Zaglavljeni? Kako dalje?
Piše: Vukašin
Perović
U Skupštini se ništa nije
desilo, što nijesmo znali da će se desiti. Mijenjanje zakona po svaku cijenu. I
ništa se nije desilo, što se bar jednom nije desilo. Sve ovo smo već imali.
Crnogorce koje plaća
Srbija, uticaj crkve i pravno nasilje. Trebalo je 88 godina da se Crna Gora
vrati sebi. Nijesmo naučili lekcije iz prošlosti, pa tužne komšije bez svoje
istorije, od devedesetih ponovo jurišaju na nas. Crkve su postale štabovi,
političke centrale i škole, a popovi instruktori koji đecu od malih nogu vode u
Srpski svet. Jučerašnji skup je pokazao da neko u Crnoj Gori vidi što se
dešava.
Ipak nova vlast sačinjena
od svetosavsavaca, četnika početnika i boraca za fotelje po svaku cijenu, nije
odustala od svog cilja. Oteti ili uništiti sve što je Crnogorsko. Sve ovo
znamo, sve ovo smo viđeli, ali kako dalje. Moramo se kretati u okviru zakona.
Treba nam pravna država,
a ne praksa da svako ko izgubi izbore, mijenja vlast na silu. Treba nam
osvješćivanje naroda. Treba da svi oni koji su zbog priče o boljem životu
glasali za sadašnju vlast, shvate da nas ovi vode u propast. Da svi oni koji su
bili protiv nepotizma, shvate da su ovi svi rodbinski povezani.
Da oni koji su bili
protiv zaduživanja, vide da su ovi još gori. Da oni koji su bili protiv
bahatosti, vide da su ovi još bahatiji. Da oni koji su kritikovali ranije
greške, shvate da su ovi ugasili crnogorsku avio kompaniju da bi spasili
srpsku. Da oni koji su kritikovali nestručnost, vide da su ovi totalni amateri.
Da oni kojima su smetale
ranije prepirke unutar vlasti, vide da ovi jedni o drugima govore sve najgore.
Da oni koji su kritikovali nedovoljnu borbu za državu, vide da ovi otvoreno
rade protiv svoje države. I kad to svi vide a poneki i shvate, možda vratimo
državu.
Naravno uz to da
predhodna vlast shvati svoje greške, jer vidimo da im ni danas ništa nije
jasno. Treba nam još jedna stranka. Teško je gledati plaćene i neznavene, kako
pričom o demokratiji i jednakosti, komadaju Crnu Goru i vode je u nestanak. Ali
najveći saveznici treba da nam budu mudrost, jedinstvo i strpljenje. Pitanje je
imamo li saveznike?
KAD SVE STANE
U DVA SLOVA
U večeri usvajanja
sramnog zakona, kada su crnogorske crkve i istorija poklonjene Srbiji, bilo je
još bruke. Odbijeni su predlozi da se donese rezolucija o Srebrenici i zakon o
zabrani upotrebe fašističkih simbola i veličanju zločina. Naravno da nijesu
prošli. Lagano su odbijeni. Niko nije imao potrebu da o tome nešto kaže.
Uopšte nijesmo
iznenađeni. Za sadašnju vlast, izvršioci genocida u Srebrenici su heroji kojima
se ponose. A ćuti se zbog dijela glasača. Ni fašisti nikoga nijesu
interesovali.
Ako zabrane fašiste,
moraju zabraniti i njihove saradnike. Što će onda sa četničkim vojvodama u
njihovim redovima, što sa slikama Čiča Draže i Pavla Đurišića, koji vise u
njihovim kancelarijama i okupiranim vjerskim objektima? I onda vidimo da su to
ustvari jedni isti. Srebrenički dželati su oni isti koji vise na svetosavskim
zidovima.
Zato nije prošao zakon
koji podsjeća na zlo i zakon koji zabranjuje da se zlo slavi. Ne priča se o
tome dok se u Skupštini Crne Gore rađa Srpski svet. Je li moguće da 40
prisutnih i gospođa iz spavaće sobe, nijesu imali potrebu da o tome nešto kažu.
Da osude ubijanje žena i đece, da zabrane veličanje ideologije koja je ubijala
nepravoslavace i nesrbe.
Da kažu Srpskom svetu, da
mu nije mjesto u Crnoj Gori. Da istinom pokušaju da pomire dželate i žrtve, ali
da jasno razdvoje četničku ideologiju koja je bila pokretač zla. Svi ćute. Niko
ni glasa. Neko zbog svetosavlja a neko zbog fotelje. Što reći bez: skandalozno,
šokantno, nečuveno, sramno, monstruozno, uvredljivo, odvratno, nemoralno,
bolesno, ljigavo, bezočno, tragično, neprihvatljivo… Ili ukratko, PI.
0 Komentara