U fokusu

ODBACIVANJE REZOLUCIJE O SREBRENICI JE SRAMOTAN ČIN

Jan 05, 2021 0 Komentara

(15 riječi)

Prateći ono navrat-nanos održano skupštinsko zasijedanje u gluvo doba noći, da bi se što prije usvojio novi Zakon o slobodi vjeroispovjesti, želio bih da ukažem i na još neke okolnosti koje ne idu u prilog stvaranju atmosfere povjerenja i jačanja demokratskog kapaciteta ovog Visokog doma.

Za Crnogorski portal piše: Zoran Vulević

Prvo što se dalo zapaziti je "brzometna govorna  paljba“  predsjedavajućeg, predsjednika Skupštine koji je, kao đak koji se boji da ne zaboravi naučeno, pa želi da to što prije  saopšti učitelju, vodio ovu sjednicu na kojoj je, usvajanjem ovog zakona izvršen atak na Crnu Goru i Crnogorsku pravoslavnu crkvu koja po njemu ispade nepostojeća. Kakav bezobrazluk i otvorena provokacija!

 

Drugo, bilo je uočljivo njegovo zajedjivo smijurenje, koje je pratio sličan izraz lica, kao i njegovo neprestano očijukanje i namigivanje poslanicima kojim  ih je upozoravao i stavljao im  do znanja, kako da postupe i ubrzaju tok sjednice. Sve je to bilo  toliko neprimjereno, čak i fakinski djelovalo, da se ozbiljan čovjek morao zapitati da li prati sjednicu Skupštine  jedne države ili je slučajno nabasao na snimanje scena za neku komediju, čiji se dio odigrava u skupštinskoj sali.

 

Neću ovom prilikom govoriti o usvajanju novog Zakona o slobodi vjeroispovjesti, jer se zaista radi o novom  zakonu obzirom na njegove suštinske izmjene u odnosu na do sada aktuelni. Samo ću pomenuti najciničnijeg poslanika, odnosno poslanicu, od svih koji su se te noći izjašnjavali o ovom zakonu. Svi ostali su bili jasni i glasni u iznošenju hvalospjeva  o novom zakonu. Samo je ta poslanica iz redova URE, profesorica književnosti, na proziran način, valjda svjesna u što se uvalila, a budući da je nemoćna da iz toga izađe, iz njoj poznatih razloga, pokušala opravdati svoje podizanje ruke u prilog usvajanja tog, za Crnu Goru ugnjetačkog zakona. Obrazloženje zašto će to učiniti bilo je do te mjere degutantno, da je izazivalo snažnu odioznost i prezir, ali istovremeno  i strah od saznanja do kojih dubina  može porinuti čovjekov prevrtljivi karakter. Istina u tom, za iole pronicljiiviju osobu, neuspjelom blefu, može joj se komotno pridružiti najstariji poslanik, koji već godinama teatralnim nastupima uveseljava građane, pokušavajući valjda, da na taj način relativizuje  svoju dugogodišnju saradnju sa srpskim partijama koje priželkuju nestanak Crne Gore kao nezavisne države. 

Ipak, ono na što želim da se posebno osvrnem je odbijanje stavljanja na dnevni red Prijedloga Rezolucije o genocidu u Srebrenici, koji je podnijela Bošnjačka stranka. Naravno, bilo je naivno očekivati da će se u ovom, uglavnom, jednonacionalnom prosrpskom poslaničkom sastavu, drugačije odlučiti.

Pobiti  na hiljade  djece, žena i starijih ljud, samo zato što se na drugačiji način mole Bogu, mogu samo ostrašćeni, raspamećeni zločinci u liku velikosrpskih jurišnika. I kukavice svoje vrste, koji svoju "hrabrost" iskazuju samo kada se nađu okruženi gomilom naoružanih istomišljenika, nasuprot kojih stoji goloruk, nezaštićen narod.

 

Toliku mržnju, nedostojnu čovjeka kao razumnog bića,  prema drugom i drugačijem usadila im  je  Srpska pravoslavna crkva koja generacijama tako vaspitava svoje vjerno stado. Stvarajući opasni kult navodne nadmoći srpske nacije nad svima drugima. Čovjek bi se grohotom na to  ismijao da posljedice takvog vjerskog fanatizma  ne donose muku i jad čitavom regionu. Taj krvavi pir velikosrpskih fašista i religioznih fanatika tog strašnog, jezivog dana  u Srebrenici, osuđen je od svih civilizovanih naroda svijeta. Čak je i holandski Vrhovni sud presudio da je Holandija djelimično kriva za genocid u Srebrenici, zato što njihov bataljon zadužen za to područje nije dovoljno učinio da spriječi masakr. Kakav primjer zrelosti i humanosti jedne građanske države na kome se  treba učiti! Posebno oni  koji o  genocidu u Stebrenici imaju rezervisan stav, ili ga čak negiraju.

 

No, za  predsjednika crnogorske Skupštine, o tome je bilo suvišno i nepotrebno raspravljati, jer je taj užasni masakr Evropska unija, odnosno njeni organi  u čijoj je to nadležnosti, već okarakterisala kao genocid. 

 

Nije predsjedniče Skupštine nikada suvišno osuditi takav užas. Ma ko i ma koliko puta to prethodno učinio. Nikada!

 

To je bila tvoja  dužnost i zbog generacija koje dolaze. Jer obavezni smo da im stvaramo ambijent po ugledu na civilizovane zemlje svijeta u kojima slobodno i skladno  žive ljudi različitih vjera, nacija i  boje kože.  Osudom zvjerstva u Srebrenici s  pozicije tog Visokog doma, svima bi smo poslali  jasnu poruku čemu težimo, u kom  pravcu želimo da se kreće naše društvo, koje vrijednosti želimo baštiniti, od kojih je jedna od najdragocjenijih tolerantan suživot i razumijevanje među ljudima različitih vjera i narodnosti. Jer, Crna Gora nema drugog puta ako želi da sačuva sebe i postane moderna evropska država.

 

Ali ne, mi oćemo da našoj đeci u dvadeset prvom vijeku, na mala vrata u školama uguramo  vjeronauku i od njih počnemo  stvarati  vjerske fanatike, potencijalne zagovornike  novih genocida. Jer što je u temeljima svog učenja propagirala Srpska pravoslavna crkva kroz sve svoje trajanje, pa i danas.  Nametala je dogmu  o superiornosti srpskog naroda nad svima drugima; huškala na osvajanje tuđih teritorija, budući da  to "nebeskom narodu" pripada; širila etnofiletizam, ili drugačije rečeno crkveni nacionalizam, krivotvorila istorijske istine i kreirala ambijent laži i prevara onako kako joj je odgovaralo.

 

Zato predsjedniče Skupštine tvoje  izbjegavanje da se o genocidu u Srebrenici  raspravlja, nije manir građanski orjentisanog lidera. Nije postupak  mudrog i promišljenog predsjednika Skupštine Crne Gore, kao građanske države. Otvoreno govoreći, ti si predsjedniče Skupštine, od svih lidera nove većine, po mom dubokom  uvjrenju, kao čovjeka podužeg životnog iskustva i već u poodmaklim  godinama, najveća opasnost za Crnu Goru kao građansku, sekularnu, antifašističku i evroatlansku državu.  Uvjeren sam, takođe, da je tvoj dugoročni plan usmjeren na posrbljavanje Crne Gore, a nakon toga zna se što slijedi. I pored svih tvojih nastojanja da građane, a posebno Brisel, uvjeriš u svoje demokratske kapacitete. Prepoznajem kod tebe, predsjedniče Skupštine Crne Gore, čvrstu riješenost da taj svoj naum sprovodiš, uporno i temeljito, bez obzira na moguće pogubne posledice. Nemoj to čini mladi čovječe, jer nikome neće izaći na dobro. Uči se da relaksiraš sebe od povišenog nacionalnog naboja koji, iako nastojiš, ne uspijevaš da sakriješ. Potvrdu za sve ovo što sam kazao našao sam u tvojim izjavama,  govorima  i obraćanjima.

 

Konačno i u  tvom  ponašanja te žalosne noći za crnogorsku parlamentaranu demokratiju, kada si prihvatio  i da sveta Crnogorska crkva bude jednostavno precrtana novim  Zakonom o slobodi vjeroispovjesti urađenim i uređenim od strane predstavnika Srpske pravoslavne crkve. Kako se nakon toga može vjerovati u tvoj demokratski, građanski kapacitet. Nikako i nikad.

Jer treba da znaš, a vrijeme koje je pred nama će te u to uvjeriti, da ma koliko ti se činilo da si na pravom putu, da će se tvoja vizija i strategija na kraju ostvariti, neće biti tako. Budi uvjeren da će Crnogorci, građanski orjentisani Srbi,  Bošnjaci, Hrvati, Albanci i svi drugi pripadnici raznih vjera i nacija, znati sačuvati Crnu Goru kao modernu građansku i sekularnu državu. Jer stvaranje  "srpskog sveta" je neostvariv, sam po sebi promašen projekat zato što je, između ostalog, u dubokoj suprotnosti sa svim civilizacijskim vrijednostima, težnjama i potrebama savremenog svijeta.