Društvo

ODLASCI KOJI BOLE

Feb 09, 2021 0 Komentara

(15 riječi)

IN MEMORIAM MONTENEGRISTA DRAŠKO KRIVOKAPIĆ (1968-2021)

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

           Draško Krivokapić je rođen 10.2.1968. godine u Kotoru, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Podgorici. Bio je zapošljen u Jugooceaniji Kotor na poziciji pomoćnika Direktora flote za pomorsko-pravne poslove, u Montenegro Stars Hotel Group-i kao direktor hotela ,,Blue Star’’ u Budvi i Zavodu za zapošljavanje kao viši savjetnik za zapošljavanje pomoraca. Obavljao je više značajnih dužnosti. Govorio je engleski i kineski jezik.

         Draška Krivokapića sam upoznao prije četri godine. Politika je ono što često živimo pa nam se životni ali često i (politički) i sudbinski putevi sretnu i ukrste. Tako da će jedan sasvim slučajan susret u hotelu ,,Splendid” prerasti u jedno lijepo prije svega iskreno prijateljstvo. Njegova harizmatičnost jak osjećaj za pravdu i socijalnu jednakost iskrena želja da i sistem i društvo učini boljim a Crnu Goru jedinstvenom svrstavaju ga u red onih časnih montenegrista koji ostave svoje jake tragove na uvjek teškim i surovim  crnogorskim raskršćima. Uvjek mi je sa puno elana i volje govorio: ,,Moj dobri Božo i prije nas i sa nama i posle nas Crna Gora će biti vječna luča slobode onaj bastion hrabrosti i najvećih vrlina koje su naši preci njegovali. Zauvjek će živjeti njen antifašizam i njena multikultura.” Vjerovali smo obojica u istu ideju u ideju čovječnosti, humanizma, i socijaldemokratije kao pravih istinskih vrijednosti ali i kao naše lične borbe. Oskar Vajld (1854-1900) svjetski poznati književnik jednom je zapisao: ,, Svako može da saojseća sa patnjama prijatelja, ali potrebna je posebna odlika da biste se saosjećali sa prijateljevim uspjehom. ” Upravo takav je bio moj prijatelj Draško Krivokapić radovao se uspjehu svakog dragog čovjeka i u tome bio velik. Sa svojim osmjehom je širio pozitivnu energiju i uvjek je nalazio pravi način da podrži prijatelje.

          Ona lična crta predaka gorštaka je bila duboko usađena u njemu i uvjek sam znao da se na njega mogu osloniti. I da su danas i u ovim teškim vremenim za Crnu Goru najveći kapital bili i ostali ovako hrabri pojedinci. Kao izuzetan intelektualac iskreno opredijeljen za socijalni, ekonomski i kulturni napredak, za ravnopravnost, istinu i pravdu nastavio je da se bori riječju, kao najvećim ali često i najjačim oružjem svakog slobodnog čovjeka. Zbog ovakvih blistavih pojedinaca koji su krasili redove SD-a bio sam ponosan na sve ideje i postulate koje smo zajedno promovisali. Bolna simbolika da je pred svoj 53 rođendan njegova iznenadna smrt postala oznaka za svu tragičnost odlaska jednog od ljudi koji nikada nisu odustali od vizije crnogorskog društva kao otvorenog, tolerantnog, pravičnog i progresivnog. Volio je Budvu, Kotor , Cetinje posebno ali i svu Crnu Goru i svu njenu ljepotu i multukulturalnu šarenolikost. Zato o njemu ne govorim formalno, i stereotipno.

     Draška Krivokapića su krasili izuzetni lični kvaliteti, velika  široka komunikativnost, rijetka erudicija, poznavanje jezika  hrabrost nepokolebljivog montenegriste  borca za demokratiju. Noam Čomski američki lingvista, pisac i filozof jednom je zapisao: ,, Uloga intelektualca sastoji se u tome da govori istinu, najbolje što zna, o stvarima koje su bitne, ljudima kojima je to bitno.“ Kada ode takav časni montenegrista onda, naravno, nosimo gorčinu zbog prolaznosti života ali i ostajemo sa izvjesnom verom da sve ono dobro što radimo da ima smisla. Odlučniji smo i čvršći kada su takvi prijatelji sa nama, ali oni su nam podrška i uzor i kad odu sa ovoga svijeta, njegovim amanetom, uviđamo kako treba živjeti i raditi. Draško Krivokapić je bio i ostao svetionik koji je još mnogo toga imao da kaže. Riječi ovog oproštaja moraju biti izgovorene u tišini, i samoći onako kako bi on to sigurno želio ali ja to ne mogu jače je to od mene jer smo ostali bez borca koji je uvjek stajao u prvim redovima. Znanje, etičnost i hrabrost su bili postulati  njegove borbe. Ogromna hrabrost, jer dok smo mi, koji smo sebe smatrali njegovim saborcima mogli da se ,,sakrijemo“ iza njega, on je uvjek bio vidljiv.

       I u ovoj hladnoj tmurnoj februarskoj crnogorskoj noći jedna će zvijezda obasjati nebeski svod biće to zvijezda posvećena Drašku Krivokapiću časnom borcu SD-a za ponos porodici ali i svima nama njegovim prijateljima. Nikada tužnije i teže nisam napisao jedan tekst nego ovog puta. Zahvaljujućii ovakvim ljudima 21 maj 2006 godine će biti uvjek u crnogorskoj istoriji ispisan zlatnim slovoma. I nek to bude ta zvijezda sjaja i slave kao te večeri 21 maja.