Piše: Ahmed Avlijani

Napadi i prijetnje analitičaru Ljubomiru Filipoviću najbolje odslikavaju osioni, nasilnički i, zašto ne nazvati stvari pravim imenom, fašistički karakter nove društvene stvarnosti u koju tone "nova Crna Gora" i još jednom nas opominju da se moramo suprotstaviti toj nakaradnoj ideologiji jednoumlja i netolerancije dok još nije kasno i da se na nju ne smijemo navikavati.

Napadi na Ljubomira Filipovića, istini za volju, nisu ništa neočekivano za "novu Crnu Goru" na koju se, kažu, moramo navići a mi, vala, nit' smijemo nit' hoćemo.

Ona, "nova Crna Gora" na koju se (rekoh li?) nećemo navići, stasala na velikodržavnoj ideologiji nacionalne, ideološke i vjerske isključivosti ni ne može biti drugačija.

Tako je, kažu kod nas, nakrivo nasađena i ne može biti drugačija - do kriva.

Samo, nećemo se na tu krivost navići, nek znaju.

Nije tako davno bilo da se ne možemo sjetiti prijetnji jednog od otaca "nove Crne Gore", na koju se nismo i nećemo navići, samozvanog četničkog vojvode Andrije Mandića, upućenih manjinama u parlamentu Crne Gore onda kada se raspravljalo o Zakonu o vjerskim zajednicama.

Tada je, neću nikada zaboraviti užas na licima članova moje porodice kada su ga slušali, pozivao i na otkopavanje oružja i okupljanje ratnih drugova.

Skoro sam siguran da takvoj družini ratnih veterana iz skorašnjih ratova, punih nezapamćenih zločina i genocida, sa otkopanim već pomenutim rekvizitima, cilj nije bio mirnim litijama mijenjati Crnu Goru. One, litije, doduse, jesu spletom okolnosti postale sredstvo za stizanje do cilja - one velike države što je sada zovu srpski svet ali to ne mijenja karakter sadašnje većinske politike i političkih prvaka u Crnoj Gori.

Uslijedilo je lomljenje skupštinskog inventara na najdivljačkiji mogući način. Gledali smo u hramu demokratije slike nasilja koje ne priliče ni najgoroj kafani iz predgrađa kada se pred fajront počnu raščišćavati računi među pijanim gostima.

A onda je krenula poslednja faza priprema za prijetnje Ljubomiru Filipoviću i svim Ljubomirima koji nisu dio "nove Crne Gore".

Strahovita medijska kampanja protiv svakoga ko se nije uklopio u politiku srpskog sveta; posteri sa fotografijama poslanika koji su glasali za zakon a koji su me podsjetili na potjernice sa divljeg zapada; ostavljanje poruka na kućnim pragovima i vratima; etiketiranje, stigmatizacija i javno prozivanje lijepljenjam imena i fotografija po banderama svakoga ko se ne slaže sa hegemonistickom politikom srpskog sveta; snimanje "dlačica u nosu" policajcima koji revnosno obavljaju svoje poslove; blaćenje preko nekoliko portala svakog ko je glas digao protiv te "nove Crne Gore"; kletve do tada nečuvene i opšta hajka protiv svake drugosti već dugo su nezaobilazni dio naše društvene stvarnosti.

Eee, tu se savršeno uklapaju onomadašnje prijetnje upućene Ljubomiru Filipoviću kao logičan slijed narativa na kojem je nastala ta "nova Crna Gora", na koju treba da se naviknemo a mi nećemo.

Zakoni, pravo, principi, ljudska prava, sve u toj "novoj Crnoj Gori" na koju, kažu, treba da se naviknemo a mi, da znaju, nećemo, ima jedan uslov - sve mora biti i sve se mora tumačiti u korist ideologije nove većine inace se mora, po hitnom i, ako treba, neustavnom postupku mijenjati. I ništa drugi nije važno, ni Ustav, ni zakoni, ni pravo i pravda, ni medjunarodna zajednica, ni dobra praksa, ni javni interes.

A ako se ko pozove na taj Ustav, te zakone, te norme i principe taj je protiv kohabitacije i treba ga hapsiti, ako pitate Dritana ili koga od apostola "nove Crne Gore".

Njihovo stado, da se izrazim premijerovim religioznim rječnikom, ima malo drugačije metode rješavanja nesuglasica sa neistomišljenicima.

Šta ti je direktna demokratija, jado moj.

Demokratija, kažu u "novoj Crnoj Gori", potiče od grčke riječi Demos sto znači narod i srpske riječi kratko što znate šta znači. Demokratija, dakle, u "novoj Crnoj Gori", na koju se, utuvite, navići nećemo, znači da narod rješava stvari po kratkom postupku, baš kao Vlada i Skupština zakone.

Samo da mu neko, narodu, došapne dje osumnjičeni živi i oni će mu "demokratski" presuditi.

A i toga smo se, dje ko živi, sad se sjetih, magledali u onim vremenima borbe za "novu Crnu Goru".
Sjećate se?

Đe žive poslanici i na čija vrata da se pokuca ako, ne daj Bože, ...

Ma sjećate se, sigurno.

Bilo bi nepravedno da se u ovom kontekstu ne sjetimo Facebook, Instagram i Twiter pisanija i TV i radio besjeda glavne apostolke "nove Crne Gore" i njenih "demokratskih" kritika Dežuloviću, Latinki Perović, ... (nastavite niz).

I kome je, onda, čudno što neko sad u "novoj Crnoj Gori" prijeti drugačijemislećem Filipoviću?
Ma daajte, molim vas.
Pa to je bit "nove Crne Gore".
To je njena esencija.
To je ta "nova Crna Gora", Crna Gora netolerancije, Crna Gora monizma, Crna Gora bahate isključivosti i Crna Gora etnocentrizma.

E sada se mnogi, sigurno, pitaju: đe nestade građanski dio "nove Crne Gore"?

Onaj koji je trebao da bude garant da će "nova Crna Gora" ostati na putu evropskih vrijednosti.
Pamtite to?

Onaj dio "nove Crne Gore" koji bi trebao da stane na put upravo ovome što doživljava Ljubomir Filipović.

E pa tog dijela "nove Crne Gore" nema.
Nema ga. Na to se moramo navići.
Nije ga ni bilo. Bila je to šarena laža.
Varalica, ribolovci bi rekli, varalica da se upecaju glasači koji hoće gradjansku Crnu Goru, nisu zadovoljni sada već bivšom vlašću a sa četnicima neće.
I zagrizli su. Varalocu su zagrizli. Na to se sazananje moraju navići.

A ovo drugo navikavanje, navikavanje na "novu Crnu Goru" neka okače mačku o rep.

Za nas, mnogo više od pola Crne Gore, navikavanje ni na jednu osim građansku Crnu Goru nije opcija jer moderna, evropska Crna Gora ako nije tolerantna i građanska i nije Crna Gora.

A ima nas toliko, mnogo više od pola.
Samo su nas uhvatili na krivu nogu pa im se čini da ih je više.
Uhvatili su nas nespremne.
Ili, bolje reći, prevarili su nas.
Onom varalicom.
Neki.
Neke.
Neke nisu.
Ima nas što smo iz sveg glasa govorili građanskoj Crnoj Gori: Intus, intus est Troianus equus!

- Unutra, unutra je Trojanski konj - vikali smo.

Mnogi nam nisu povjerovali ali nisu dugo čekali na dokaz.

Našli smo Trojanskog konja iz kojeg je izašlo 4, i slovima "četiri", apostolčića "nove Crne Gore".

URA je Trojanski konj ubačen u građansku Crnu Goru, to sada svi jasno vidimo dok revnosno rade sve u korist srpskog sveta.

To još u Crnoj Gori ne vide samo strane ambasade.

Razumijem ih.

Oni se, može biti, u ove naše konje, trojanske bezbeli, ne razumiju.
Danajce su, do duše, trebali beć da upoznaju ali ...

Zato im ih moramo pokazati, uprijeti prstom u njih i reći im da su oni lažni evropejci.
Baš kao i što su apostoli "nove Crne Gore" lažni apostoli.

Apostoli u hrišćanskoj religijskoj tradiciji su promoteri tolerancije a ne isključivosti; zagovarači oprosta a ne osvete; promicatelji ljubavi a ne mržnje; oni propovijedaju jedinstvo a ne podjele; njihova ideja je mir a ne rat i ratni drugovi; oni propovijedaju slobodu uma a ne jednoumlje.

E baš zato što su evropejci "nove Crne Gore" lažni, što su lažni i apostoli "nove Crne Gore" lažna je i "nova Crna Gora" i mi se na tu lažnu Crnu Goru navići nećemo.

Ali ćemo je mijenjati, i to brzo. Za pravu. Našu. Svih nas 600 i kusur hiljada. Svaka je druga osim te, naše, svih nas, lažna.