kao sudija, gradski sekretar za upravu, društveni pravobranilac
samoupravljanja, pomoćnik ministra u crnogorskoj vladi, kulturni poslenik,
naučni radnik, organizator znanstvenog života, pisac, publicista, promotor
odgovorne i misaone riječi javnog uma, zaljubljenik u multikulturne vrijednosti
– etničke i vjerske, kao ljepotu, bogatstvo i ukras crnogorskog bića. Bio je
pun tolerancije i poštovanja za dostojanstvo drugih, za različitost u
mišljenju, altruist i filantrop.
Neka
vijenci neumrle slave vječno blistaju sa oreola vrlina, zasluga i vrijednosti
velikog čovjeka, druga, prijatelja, plodnog stvaraoca i naučnog radnika, dr
Dragana Radinovića, čije djelo ne smije biti zaboravljeno. ,,Slava je sunce
mrtvih” (Balzak).
0 Komentara