Nova Crna Gora je lažna i mi se na nju navići nećemo, mijenjaćemo je za pravu
Piše: Ahmed
Avlijani
Napadi i prijetnje
analitičaru Ljubomiru Filipoviću najbolje odslikavaju osioni, nasilnički i,
zašto ne nazvati stvari pravim imenom, fašistički karakter nove društvene
stvarnosti u koju tone "nova Crna Gora" i još jednom nas opominju da
se moramo suprotstaviti toj nakaradnoj ideologiji jednoumlja i netolerancije
dok još nije kasno i da se na nju ne smijemo navikavati.
Napadi na Ljubomira
Filipovića, istini za volju, nisu ništa neočekivano za "novu Crnu
Goru" na koju se, kažu, moramo navići a mi, vala, nit' smijemo nit'
hoćemo.
Ona, "nova Crna
Gora" na koju se (rekoh li?) nećemo navići, stasala na velikodržavnoj
ideologiji nacionalne, ideološke i vjerske isključivosti ni ne može biti
drugačija.
Tako je, kažu kod nas,
nakrivo nasađena i ne može biti drugačija - do kriva.
Samo, nećemo se na tu
krivost navići, nek znaju.
Nije tako davno bilo da se
ne možemo sjetiti prijetnji jednog od otaca "nove Crne Gore", na koju
se nismo i nećemo navići, samozvanog četničkog vojvode Andrije Mandića,
upućenih manjinama u parlamentu Crne Gore onda kada se raspravljalo o Zakonu o
vjerskim zajednicama.
Tada je, neću nikada
zaboraviti užas na licima članova moje porodice kada su ga slušali, pozivao i
na otkopavanje oružja i okupljanje ratnih drugova.
Skoro sam siguran da takvoj
družini ratnih veterana iz skorašnjih ratova, punih nezapamćenih zločina i
genocida, sa otkopanim već pomenutim rekvizitima, cilj nije bio mirnim litijama
mijenjati Crnu Goru. One, litije, doduse, jesu spletom okolnosti postale
sredstvo za stizanje do cilja - one velike države što je sada zovu srpski svet
ali to ne mijenja karakter sadašnje većinske politike i političkih prvaka u
Crnoj Gori.
Uslijedilo je lomljenje
skupštinskog inventara na najdivljačkiji mogući način. Gledali smo u hramu
demokratije slike nasilja koje ne priliče ni najgoroj kafani iz predgrađa kada
se pred fajront počnu raščišćavati računi među pijanim gostima.
A onda je krenula poslednja
faza priprema za prijetnje Ljubomiru Filipoviću i svim Ljubomirima koji nisu
dio "nove Crne Gore".
Strahovita medijska kampanja
protiv svakoga ko se nije uklopio u politiku srpskog sveta; posteri sa
fotografijama poslanika koji su glasali za zakon a koji su me podsjetili na
potjernice sa divljeg zapada; ostavljanje poruka na kućnim pragovima i vratima;
etiketiranje, stigmatizacija i javno prozivanje lijepljenjam imena i
fotografija po banderama svakoga ko se ne slaže sa hegemonistickom politikom
srpskog sveta; snimanje "dlačica u nosu" policajcima koji revnosno
obavljaju svoje poslove; blaćenje preko nekoliko portala svakog ko je glas
digao protiv te "nove Crne Gore"; kletve do tada nečuvene i opšta
hajka protiv svake drugosti već dugo su nezaobilazni dio naše društvene
stvarnosti.
Eee, tu se savršeno uklapaju
onomadašnje prijetnje upućene Ljubomiru Filipoviću kao logičan slijed narativa
na kojem je nastala ta "nova Crna Gora", na koju treba da se
naviknemo a mi nećemo.
Zakoni, pravo, principi,
ljudska prava, sve u toj "novoj Crnoj Gori" na koju, kažu, treba da
se naviknemo a mi, da znaju, nećemo, ima jedan uslov - sve mora biti i sve se
mora tumačiti u korist ideologije nove većine inace se mora, po hitnom i, ako
treba, neustavnom postupku mijenjati. I ništa drugi nije važno, ni Ustav, ni
zakoni, ni pravo i pravda, ni medjunarodna zajednica, ni dobra praksa, ni javni
interes.
A ako se ko pozove na taj
Ustav, te zakone, te norme i principe taj je protiv kohabitacije i treba ga
hapsiti, ako pitate Dritana ili koga od apostola "nove Crne Gore".
Njihovo stado, da se izrazim
premijerovim religioznim rječnikom, ima malo drugačije metode rješavanja
nesuglasica sa neistomišljenicima.
Šta ti je direktna
demokratija, jado moj.
Demokratija, kažu u
"novoj Crnoj Gori", potiče od grčke riječi Demos sto znači narod i
srpske riječi kratko što znate šta znači. Demokratija, dakle, u "novoj
Crnoj Gori", na koju se, utuvite, navići nećemo, znači da narod rješava
stvari po kratkom postupku, baš kao Vlada i Skupština zakone.
Samo da mu neko, narodu,
došapne dje osumnjičeni živi i oni će mu "demokratski" presuditi.
A i toga smo se, dje ko
živi, sad se sjetih, magledali u onim vremenima borbe za "novu Crnu
Goru".
Sjećate se?
Đe žive poslanici i na čija
vrata da se pokuca ako, ne daj Bože, ...
Ma sjećate se, sigurno.
Bilo bi nepravedno da se u
ovom kontekstu ne sjetimo Facebook, Instagram i Twiter pisanija i TV i radio
besjeda glavne apostolke "nove Crne Gore" i njenih
"demokratskih" kritika Dežuloviću, Latinki Perović, ... (nastavite
niz).
I kome je, onda, čudno što
neko sad u "novoj Crnoj Gori" prijeti drugačijemislećem Filipoviću?
Ma daajte, molim vas.
Pa to je bit "nove Crne Gore".
To je njena esencija.
To je ta "nova Crna Gora", Crna Gora netolerancije, Crna Gora
monizma, Crna Gora bahate isključivosti i Crna Gora etnocentrizma.
E sada se mnogi, sigurno,
pitaju: đe nestade građanski dio "nove Crne Gore"?
Onaj koji je trebao da bude
garant da će "nova Crna Gora" ostati na putu evropskih vrijednosti.
Pamtite to?
Onaj dio "nove Crne
Gore" koji bi trebao da stane na put upravo ovome što doživljava Ljubomir
Filipović.
E pa tog dijela "nove
Crne Gore" nema.
Nema ga. Na to se moramo navići.
Nije ga ni bilo. Bila je to šarena laža.
Varalica, ribolovci bi rekli, varalica da se upecaju glasači koji hoće
gradjansku Crnu Goru, nisu zadovoljni sada već bivšom vlašću a sa četnicima
neće.
I zagrizli su. Varalocu su zagrizli. Na to se sazananje moraju navići.
A ovo drugo navikavanje,
navikavanje na "novu Crnu Goru" neka okače mačku o rep.
Za nas, mnogo više od pola
Crne Gore, navikavanje ni na jednu osim građansku Crnu Goru nije opcija jer
moderna, evropska Crna Gora ako nije tolerantna i građanska i nije Crna Gora.
A ima nas toliko, mnogo više
od pola.
Samo su nas uhvatili na krivu nogu pa im se čini da ih je više.
Uhvatili su nas nespremne.
Ili, bolje reći, prevarili su nas.
Onom varalicom.
Neki.
Neke.
Neke nisu.
Ima nas što smo iz sveg glasa govorili građanskoj Crnoj Gori: Intus, intus est
Troianus equus!
- Unutra, unutra je
Trojanski konj - vikali smo.
Mnogi nam nisu povjerovali
ali nisu dugo čekali na dokaz.
Našli smo Trojanskog konja
iz kojeg je izašlo 4, i slovima "četiri", apostolčića "nove Crne
Gore".
URA je Trojanski konj ubačen
u građansku Crnu Goru, to sada svi jasno vidimo dok revnosno rade sve u korist
srpskog sveta.
To još u Crnoj Gori ne vide
samo strane ambasade.
Razumijem ih.
Oni se, može biti, u ove
naše konje, trojanske bezbeli, ne razumiju.
Danajce su, do duše, trebali beć da upoznaju ali ...
Zato im ih moramo pokazati,
uprijeti prstom u njih i reći im da su oni lažni evropejci.
Baš kao i što su apostoli "nove Crne Gore" lažni apostoli.
Apostoli u hrišćanskoj
religijskoj tradiciji su promoteri tolerancije a ne isključivosti; zagovarači
oprosta a ne osvete; promicatelji ljubavi a ne mržnje; oni propovijedaju
jedinstvo a ne podjele; njihova ideja je mir a ne rat i ratni drugovi; oni
propovijedaju slobodu uma a ne jednoumlje.
E baš zato što su evropejci
"nove Crne Gore" lažni, što su lažni i apostoli "nove Crne
Gore" lažna je i "nova Crna Gora" i mi se na tu lažnu Crnu Goru
navići nećemo.
Ali ćemo je mijenjati, i to
brzo. Za pravu. Našu. Svih nas 600 i kusur hiljada. Svaka je druga osim te,
naše, svih nas, lažna.
0 Komentara